Preskoči na glavni sadržaj

Život iz krevetne perspektive

1982. godine ljudi su prvi put sjeli za osobno računalo i poslužili se CD-om zbog čega je računalo krasilo i naslovnicu Timea, Michael Jackson izdao je Thriller, film Chariots of Fire rasturio je Oscare, Njemačka je pobijedila na Eurosongu, Italija je pobijedila na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Španjolskoj, predsjednici su ubijani u atentatima diljem kugle Zemaljske, ratovi su bijesnili, a usred svog tog kaosa rodio se Adrian Mole – momak zahvaljujući kojem sam prvi put čula za Falklandske otoke (i rat na njima) te se zainteresirala za Pandoru i njezinu kutiju, junak čija muška perspektiva mi je pomogla u godinama u kojima je ključno bilo razumjeti na koji način funkcionira mozak onog dječaka u kojeg sam se zagledala.


Ne znam što je nagnalo Sue Townsend, najpoznatiju britansku humoristkinju, ženu koja je čitati naučila s osam godina, školu napustila s petnaest, a u dvadeset i drugoj godini već bila majka troje djece, da stvori svijet tinejdžera Adriana Molea, ali njenu potrebu da napiše knjigu o ženi u najboljim godinama koja je jednostavno odlučila svoj život provesti u krevetu, ne slušajući tuđe naredbe niti ispunjavajući tuđe potrebe, baš kao svaka žena koja se bori s kućanskim poslovima, karijerom i ugađanjem (skorom) mužu, te koju, uz to, muči i odabir mirovinskog fonda i organizacija vjenčanja na drugom kraju zemlje, mogu shvatiti. 


Glavni lik romana Žena koja je legla u krevet na godinu dana, pedesetogodišnja je Eve, koja, nakon što njeni blizanci otputuju na studij, odluči uživati u svom praznom gnijezdu i ne doticati pod godinu dana, ne opterećujući se očekivanjima i mišljenjima drugih. Njezin inovativni lifestyle ubrzo će privući mase, izluditi njenog preljubnika od muža, a njoj po prvi put u životu dopustiti da bude svoja. Rijetke su knjige koje čovjeku izmame glasan smijeh, ali humor Sue Townsand neće vas ni ovaj put iznevjeriti! Ovo je definitivno roman zbog kojeg ćete poželjeti okružiti se dobrim knjigama i ne ustajati iz kreveta najmanje godinu dana. Samo najprije pripremite rekvizite potrebne za tu pustolovinu - kavicu i nešto slatko!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta