Preskoči na glavni sadržaj

Baš sam prekardashila!

Mislim da je presudio online shopping odjeće i uporno nepronalaženje odgovarajuće veličine koje bi neizbježno vodilo k beskrajnim susretima s GLS dostavljačima koji bi bili zaduženi za vraćanje neželjenih artikala. Ne, možda je presudilo to što sam to jutro ušla u raskrižje, a na semaforu se upalilo crveno svjetlo. Možda bih to kasnije potpuno smetnula s uma da mi već kod sljedećeg semafora nije prišao ljutiti biciklist s dreadlocksima i dokrajčio me: "Prošla si na crveno, kravo!" Rekla sam mu, zbunjeno i pomalo hladno: "Dobro." Inače nisam vozač koji ugrožava druge u prometu, nisam se ponašala drsko - samo sam bila zadubljena u svoje misli. Bio je to jedan od onih dana kad se čovjek osjeća loše u svojoj koži bez očita razloga (dođe to svakih 28 dana), kao da je tog jutra teži nego dan prije. Znate kako ljudi impulzivno mijenjaju frizuru ili daju napraviti tetovažu kad ih stisne žuta minuta? Ja naručim dostavu knjiga, a celebrity autobigrafije su mi guilty pleasure. Učinila sam to i tog jutra, prije mjesec dana, odmah nakon što sam parkirala auto i fino se isplakala, k'o krava.

Iako kilogramima nisam opsjednuta na dnevnoj bazi, bilo je trenutaka u životu kad bih čvrsto vjerovala da bi u mom životu sve bilo pod kontrolom, samo kad bih mogla ne debljati se. Ipak, nikad ništa po tom pitanju nisam poduzimala - ali voljela sam uvijek gledati emisije u kojima drugi mršave. I tog jutra, prije učina prometnog prekršaja, gledala sam uz kavu emisiju Revenge body by Khloe Kardashian - ničega nije bilo na televiziji - i dala se isprovocirati, pa sam u trenutku slabosti naručila Strong looks better naked, knjižicu iz 2015. u kojoj je Khloe čvrsto stala iza teze da čovjek može naučiti biti snažniji - imati snažnije tijelo, um i dušu - a da je svo troje jednako bitno za zdravlje čovjeka. Moram priznati, bježim od brige o tijelu kao vrag od tamjana. Uvijek sam se plašila taštine pa sam otišla u drugu krajnost - svoje sam tijelo zadnjih godina zanemarivala, dok sam na izgradnji uma i duha ustrajno radila, bez obzira na obveze koje bi me opterećivale. Sada, kad mi je tijelo izmučeno trudnoćama, nakupljenim kilogramima i godinama, a fitness mi je strani pojam, bilo mi je zanimljivo čitati Khloine mudrolije o tome kako joj je teretana spasila život u najtežim trenucima u životu. Teško mi je zamisliti taj lifestyle, ali žena tvrdi da se obožava znojiti i savjetuje svakome da s vježbanjem počne pomalo - odlaskom treneru dva puta tjedno, a potom i svaki dan. "Slow and steady wins the race," kune se ova Kardashianka koja se kraj svojih sestara uvijek osjećala nedovoljno lijepom. Nisam mislila da ću ikada čitati knjigu s rečenicama tipa "While I do spend a lot of time on my butt, I also pay a lot of attention to my arms..," ali za sve postoji prvi put. Iako moja guza nikad nije predmet mojih razmišljanja, u nekim sam se izjavama ipak prepoznala. Khloe tvrdi da je bila mindless eater, a da je počela misliti o svom tijelu kao o hramu tek kad je počela vježbati. Spontano i bez ikakvog plana, učinila sam i ja nešto za zdravlje svog tijela - obratila sam pažnju na njega.  Počela sam paziti - ne što - nego kada jedem jer je moj osnovni problem što sam mindless eater at night, znate, kad djeca odu na spavanje. Nakon mjesec dana bez noćnog grickanja, mogu reći da sam izgubila 65 dekagrama, a i sestra mi je rekla da u mraku izgledam mršavije (high praise!). Možda vaga nije pravi pokazatelj,  ali ponovno sam u funkciju stavila hlače koje su stajale u ormaru za otpis i iznenađujuće je dobar osjećaj činiti dobro svom tijelu. Čak sam i bicikl kupila, ali od teretana ću i dalje bježati. Khloe kaže da će onaj tko želi vježbati naći vremena, a onaj koji ne želi će naći izliku. OK, bit će da stvarno ne želim vježbati.


Iako mi se prvi dio knjige svidio i ponukao me da malo razmislim o svom iscrpljenom tijelu, drugi dio - onaj o umu i duši - nisam još imala želuca prožvakati do kraja. Oprostila bih joj i Buddine citate i ostale klišeje, ali kad je počela propagirati zakon privlačenja, pa još, k tome, izjavila da si čovjek ne smije dopustiti whining i wallowing, oči su me zaboljele od kolutanja. U pokušaju da uvjeri čitatelja da je nurturing person, ali da pršti od samopouzdanja i nikada problemima ne dopušta da preuzmu kontrolu, kao što to često čine njeni prijatelji i članovi obitelji, Khloe mi se učinila nevjerojatno neiskrenom, i požalila sam za sićom koju sam dala za knjigu koja je, inače, bestseler New York Timesa. Amerika je doista obećana zemlja jer, ako je ova knjiga bestseler, onda su američki kriteriji za dobro štivo niži od moje malenkosti. Znam, ne bih trebala suditi, i ja sam dio bestselerske publike, ali branim se PMS-ovskom neubrojivošću.

Da zaključim - ponekad nam inspiracija dolazi najčudnijim kanalima, a ono što mi se svidjelo u Strong looks better naked (naslov mi se nije svidio) jest Khloeino uvjerenje da svatko mora naći svoj način brige o sebi, da valja krenuti malim koracima i postavit si ostvarive ciljeve - ono što je funkcioniralo kod nje možda kod drugoga neće. Ja ću nadodati i da valja biti umjeren - s taštinom, s vježbanjem, s hranom, s gledanjem emisija o mršavljenju, i, dakako, posebno oprezan treba biti sa čitanjem šund celebrity literature.

"I was worried about my so-called five-year plan, because I didn't have one. But now I realize that I actually thrive on chaos. I think all Kardashians do. We like drama because it's like a shot of adrenaline. We like problems because suddenly we have another opportunity to find a smart solution. I think this is amuch healthier way to approach daily life. You can and should try to impose order on your life but you shouldn't freak out when the unexpected happens. People who are obssesed with control are the ones to lose control when something doesn't go their way."

Primjedbe

  1. Fali mi stari dizajn, baš je bio dobar, i ono sve sa strane što voliš pa onda skužim svaki put koliko imamo zajedničkog :'(
    Reakcija na tipa u dreadlocksima je sooo me, suosjećam...
    Što se odnosa prema tijelu tiče, mogu se djelomično poistovjetiti s tobom, prije 7-8 godina sam izgubila kg koje sam vjerno skupila na faksu i tih 10-ak kg manje mi je baš dobro došlo. Nisam radila revolucije, već malo pomalo isključivala ono što mi nije činilo dobro, npr. hrana nakon 18h, nedoručkovanje, previše voća, itd. Za tjelesnu aktivnost nisam, ali zato hodam i tada sam krenula voziti bic. Reakcija ljudi je još par godina nakon toga bila, wow, kako si smršavila, baš ti je dobro, nemoj samo previše, ajd dobro, sad stani, itd.
    Trenutno sam u nekoj fazi kad bih trebala manje jesti, ali sve mi je finije kako starim, mada imam sreću pa nisam fan slatkog, to me izvlači. Ali i ova vikend događanja i slavlja (znaš kako je u našim godinama, te fiš te čobanac te roštilj te bezveze) me lagano tiskaju, morat ću intenzivirati šetanje asap. U biti sam zadnjih godina počela baš promišljati o hranu, špricanoj nešpricanoj, o šećeru tihom ubojici, prirodne masti sam prigrlila, itd. Trudim se jesti dobro, često uspijevam, ponekad ne.
    Eto ti ga priča :)

    P.S. ne mogu vjerovati da si kupila ovu knjigu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha ni ja ne mogu vjerovati :D :D

      P.S. Ima još onog sa strane djelomično, samo je skriveno ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...