Preskoči na glavni sadržaj

Noć prije vjenčanja

Nabrajala sam neki dan prijateljici koje sve pripremne radnje trebam poduzeti u posljednjem tjednu prije dana vjenčanja, potpuno smetnuvši s uma posljednju večer koju ću provesti kao gospođica. Hm, pa što li rade mladenke večer prije nego će postati gospođe? Mogu li uopće zaspati od uzbuđenja ili spavaju snom pravdenika i snivaju o svom budućem mužu? 


"Treba ti neka masaža ili nešto drugo što će te opustiti i pripremiti za taj dan", rekla je ona, a ja odmahnula glavom kao da će ona tu moju kretnju registrirati preko telefona. "Na pamet mi pada jedino večer uz filmove sa sestrama i ponoćna šetnja kroz našu ulicu", sinulo mi je dok sam se prisjećala šetnji koje su mi bile jedini lijek za smirenje u tjednima prije dana polaganja pravosudnog ispita. Što da vam velim, neki imaju midnight margaritas, a ja imam šetnje u gluho doba noći.


Ali, najprije, koji film bi bio dostojan gledanja u noći prije mog vjenčanja? Lets be clear, ovisnik o romantičnim komedijama kakav jesam, ako film ima riječ "vjenčanje" u naslovu - ja sam ga pogledala. Ma ako je u njemu nešto iole slično mladenki ili vjenčanici, ako se ženi nečiji dečko, prijatelj, strina ili tetka - vjerojatno sam ga prekrižila sam sa svoje to-watch liste. Gledala sam Juliju Roberts kako bježi s vjenčanja pedesetak puta, prestala sam brojati na koliko vjenčanja i sprovoda je bio Hugh Grant, "I wanna grow old with you" bila je na repeatu nebrojeno puta, razmatrala sam mogućnost da u crkvu uđem uz glazbeno pratnju Abbe kao Muriel, poželjela sam Veru Wangu koju je nosila Kate Hudson milijun puta. Ipak, nisam ni sama sigurna kako, ali neki od filmova s temom vjenčanja uspjeli su mi promaknuti:

The princess bride (1987)
Znam, ovaj film je klasik, ali mene je, dok sam gledala Gooniese i Jurski park, valjda zaobišao. Kraljevna mladenka u njemu je Robin Wright, a osim nje, priču Williama Goldmana, uz redateljsku palicu komičnog Roba Reinera, na filmskom platnu oživjeli su i prinčevi, patuljci, divovi i ostali junaci klasičnih bajki.


Father of the bride (1950)
Bez obzira koliko puta gledala remake sa Steveom Martinom u glavnoj ulozi (jer ipak sam ja dijete devedesetih), hollywoodski klasik u kojem oca mladenke glumi originalni Spencer Tracy, a mladenku Elizabeth Taylor nisam gledala. Hm, možda je sada pravo vrijeme za to (obožavam stare plakate za filmove!)?


Polish wedding (1998)
Pogađate, kao protuteža debelom grčkom vjenčanju, postoji i poljsko vjenčanje. Hvaljen je to film mlade Claire Danes, a u njemu se pojavljuje Rade Šerbedžija. Možda i nije najprimjereniji za mladenku koja se nada sretnom braku jerbo u ovom filmu, osim bračnih drugova, svi imaju i ljubavnike i bespotrebno si kompliciraju si život.

The wedding party (1969)
Prvi film Roberta DeNira u filmu Briana De Palme? I'm so there!

Margot at the wedding (2007)
Cijela obitelj na okupu, zajedno sa svojim problemima, psihozama i tajnama, hm, sjetim se odmah Lukeove poznate: "Nothing like a wedding to screw up a family."


Wedding daze (2006)
Uz Američku pitu: Vjenčanje, Jason Biggs snimio je još jedan film o vjenčanju koje polazi po zlu. Možda naslov ne bih ni zamijetila da mu društvo u njemu ne pravi šarmantna Isla Fisher. A ni činjenica da traje samo 90 minuta mu ne odmaže.

Nisam sigurna hoću li pogledati neki od njih ili, pak, omiljeni mi film o braku - Story of us, ili jedan od dražih mi filmova Robina Williamsa - Licence to wed, ili ću posegnuti za nekim drugim filmom za koji sam sigurna da će me nasmijati i uvesti me u romantično raspoloženje prikladno za dan na koji ću sa svojim najboljim prijateljem prošetati do oltara, ali, jedno je sigurno, entuzijazam će me sigurno držati budnom dugo u noć.

Primjedbe

  1. Ja jos nisam ni zarucena, pravim neke planove... trazim tortu, gledam fotografe... :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam vjencanje isplanirala na Pinterestu prije godinu, dvije - ali ipak sam otisla u sasvim drugom smjeru sa stilom, temom i svime - haljina, dvorana i datum vjencanja sami nekako osmisle pola toga! :)

      Izbriši
  2. Netko nešto voli i ima neku svoju viziju kako bi htio provesti djevojačku večer, meni je npr. besmisleno da se idemo opijati, radije bih to vrijeme iskoristila za neke wellness pakete i druženje ili tako nešto, možda neko malo vikend putovanje negdje blizu, mnogo hotela sada ima ponude za djevojačku

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...