Preskoči na glavni sadržaj

Noć prije vjenčanja

Nabrajala sam neki dan prijateljici koje sve pripremne radnje trebam poduzeti u posljednjem tjednu prije dana vjenčanja, potpuno smetnuvši s uma posljednju večer koju ću provesti kao gospođica. Hm, pa što li rade mladenke večer prije nego će postati gospođe? Mogu li uopće zaspati od uzbuđenja ili spavaju snom pravdenika i snivaju o svom budućem mužu? 


"Treba ti neka masaža ili nešto drugo što će te opustiti i pripremiti za taj dan", rekla je ona, a ja odmahnula glavom kao da će ona tu moju kretnju registrirati preko telefona. "Na pamet mi pada jedino večer uz filmove sa sestrama i ponoćna šetnja kroz našu ulicu", sinulo mi je dok sam se prisjećala šetnji koje su mi bile jedini lijek za smirenje u tjednima prije dana polaganja pravosudnog ispita. Što da vam velim, neki imaju midnight margaritas, a ja imam šetnje u gluho doba noći.


Ali, najprije, koji film bi bio dostojan gledanja u noći prije mog vjenčanja? Lets be clear, ovisnik o romantičnim komedijama kakav jesam, ako film ima riječ "vjenčanje" u naslovu - ja sam ga pogledala. Ma ako je u njemu nešto iole slično mladenki ili vjenčanici, ako se ženi nečiji dečko, prijatelj, strina ili tetka - vjerojatno sam ga prekrižila sam sa svoje to-watch liste. Gledala sam Juliju Roberts kako bježi s vjenčanja pedesetak puta, prestala sam brojati na koliko vjenčanja i sprovoda je bio Hugh Grant, "I wanna grow old with you" bila je na repeatu nebrojeno puta, razmatrala sam mogućnost da u crkvu uđem uz glazbeno pratnju Abbe kao Muriel, poželjela sam Veru Wangu koju je nosila Kate Hudson milijun puta. Ipak, nisam ni sama sigurna kako, ali neki od filmova s temom vjenčanja uspjeli su mi promaknuti:

The princess bride (1987)
Znam, ovaj film je klasik, ali mene je, dok sam gledala Gooniese i Jurski park, valjda zaobišao. Kraljevna mladenka u njemu je Robin Wright, a osim nje, priču Williama Goldmana, uz redateljsku palicu komičnog Roba Reinera, na filmskom platnu oživjeli su i prinčevi, patuljci, divovi i ostali junaci klasičnih bajki.


Father of the bride (1950)
Bez obzira koliko puta gledala remake sa Steveom Martinom u glavnoj ulozi (jer ipak sam ja dijete devedesetih), hollywoodski klasik u kojem oca mladenke glumi originalni Spencer Tracy, a mladenku Elizabeth Taylor nisam gledala. Hm, možda je sada pravo vrijeme za to (obožavam stare plakate za filmove!)?


Polish wedding (1998)
Pogađate, kao protuteža debelom grčkom vjenčanju, postoji i poljsko vjenčanje. Hvaljen je to film mlade Claire Danes, a u njemu se pojavljuje Rade Šerbedžija. Možda i nije najprimjereniji za mladenku koja se nada sretnom braku jerbo u ovom filmu, osim bračnih drugova, svi imaju i ljubavnike i bespotrebno si kompliciraju si život.

The wedding party (1969)
Prvi film Roberta DeNira u filmu Briana De Palme? I'm so there!

Margot at the wedding (2007)
Cijela obitelj na okupu, zajedno sa svojim problemima, psihozama i tajnama, hm, sjetim se odmah Lukeove poznate: "Nothing like a wedding to screw up a family."


Wedding daze (2006)
Uz Američku pitu: Vjenčanje, Jason Biggs snimio je još jedan film o vjenčanju koje polazi po zlu. Možda naslov ne bih ni zamijetila da mu društvo u njemu ne pravi šarmantna Isla Fisher. A ni činjenica da traje samo 90 minuta mu ne odmaže.

Nisam sigurna hoću li pogledati neki od njih ili, pak, omiljeni mi film o braku - Story of us, ili jedan od dražih mi filmova Robina Williamsa - Licence to wed, ili ću posegnuti za nekim drugim filmom za koji sam sigurna da će me nasmijati i uvesti me u romantično raspoloženje prikladno za dan na koji ću sa svojim najboljim prijateljem prošetati do oltara, ali, jedno je sigurno, entuzijazam će me sigurno držati budnom dugo u noć.

Primjedbe

  1. Ja jos nisam ni zarucena, pravim neke planove... trazim tortu, gledam fotografe... :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam vjencanje isplanirala na Pinterestu prije godinu, dvije - ali ipak sam otisla u sasvim drugom smjeru sa stilom, temom i svime - haljina, dvorana i datum vjencanja sami nekako osmisle pola toga! :)

      Izbriši
  2. Netko nešto voli i ima neku svoju viziju kako bi htio provesti djevojačku večer, meni je npr. besmisleno da se idemo opijati, radije bih to vrijeme iskoristila za neke wellness pakete i druženje ili tako nešto, možda neko malo vikend putovanje negdje blizu, mnogo hotela sada ima ponude za djevojačku

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca