Preskoči na glavni sadržaj

Baš sam prekardashila!

Mislim da je presudio online shopping odjeće i uporno nepronalaženje odgovarajuće veličine koje bi neizbježno vodilo k beskrajnim susretima s GLS dostavljačima koji bi bili zaduženi za vraćanje neželjenih artikala. Ne, možda je presudilo to što sam to jutro ušla u raskrižje, a na semaforu se upalilo crveno svjetlo. Možda bih to kasnije potpuno smetnula s uma da mi već kod sljedećeg semafora nije prišao ljutiti biciklist s dreadlocksima i dokrajčio me: "Prošla si na crveno, kravo!" Rekla sam mu, zbunjeno i pomalo hladno: "Dobro." Inače nisam vozač koji ugrožava druge u prometu, nisam se ponašala drsko - samo sam bila zadubljena u svoje misli. Bio je to jedan od onih dana kad se čovjek osjeća loše u svojoj koži bez očita razloga (dođe to svakih 28 dana), kao da je tog jutra teži nego dan prije. Znate kako ljudi impulzivno mijenjaju frizuru ili daju napraviti tetovažu kad ih stisne žuta minuta? Ja naručim dostavu knjiga, a celebrity autobigrafije su mi guilty pleasure. Učinila sam to i tog jutra, prije mjesec dana, odmah nakon što sam parkirala auto i fino se isplakala, k'o krava.

Iako kilogramima nisam opsjednuta na dnevnoj bazi, bilo je trenutaka u životu kad bih čvrsto vjerovala da bi u mom životu sve bilo pod kontrolom, samo kad bih mogla ne debljati se. Ipak, nikad ništa po tom pitanju nisam poduzimala - ali voljela sam uvijek gledati emisije u kojima drugi mršave. I tog jutra, prije učina prometnog prekršaja, gledala sam uz kavu emisiju Revenge body by Khloe Kardashian - ničega nije bilo na televiziji - i dala se isprovocirati, pa sam u trenutku slabosti naručila Strong looks better naked, knjižicu iz 2015. u kojoj je Khloe čvrsto stala iza teze da čovjek može naučiti biti snažniji - imati snažnije tijelo, um i dušu - a da je svo troje jednako bitno za zdravlje čovjeka. Moram priznati, bježim od brige o tijelu kao vrag od tamjana. Uvijek sam se plašila taštine pa sam otišla u drugu krajnost - svoje sam tijelo zadnjih godina zanemarivala, dok sam na izgradnji uma i duha ustrajno radila, bez obzira na obveze koje bi me opterećivale. Sada, kad mi je tijelo izmučeno trudnoćama, nakupljenim kilogramima i godinama, a fitness mi je strani pojam, bilo mi je zanimljivo čitati Khloine mudrolije o tome kako joj je teretana spasila život u najtežim trenucima u životu. Teško mi je zamisliti taj lifestyle, ali žena tvrdi da se obožava znojiti i savjetuje svakome da s vježbanjem počne pomalo - odlaskom treneru dva puta tjedno, a potom i svaki dan. "Slow and steady wins the race," kune se ova Kardashianka koja se kraj svojih sestara uvijek osjećala nedovoljno lijepom. Nisam mislila da ću ikada čitati knjigu s rečenicama tipa "While I do spend a lot of time on my butt, I also pay a lot of attention to my arms..," ali za sve postoji prvi put. Iako moja guza nikad nije predmet mojih razmišljanja, u nekim sam se izjavama ipak prepoznala. Khloe tvrdi da je bila mindless eater, a da je počela misliti o svom tijelu kao o hramu tek kad je počela vježbati. Spontano i bez ikakvog plana, učinila sam i ja nešto za zdravlje svog tijela - obratila sam pažnju na njega.  Počela sam paziti - ne što - nego kada jedem jer je moj osnovni problem što sam mindless eater at night, znate, kad djeca odu na spavanje. Nakon mjesec dana bez noćnog grickanja, mogu reći da sam izgubila 65 dekagrama, a i sestra mi je rekla da u mraku izgledam mršavije (high praise!). Možda vaga nije pravi pokazatelj,  ali ponovno sam u funkciju stavila hlače koje su stajale u ormaru za otpis i iznenađujuće je dobar osjećaj činiti dobro svom tijelu. Čak sam i bicikl kupila, ali od teretana ću i dalje bježati. Khloe kaže da će onaj tko želi vježbati naći vremena, a onaj koji ne želi će naći izliku. OK, bit će da stvarno ne želim vježbati.


Iako mi se prvi dio knjige svidio i ponukao me da malo razmislim o svom iscrpljenom tijelu, drugi dio - onaj o umu i duši - nisam još imala želuca prožvakati do kraja. Oprostila bih joj i Buddine citate i ostale klišeje, ali kad je počela propagirati zakon privlačenja, pa još, k tome, izjavila da si čovjek ne smije dopustiti whining i wallowing, oči su me zaboljele od kolutanja. U pokušaju da uvjeri čitatelja da je nurturing person, ali da pršti od samopouzdanja i nikada problemima ne dopušta da preuzmu kontrolu, kao što to često čine njeni prijatelji i članovi obitelji, Khloe mi se učinila nevjerojatno neiskrenom, i požalila sam za sićom koju sam dala za knjigu koja je, inače, bestseler New York Timesa. Amerika je doista obećana zemlja jer, ako je ova knjiga bestseler, onda su američki kriteriji za dobro štivo niži od moje malenkosti. Znam, ne bih trebala suditi, i ja sam dio bestselerske publike, ali branim se PMS-ovskom neubrojivošću.

Da zaključim - ponekad nam inspiracija dolazi najčudnijim kanalima, a ono što mi se svidjelo u Strong looks better naked (naslov mi se nije svidio) jest Khloeino uvjerenje da svatko mora naći svoj način brige o sebi, da valja krenuti malim koracima i postavit si ostvarive ciljeve - ono što je funkcioniralo kod nje možda kod drugoga neće. Ja ću nadodati i da valja biti umjeren - s taštinom, s vježbanjem, s hranom, s gledanjem emisija o mršavljenju, i, dakako, posebno oprezan treba biti sa čitanjem šund celebrity literature.

"I was worried about my so-called five-year plan, because I didn't have one. But now I realize that I actually thrive on chaos. I think all Kardashians do. We like drama because it's like a shot of adrenaline. We like problems because suddenly we have another opportunity to find a smart solution. I think this is amuch healthier way to approach daily life. You can and should try to impose order on your life but you shouldn't freak out when the unexpected happens. People who are obssesed with control are the ones to lose control when something doesn't go their way."

Primjedbe

  1. Fali mi stari dizajn, baš je bio dobar, i ono sve sa strane što voliš pa onda skužim svaki put koliko imamo zajedničkog :'(
    Reakcija na tipa u dreadlocksima je sooo me, suosjećam...
    Što se odnosa prema tijelu tiče, mogu se djelomično poistovjetiti s tobom, prije 7-8 godina sam izgubila kg koje sam vjerno skupila na faksu i tih 10-ak kg manje mi je baš dobro došlo. Nisam radila revolucije, već malo pomalo isključivala ono što mi nije činilo dobro, npr. hrana nakon 18h, nedoručkovanje, previše voća, itd. Za tjelesnu aktivnost nisam, ali zato hodam i tada sam krenula voziti bic. Reakcija ljudi je još par godina nakon toga bila, wow, kako si smršavila, baš ti je dobro, nemoj samo previše, ajd dobro, sad stani, itd.
    Trenutno sam u nekoj fazi kad bih trebala manje jesti, ali sve mi je finije kako starim, mada imam sreću pa nisam fan slatkog, to me izvlači. Ali i ova vikend događanja i slavlja (znaš kako je u našim godinama, te fiš te čobanac te roštilj te bezveze) me lagano tiskaju, morat ću intenzivirati šetanje asap. U biti sam zadnjih godina počela baš promišljati o hranu, špricanoj nešpricanoj, o šećeru tihom ubojici, prirodne masti sam prigrlila, itd. Trudim se jesti dobro, često uspijevam, ponekad ne.
    Eto ti ga priča :)

    P.S. ne mogu vjerovati da si kupila ovu knjigu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha ni ja ne mogu vjerovati :D :D

      P.S. Ima još onog sa strane djelomično, samo je skriveno ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...