Preskoči na glavni sadržaj

Draga buduća majko,

Draga buduća majko,

možda se bojiš poroda i misliš da on predstavlja teži dio postajanja majkom. Možda imaš osjećaj da si stvorena za ovu ulogu, ali istina jest da te ništa u tvome dosadašnjem životu nije na nju moglo pripremiti. Možda si čvrsto odlučila da ćeš biti stroga i strpljiva majka, možda već u glavi imaš i neki set pravila na kojima ćeš inzistirati, ali vjeruj mi, ako si kao ja, ubrzo ćeš shvatiti da tvoje strogo lice najčešće rastužuje tvoje dijete. I bez obzira što će se ono pokazivati za njegovo dobro, teško će ti pasti ta spoznaja, i upoznat ćeš osjećaj zvan krivnja - štoviše, postat ćete nerazdvojne. Zbog nje ćeš početi sumnjati u svaku svoju odluku, uvijek će ti se činiti da za svoje dijete ne činiš dovoljno, da si daleko od savršene majke koja si htjela biti. Činit će ti se da nisi dovoljno blaga srca niti blaga glasa, činit će ti se da svom djetetu nisi dovoljno čvrst oslonac niti autoritet, i ova tvoja nova uloga učinit će ti se kao potpuni promašaj. Ako si kao ja, razočarat ćeš se u samu sebe kao nikad ranije. Gledat ćeš druge majke i biti uvjerena da one uvijek znaju što treba učiniti - kako treba smiriti tantrume, kako treba obrisati suze, kako na kreativne načine usmjeravati svoje dijete, kako uživati u svakom trenutku provedenom s djetetetom, kako treba nahraniti dijete, što djetetu treba reći u kojem trenutku, kako djetetu biti uzor, kako učiniti da dijete bude poslušno i samostalno. Ne znaju niti one, bit će ti jasno valjda, ali svejedno ćeš se uspoređivati s njima. Krivnja, neuspjeh i zavist često će te kidati, komadić po komadić, i pomislit ćeš: "Je li mi ovo zaista trebalo?"


Ipak, koliko god budeš iscrpljena, koliko god puta budeš sanjala o trenutku za sebe u danu, jer svatko ga zaslužuje - kad svoje rođeno prvi put ostaviš u jaslicama, sjedit ćeš u autu i plakati neko vrijeme, jer će ti pomisao na sate provedene bez tvog djeteta biti nepodnošljivo bolna. Koliko god se dani činili dugi, a iznimno su dugi kad si svake minute u danu nekome toliko potreban, život će ti se učiniti prekratkim - tvoje će dijete prebrzo odrasti, a ti bi mogla propustiti toliko toga zbog umora i frustracije. Shvatit ćeš što je Steven Tyler mislio otpjevavši "I don't wanna miss a thing", ali svejedno nećeš uživati u svakom momentu majčinstva, svejedno ćeš viknuti na svoje dijete, svejedno ćeš se se pitati jesi li mogla više i bolje, svejedno ćeš zaplakati isfrustriranim plačem jer tvoje dijete nije briga što si skuhala ručak koji je zdrav, tvoje dijete nije briga što si nisi spavala noćima, tvoje dijete nije briga što ništa ne stižeš i što druga djeca s dvije godine vode dubokoumne razgovore, dok tvoje jedva da te zazove "mama."

Ipak, koliko god ti se puta bude učinilo da majčinstvo izvlači ono najgore iz tebe, sjeti se - kad svoje dijete prvi put primiš u naručje, krvavo i uplakano, a ono se umiri na tvojim grudima, kad ga prvi put spustiš u njegov krevetić u vašem malom domu, a ono zaspi s ručicama iznad glave, kad ti se tvoje dijete prvi put nasmije, kad se tvoje dijete uspije popeti stubama vaše zgrade, kad prvi put pokaže prstom na slikovnicu i kaže "jež", kad prvi put vidiš da tvoje dijete grli prijatelja u vrtiću, kad tvoje dijete prvi put samo napiše čestitku baki, svaki put kad se tvoje dijete na kraju dana pomoli "Bože, hvala ti na mami i tati", svaki put kad te zagrli i kaže da te nikome ne da, znat ćeš. Znat ćeš da se radost koju ti je pokazalo tvoje dijete ni sa čim na svijetu ne može usporediti, znat ćeš da si stvorila ljubav, da si u životu učinila nešto dobro, znat ćeš da si nekome sve što mu u životu treba. Znat ćeš da nema ničeg što bi radije bila nego - majka. Znat ćeš, ako si kao ja.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...