Preskoči na glavni sadržaj

Lovely bride to be

Do našeg je vjenčanja preostalo je nešto više od mjesec dana. U tom predsvatovskom raspoloženju, i meni se, baš kao svakoj budućoj mladenki, dogodilo pomračenje uma - sanjam o tome da moj dragi svisne od divljenja u trenutku kad me ugleda u vjenčanici i nekako čarobno zaboravi na svako jutro kad sam se kraj njega probudila raščupana i krmeljava te pomisli: „Bože, čime sam je zaslužio?“ Zato sam i ja posegnula za ženskim časopisima i portalima i bacila se u potragu za savršenim proizvodima kojima ću svaki djelić svoga bića dovesti u red.

Od brojnih mazala koja se preporučuju mladenkama prije vjenčanja, izabrala sam – čisto lice, bez podloga, pudera i rumenila. Zabrinjavajuće je u kolikoj mjeri smo ovisne o make upu! Otići na posao bez šminke bilo mi je nezamislivo, ali nakon prvog dana, zavoljela sam tih ekstra par minuta sna koje su zamijenile jutarnje mackanje. Sloboda! Počelo je iz lijenosti za kupnjom novog pudera, prikladnijeg za preplanulu put, a onda sam vidjela da mi koža izgleda zdravije i nastavila s tim „tretmanom“. Morska sol, krema Eveline extra soft za hidrataciju (20 kn), koju trackam i na tijelo, i tu i tamo trunčica maskare (i tuša u posebnim prigodama - Eveline mi je omiljeni) sve su što nanosim na lice ovog ljeta.


Iako mi je boja za kosu na godišnjem odmoru pa na glavi nosim tri nijanse, ipak je njegujem. Kosu prvo operem Garnierovim šamponom od lavande (miris koji obožavam) pa Matrix Biolage Hydrasource šamponom (95 kn) i regeneratorom (80 kn) koji mi je preporučila frizerka i koji čini moju kosu mekom i prozračnom. Imam ih već četiri mjeseca, i uz pranje kose dvaput tjedno, potrošila sam tek polovicu. Kosa mi se manje masti, lakše se raščešljava i vlasi nisu slijepljene u jednu veliku gustu kacigu, što obožavam. Jer ja to zaslužujem. Ili kako već.


Nikako ne uspijevam pronaći pastu za zube kojom ću biti u potpunosti zadovoljna, ali u zadnje vrijeme koristim Colgate. Ipak, tajna dobrog četkanja zubi je u četkicama za zube Curaprox - najmekšim i najboljim četkicama za zube na svijetu. Izgledaju neoriginalno, i cijena im je 30 kn, ali kupnja će vam se itekako isplatiti.


Imam problema sa zanokticama pa se trudim redovito ih mazati Lushovim maslacem od limuna. Platila sam ga nekih 70 kn još prije desetak mjeseci i nisam ni petinu potrošila. Volim prije spavanja njime namazati kožicu oko noktiju i mirisati kao Kiki bomboni.

Obožavam proizvode Sapunoteke, šibenskog branda. Omiljeni su mi sapuni od morske soli i maslinovog ulja, posebno u kombinaciji cimeta i lavanda! Najnoviji njihov proizvod koji sam si pribavila jest piling od marelice i limuna koji nanosim nakon tuširanja i zbog kojeg fino mirišem cijeli dan. Koža nakon njega ostaje meka pa joj dodatna hidratacija nije ni potrebna. Cijena mu je 45 kn.


Ja sam jednostavna djevojka. Ne idem na depilacije, ne volim masaže niti pipanje takve vrste. Vosak mi ostavlja masnice po nogama pa brijem noge svaki drugi dan i koristim jeftine britvice koje čuvam tako da ih obrišem i udaljim od vlažne kupaonice. Pri tome mi pomaže i Balein gel za brijanje koji možete nabaviti u DM-u za 15 kn.


Kad je riječ o kozmetici, moramo zaći u i ružna područja – područja crvenila, ožiljaka, prištića, uraslih dlačica, ogrebotina i opeklina. Za sve neželjene tragove na koži lijek je Sudocrem, magična krema za dječje guze koju mahom koriste i tašte žene. 125 g platiti ćete 50ak kuna u ljekarni, a ovaj proizvod postat će vam vječiti suputnik.

Primjedbe

  1. Super post! :)
    Od nabrojanoga koristim Eveline tuš i Curaprox. Gdje kupuješ Biolage?
    Ovaj Sudocrem obavezno kupujem, nikad nisam čula za njega...
    Zavidim na bezpudernom licu, meni je to nemoguća misija...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala!
      Biolage kupujem kod svoje frizerke u salonu!
      A glede pudera, i ja sam tako mislila jer me oduvijek muce veliki podocnjaci koje nastojim kamuflirati, ali sunce i tamniji ten mi omogucuju da preko ljeta malo odmorimo kozu :)

      Izbriši
  2. Sapunoteka mi je super, obouavam njihove proizvode i ultra simpa osoblje. I svaka cast na odabiru prirodnog looka, mislim da ce se dragi zbilja oduseviti kad te vidi:)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit