Preskoči na glavni sadržaj

Baš sam prekardashila!

Mislim da je presudio online shopping odjeće i uporno nepronalaženje odgovarajuće veličine koje bi neizbježno vodilo k beskrajnim susretima s GLS dostavljačima koji bi bili zaduženi za vraćanje neželjenih artikala. Ne, možda je presudilo to što sam to jutro ušla u raskrižje, a na semaforu se upalilo crveno svjetlo. Možda bih to kasnije potpuno smetnula s uma da mi već kod sljedećeg semafora nije prišao ljutiti biciklist s dreadlocksima i dokrajčio me: "Prošla si na crveno, kravo!" Rekla sam mu, zbunjeno i pomalo hladno: "Dobro." Inače nisam vozač koji ugrožava druge u prometu, nisam se ponašala drsko - samo sam bila zadubljena u svoje misli. Bio je to jedan od onih dana kad se čovjek osjeća loše u svojoj koži bez očita razloga (dođe to svakih 28 dana), kao da je tog jutra teži nego dan prije. Znate kako ljudi impulzivno mijenjaju frizuru ili daju napraviti tetovažu kad ih stisne žuta minuta? Ja naručim dostavu knjiga, a celebrity autobigrafije su mi guilty pleasure. Učinila sam to i tog jutra, prije mjesec dana, odmah nakon što sam parkirala auto i fino se isplakala, k'o krava.

Iako kilogramima nisam opsjednuta na dnevnoj bazi, bilo je trenutaka u životu kad bih čvrsto vjerovala da bi u mom životu sve bilo pod kontrolom, samo kad bih mogla ne debljati se. Ipak, nikad ništa po tom pitanju nisam poduzimala - ali voljela sam uvijek gledati emisije u kojima drugi mršave. I tog jutra, prije učina prometnog prekršaja, gledala sam uz kavu emisiju Revenge body by Khloe Kardashian - ničega nije bilo na televiziji - i dala se isprovocirati, pa sam u trenutku slabosti naručila Strong looks better naked, knjižicu iz 2015. u kojoj je Khloe čvrsto stala iza teze da čovjek može naučiti biti snažniji - imati snažnije tijelo, um i dušu - a da je svo troje jednako bitno za zdravlje čovjeka. Moram priznati, bježim od brige o tijelu kao vrag od tamjana. Uvijek sam se plašila taštine pa sam otišla u drugu krajnost - svoje sam tijelo zadnjih godina zanemarivala, dok sam na izgradnji uma i duha ustrajno radila, bez obzira na obveze koje bi me opterećivale. Sada, kad mi je tijelo izmučeno trudnoćama, nakupljenim kilogramima i godinama, a fitness mi je strani pojam, bilo mi je zanimljivo čitati Khloine mudrolije o tome kako joj je teretana spasila život u najtežim trenucima u životu. Teško mi je zamisliti taj lifestyle, ali žena tvrdi da se obožava znojiti i savjetuje svakome da s vježbanjem počne pomalo - odlaskom treneru dva puta tjedno, a potom i svaki dan. "Slow and steady wins the race," kune se ova Kardashianka koja se kraj svojih sestara uvijek osjećala nedovoljno lijepom. Nisam mislila da ću ikada čitati knjigu s rečenicama tipa "While I do spend a lot of time on my butt, I also pay a lot of attention to my arms..," ali za sve postoji prvi put. Iako moja guza nikad nije predmet mojih razmišljanja, u nekim sam se izjavama ipak prepoznala. Khloe tvrdi da je bila mindless eater, a da je počela misliti o svom tijelu kao o hramu tek kad je počela vježbati. Spontano i bez ikakvog plana, učinila sam i ja nešto za zdravlje svog tijela - obratila sam pažnju na njega.  Počela sam paziti - ne što - nego kada jedem jer je moj osnovni problem što sam mindless eater at night, znate, kad djeca odu na spavanje. Nakon mjesec dana bez noćnog grickanja, mogu reći da sam izgubila 65 dekagrama, a i sestra mi je rekla da u mraku izgledam mršavije (high praise!). Možda vaga nije pravi pokazatelj,  ali ponovno sam u funkciju stavila hlače koje su stajale u ormaru za otpis i iznenađujuće je dobar osjećaj činiti dobro svom tijelu. Čak sam i bicikl kupila, ali od teretana ću i dalje bježati. Khloe kaže da će onaj tko želi vježbati naći vremena, a onaj koji ne želi će naći izliku. OK, bit će da stvarno ne želim vježbati.


Iako mi se prvi dio knjige svidio i ponukao me da malo razmislim o svom iscrpljenom tijelu, drugi dio - onaj o umu i duši - nisam još imala želuca prožvakati do kraja. Oprostila bih joj i Buddine citate i ostale klišeje, ali kad je počela propagirati zakon privlačenja, pa još, k tome, izjavila da si čovjek ne smije dopustiti whining i wallowing, oči su me zaboljele od kolutanja. U pokušaju da uvjeri čitatelja da je nurturing person, ali da pršti od samopouzdanja i nikada problemima ne dopušta da preuzmu kontrolu, kao što to često čine njeni prijatelji i članovi obitelji, Khloe mi se učinila nevjerojatno neiskrenom, i požalila sam za sićom koju sam dala za knjigu koja je, inače, bestseler New York Timesa. Amerika je doista obećana zemlja jer, ako je ova knjiga bestseler, onda su američki kriteriji za dobro štivo niži od moje malenkosti. Znam, ne bih trebala suditi, i ja sam dio bestselerske publike, ali branim se PMS-ovskom neubrojivošću.

Da zaključim - ponekad nam inspiracija dolazi najčudnijim kanalima, a ono što mi se svidjelo u Strong looks better naked (naslov mi se nije svidio) jest Khloeino uvjerenje da svatko mora naći svoj način brige o sebi, da valja krenuti malim koracima i postavit si ostvarive ciljeve - ono što je funkcioniralo kod nje možda kod drugoga neće. Ja ću nadodati i da valja biti umjeren - s taštinom, s vježbanjem, s hranom, s gledanjem emisija o mršavljenju, i, dakako, posebno oprezan treba biti sa čitanjem šund celebrity literature.

"I was worried about my so-called five-year plan, because I didn't have one. But now I realize that I actually thrive on chaos. I think all Kardashians do. We like drama because it's like a shot of adrenaline. We like problems because suddenly we have another opportunity to find a smart solution. I think this is amuch healthier way to approach daily life. You can and should try to impose order on your life but you shouldn't freak out when the unexpected happens. People who are obssesed with control are the ones to lose control when something doesn't go their way."

Primjedbe

  1. Fali mi stari dizajn, baš je bio dobar, i ono sve sa strane što voliš pa onda skužim svaki put koliko imamo zajedničkog :'(
    Reakcija na tipa u dreadlocksima je sooo me, suosjećam...
    Što se odnosa prema tijelu tiče, mogu se djelomično poistovjetiti s tobom, prije 7-8 godina sam izgubila kg koje sam vjerno skupila na faksu i tih 10-ak kg manje mi je baš dobro došlo. Nisam radila revolucije, već malo pomalo isključivala ono što mi nije činilo dobro, npr. hrana nakon 18h, nedoručkovanje, previše voća, itd. Za tjelesnu aktivnost nisam, ali zato hodam i tada sam krenula voziti bic. Reakcija ljudi je još par godina nakon toga bila, wow, kako si smršavila, baš ti je dobro, nemoj samo previše, ajd dobro, sad stani, itd.
    Trenutno sam u nekoj fazi kad bih trebala manje jesti, ali sve mi je finije kako starim, mada imam sreću pa nisam fan slatkog, to me izvlači. Ali i ova vikend događanja i slavlja (znaš kako je u našim godinama, te fiš te čobanac te roštilj te bezveze) me lagano tiskaju, morat ću intenzivirati šetanje asap. U biti sam zadnjih godina počela baš promišljati o hranu, špricanoj nešpricanoj, o šećeru tihom ubojici, prirodne masti sam prigrlila, itd. Trudim se jesti dobro, često uspijevam, ponekad ne.
    Eto ti ga priča :)

    P.S. ne mogu vjerovati da si kupila ovu knjigu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha ni ja ne mogu vjerovati :D :D

      P.S. Ima još onog sa strane djelomično, samo je skriveno ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...