Preskoči na glavni sadržaj

Baš sam prekardashila!

Mislim da je presudio online shopping odjeće i uporno nepronalaženje odgovarajuće veličine koje bi neizbježno vodilo k beskrajnim susretima s GLS dostavljačima koji bi bili zaduženi za vraćanje neželjenih artikala. Ne, možda je presudilo to što sam to jutro ušla u raskrižje, a na semaforu se upalilo crveno svjetlo. Možda bih to kasnije potpuno smetnula s uma da mi već kod sljedećeg semafora nije prišao ljutiti biciklist s dreadlocksima i dokrajčio me: "Prošla si na crveno, kravo!" Rekla sam mu, zbunjeno i pomalo hladno: "Dobro." Inače nisam vozač koji ugrožava druge u prometu, nisam se ponašala drsko - samo sam bila zadubljena u svoje misli. Bio je to jedan od onih dana kad se čovjek osjeća loše u svojoj koži bez očita razloga (dođe to svakih 28 dana), kao da je tog jutra teži nego dan prije. Znate kako ljudi impulzivno mijenjaju frizuru ili daju napraviti tetovažu kad ih stisne žuta minuta? Ja naručim dostavu knjiga, a celebrity autobigrafije su mi guilty pleasure. Učinila sam to i tog jutra, prije mjesec dana, odmah nakon što sam parkirala auto i fino se isplakala, k'o krava.

Iako kilogramima nisam opsjednuta na dnevnoj bazi, bilo je trenutaka u životu kad bih čvrsto vjerovala da bi u mom životu sve bilo pod kontrolom, samo kad bih mogla ne debljati se. Ipak, nikad ništa po tom pitanju nisam poduzimala - ali voljela sam uvijek gledati emisije u kojima drugi mršave. I tog jutra, prije učina prometnog prekršaja, gledala sam uz kavu emisiju Revenge body by Khloe Kardashian - ničega nije bilo na televiziji - i dala se isprovocirati, pa sam u trenutku slabosti naručila Strong looks better naked, knjižicu iz 2015. u kojoj je Khloe čvrsto stala iza teze da čovjek može naučiti biti snažniji - imati snažnije tijelo, um i dušu - a da je svo troje jednako bitno za zdravlje čovjeka. Moram priznati, bježim od brige o tijelu kao vrag od tamjana. Uvijek sam se plašila taštine pa sam otišla u drugu krajnost - svoje sam tijelo zadnjih godina zanemarivala, dok sam na izgradnji uma i duha ustrajno radila, bez obzira na obveze koje bi me opterećivale. Sada, kad mi je tijelo izmučeno trudnoćama, nakupljenim kilogramima i godinama, a fitness mi je strani pojam, bilo mi je zanimljivo čitati Khloine mudrolije o tome kako joj je teretana spasila život u najtežim trenucima u životu. Teško mi je zamisliti taj lifestyle, ali žena tvrdi da se obožava znojiti i savjetuje svakome da s vježbanjem počne pomalo - odlaskom treneru dva puta tjedno, a potom i svaki dan. "Slow and steady wins the race," kune se ova Kardashianka koja se kraj svojih sestara uvijek osjećala nedovoljno lijepom. Nisam mislila da ću ikada čitati knjigu s rečenicama tipa "While I do spend a lot of time on my butt, I also pay a lot of attention to my arms..," ali za sve postoji prvi put. Iako moja guza nikad nije predmet mojih razmišljanja, u nekim sam se izjavama ipak prepoznala. Khloe tvrdi da je bila mindless eater, a da je počela misliti o svom tijelu kao o hramu tek kad je počela vježbati. Spontano i bez ikakvog plana, učinila sam i ja nešto za zdravlje svog tijela - obratila sam pažnju na njega.  Počela sam paziti - ne što - nego kada jedem jer je moj osnovni problem što sam mindless eater at night, znate, kad djeca odu na spavanje. Nakon mjesec dana bez noćnog grickanja, mogu reći da sam izgubila 65 dekagrama, a i sestra mi je rekla da u mraku izgledam mršavije (high praise!). Možda vaga nije pravi pokazatelj,  ali ponovno sam u funkciju stavila hlače koje su stajale u ormaru za otpis i iznenađujuće je dobar osjećaj činiti dobro svom tijelu. Čak sam i bicikl kupila, ali od teretana ću i dalje bježati. Khloe kaže da će onaj tko želi vježbati naći vremena, a onaj koji ne želi će naći izliku. OK, bit će da stvarno ne želim vježbati.


Iako mi se prvi dio knjige svidio i ponukao me da malo razmislim o svom iscrpljenom tijelu, drugi dio - onaj o umu i duši - nisam još imala želuca prožvakati do kraja. Oprostila bih joj i Buddine citate i ostale klišeje, ali kad je počela propagirati zakon privlačenja, pa još, k tome, izjavila da si čovjek ne smije dopustiti whining i wallowing, oči su me zaboljele od kolutanja. U pokušaju da uvjeri čitatelja da je nurturing person, ali da pršti od samopouzdanja i nikada problemima ne dopušta da preuzmu kontrolu, kao što to često čine njeni prijatelji i članovi obitelji, Khloe mi se učinila nevjerojatno neiskrenom, i požalila sam za sićom koju sam dala za knjigu koja je, inače, bestseler New York Timesa. Amerika je doista obećana zemlja jer, ako je ova knjiga bestseler, onda su američki kriteriji za dobro štivo niži od moje malenkosti. Znam, ne bih trebala suditi, i ja sam dio bestselerske publike, ali branim se PMS-ovskom neubrojivošću.

Da zaključim - ponekad nam inspiracija dolazi najčudnijim kanalima, a ono što mi se svidjelo u Strong looks better naked (naslov mi se nije svidio) jest Khloeino uvjerenje da svatko mora naći svoj način brige o sebi, da valja krenuti malim koracima i postavit si ostvarive ciljeve - ono što je funkcioniralo kod nje možda kod drugoga neće. Ja ću nadodati i da valja biti umjeren - s taštinom, s vježbanjem, s hranom, s gledanjem emisija o mršavljenju, i, dakako, posebno oprezan treba biti sa čitanjem šund celebrity literature.

"I was worried about my so-called five-year plan, because I didn't have one. But now I realize that I actually thrive on chaos. I think all Kardashians do. We like drama because it's like a shot of adrenaline. We like problems because suddenly we have another opportunity to find a smart solution. I think this is amuch healthier way to approach daily life. You can and should try to impose order on your life but you shouldn't freak out when the unexpected happens. People who are obssesed with control are the ones to lose control when something doesn't go their way."

Primjedbe

  1. Fali mi stari dizajn, baš je bio dobar, i ono sve sa strane što voliš pa onda skužim svaki put koliko imamo zajedničkog :'(
    Reakcija na tipa u dreadlocksima je sooo me, suosjećam...
    Što se odnosa prema tijelu tiče, mogu se djelomično poistovjetiti s tobom, prije 7-8 godina sam izgubila kg koje sam vjerno skupila na faksu i tih 10-ak kg manje mi je baš dobro došlo. Nisam radila revolucije, već malo pomalo isključivala ono što mi nije činilo dobro, npr. hrana nakon 18h, nedoručkovanje, previše voća, itd. Za tjelesnu aktivnost nisam, ali zato hodam i tada sam krenula voziti bic. Reakcija ljudi je još par godina nakon toga bila, wow, kako si smršavila, baš ti je dobro, nemoj samo previše, ajd dobro, sad stani, itd.
    Trenutno sam u nekoj fazi kad bih trebala manje jesti, ali sve mi je finije kako starim, mada imam sreću pa nisam fan slatkog, to me izvlači. Ali i ova vikend događanja i slavlja (znaš kako je u našim godinama, te fiš te čobanac te roštilj te bezveze) me lagano tiskaju, morat ću intenzivirati šetanje asap. U biti sam zadnjih godina počela baš promišljati o hranu, špricanoj nešpricanoj, o šećeru tihom ubojici, prirodne masti sam prigrlila, itd. Trudim se jesti dobro, često uspijevam, ponekad ne.
    Eto ti ga priča :)

    P.S. ne mogu vjerovati da si kupila ovu knjigu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha ni ja ne mogu vjerovati :D :D

      P.S. Ima još onog sa strane djelomično, samo je skriveno ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...