Preskoči na glavni sadržaj

Bilo mi je prvi put

Nemojte se iznenaditi ako pitate Šibenčane ponešto o otocima koji okružuju kanal svetog Ante, a oni budu škrti na informacijama – istina jest da mnogi od njih nikada na njima nisu ni bili. Čini mi se, i ispravite me ako griješim, da je biti otočanin za Šibenčane grjehota, otuda i posprdni naziv bodul ili bodulica. Ipak, za mene su šibenski otoci svijet za sebe koji se itekako isplati posjetiti.


Ovaj put prvi put smo se uputili prema Prviću, tom prvom otoku do Vodica koji je ime dobio po tome prvenstvu ili po poganskom bogu starih Hrvata - Prvinu. Za razliku od drugih po veličini malih otoka, Prvić ima čak dva mjesta – Prvić Luku i Prvić Šepurine, međusobno udaljena cestom dugom 1 km. Od Šibenika do Prvić Luke, u koju smo se zaputili, brodom Tijat vozit ćete se 45 minuta i platiti 17 kn u jednom smjeru, te uživati u pogledu na šibenski arhipelag, savršeno modro more i tvrđavu svetog Nikole koja čuva šibenski kanal.


Baš kao i u svakom mjestu u našoj zemlji, katolička redovnička zajednica ostavila je velik trag i na Prviću, otoku koji je poznat po tome što je za vrijeme kuge bio utočište šibenskim plemićima. Na njemu su svojevremeno obitavali benediktinci, franjevci trećoredci glagoljaši i mnogi drugi koji su unaprjeđivali život otočana, potpomagali poljoprivredu, pa i zalagali srebrninu u korist pučanstva u teškim vremenima. Kao trag o tome svjedoče njegove crkve – crkva svete Jelene Križarice i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Šepurini i crkva Gospe od Milosti u Luci. Osim po fešti Porucijunkule, Prvić Luka poznata je i kao mjesto Fausta Vrančića. Naime, taj veliki izumitelj, povjesničar i lingvist, renesansni čovjek, djetinjstvo je proveo na otoku i poželio je biti pokopan baš na njemu. Njegov grob se nalazi u crkvi u Prvić Luci, kraj koje ponosno stoji njegov Memorijalni centar.


Brčkanje u moru ovaj put zasladio je Julian Fellowes, tvorac Gosford Parka i Downton abbeya, konzervativac iz Kuće lordova, sin diplomata, obožavatelj serija Smash i Sex and the city, poznavatelj visokog društva koji stanuje u blizini imanja na kojem je život proveo čuveni Thomas Hardy, a koji godinama ismijava pompoznu gospodu na nenametljiv način. Glavni protagonisti bestselera Snobovi su Charles, Earl Broughton i gospođica Edith Lavery. Dokoni život, bračne zavrzlame i ljubavna priče u stilu “they lived happily enough” ono su što će zabaviti romantičare i ljubitelje vintagea među vama.


Teško je zamisliti da je prije sto godina Prvić bio najgušće naseljeni hrvatski otok jer danas na njemu obitava manje od pet stotina ljudi. Na njemu vlada mir i opuštenost, nema automobila i užurbanosti. Ljudi uživaju u čistom moru, pijuckaju kavu ili klopaju u konobama. Mi smo svoje želuce napunili u pizzeriji Nanini koju toplo preporučujemo. Za razliku od drugih restorana na otoku koji nude skupu domaću spizu, Nanini je odličan izbor zbog ukusne i povoljne pizze (35-45 kn) te brzu uslugu, a ne škodi ni informacija da u ponudi imaju odličnu kavu i kolače, zar ne? Uživat ćete uz povjetarac i poželjet ćete se vratiti, na pizzu, ali i na otok!

Primjedbe

  1. Maštam o ovakvom nekom otočiću.... Milina...
    I zavidim ti na boji! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Za napuniti baterije - taman! ;)
      S obzirom kakvo je vrijeme, i ta boja je cudo :D

      Izbriši
  2. Wow, mislim da znam gdje ću voditi dečka uskoro. Mali raj na zemlji...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta