Preskoči na glavni sadržaj

Bilo mi je prvi put

Nemojte se iznenaditi ako pitate Šibenčane ponešto o otocima koji okružuju kanal svetog Ante, a oni budu škrti na informacijama – istina jest da mnogi od njih nikada na njima nisu ni bili. Čini mi se, i ispravite me ako griješim, da je biti otočanin za Šibenčane grjehota, otuda i posprdni naziv bodul ili bodulica. Ipak, za mene su šibenski otoci svijet za sebe koji se itekako isplati posjetiti.


Ovaj put prvi put smo se uputili prema Prviću, tom prvom otoku do Vodica koji je ime dobio po tome prvenstvu ili po poganskom bogu starih Hrvata - Prvinu. Za razliku od drugih po veličini malih otoka, Prvić ima čak dva mjesta – Prvić Luku i Prvić Šepurine, međusobno udaljena cestom dugom 1 km. Od Šibenika do Prvić Luke, u koju smo se zaputili, brodom Tijat vozit ćete se 45 minuta i platiti 17 kn u jednom smjeru, te uživati u pogledu na šibenski arhipelag, savršeno modro more i tvrđavu svetog Nikole koja čuva šibenski kanal.


Baš kao i u svakom mjestu u našoj zemlji, katolička redovnička zajednica ostavila je velik trag i na Prviću, otoku koji je poznat po tome što je za vrijeme kuge bio utočište šibenskim plemićima. Na njemu su svojevremeno obitavali benediktinci, franjevci trećoredci glagoljaši i mnogi drugi koji su unaprjeđivali život otočana, potpomagali poljoprivredu, pa i zalagali srebrninu u korist pučanstva u teškim vremenima. Kao trag o tome svjedoče njegove crkve – crkva svete Jelene Križarice i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Šepurini i crkva Gospe od Milosti u Luci. Osim po fešti Porucijunkule, Prvić Luka poznata je i kao mjesto Fausta Vrančića. Naime, taj veliki izumitelj, povjesničar i lingvist, renesansni čovjek, djetinjstvo je proveo na otoku i poželio je biti pokopan baš na njemu. Njegov grob se nalazi u crkvi u Prvić Luci, kraj koje ponosno stoji njegov Memorijalni centar.


Brčkanje u moru ovaj put zasladio je Julian Fellowes, tvorac Gosford Parka i Downton abbeya, konzervativac iz Kuće lordova, sin diplomata, obožavatelj serija Smash i Sex and the city, poznavatelj visokog društva koji stanuje u blizini imanja na kojem je život proveo čuveni Thomas Hardy, a koji godinama ismijava pompoznu gospodu na nenametljiv način. Glavni protagonisti bestselera Snobovi su Charles, Earl Broughton i gospođica Edith Lavery. Dokoni život, bračne zavrzlame i ljubavna priče u stilu “they lived happily enough” ono su što će zabaviti romantičare i ljubitelje vintagea među vama.


Teško je zamisliti da je prije sto godina Prvić bio najgušće naseljeni hrvatski otok jer danas na njemu obitava manje od pet stotina ljudi. Na njemu vlada mir i opuštenost, nema automobila i užurbanosti. Ljudi uživaju u čistom moru, pijuckaju kavu ili klopaju u konobama. Mi smo svoje želuce napunili u pizzeriji Nanini koju toplo preporučujemo. Za razliku od drugih restorana na otoku koji nude skupu domaću spizu, Nanini je odličan izbor zbog ukusne i povoljne pizze (35-45 kn) te brzu uslugu, a ne škodi ni informacija da u ponudi imaju odličnu kavu i kolače, zar ne? Uživat ćete uz povjetarac i poželjet ćete se vratiti, na pizzu, ali i na otok!

Primjedbe

  1. Maštam o ovakvom nekom otočiću.... Milina...
    I zavidim ti na boji! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Za napuniti baterije - taman! ;)
      S obzirom kakvo je vrijeme, i ta boja je cudo :D

      Izbriši
  2. Wow, mislim da znam gdje ću voditi dečka uskoro. Mali raj na zemlji...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...