Preskoči na glavni sadržaj

Lovely bride to be

Do našeg je vjenčanja preostalo je nešto više od mjesec dana. U tom predsvatovskom raspoloženju, i meni se, baš kao svakoj budućoj mladenki, dogodilo pomračenje uma - sanjam o tome da moj dragi svisne od divljenja u trenutku kad me ugleda u vjenčanici i nekako čarobno zaboravi na svako jutro kad sam se kraj njega probudila raščupana i krmeljava te pomisli: „Bože, čime sam je zaslužio?“ Zato sam i ja posegnula za ženskim časopisima i portalima i bacila se u potragu za savršenim proizvodima kojima ću svaki djelić svoga bića dovesti u red.

Od brojnih mazala koja se preporučuju mladenkama prije vjenčanja, izabrala sam – čisto lice, bez podloga, pudera i rumenila. Zabrinjavajuće je u kolikoj mjeri smo ovisne o make upu! Otići na posao bez šminke bilo mi je nezamislivo, ali nakon prvog dana, zavoljela sam tih ekstra par minuta sna koje su zamijenile jutarnje mackanje. Sloboda! Počelo je iz lijenosti za kupnjom novog pudera, prikladnijeg za preplanulu put, a onda sam vidjela da mi koža izgleda zdravije i nastavila s tim „tretmanom“. Morska sol, krema Eveline extra soft za hidrataciju (20 kn), koju trackam i na tijelo, i tu i tamo trunčica maskare (i tuša u posebnim prigodama - Eveline mi je omiljeni) sve su što nanosim na lice ovog ljeta.


Iako mi je boja za kosu na godišnjem odmoru pa na glavi nosim tri nijanse, ipak je njegujem. Kosu prvo operem Garnierovim šamponom od lavande (miris koji obožavam) pa Matrix Biolage Hydrasource šamponom (95 kn) i regeneratorom (80 kn) koji mi je preporučila frizerka i koji čini moju kosu mekom i prozračnom. Imam ih već četiri mjeseca, i uz pranje kose dvaput tjedno, potrošila sam tek polovicu. Kosa mi se manje masti, lakše se raščešljava i vlasi nisu slijepljene u jednu veliku gustu kacigu, što obožavam. Jer ja to zaslužujem. Ili kako već.


Nikako ne uspijevam pronaći pastu za zube kojom ću biti u potpunosti zadovoljna, ali u zadnje vrijeme koristim Colgate. Ipak, tajna dobrog četkanja zubi je u četkicama za zube Curaprox - najmekšim i najboljim četkicama za zube na svijetu. Izgledaju neoriginalno, i cijena im je 30 kn, ali kupnja će vam se itekako isplatiti.


Imam problema sa zanokticama pa se trudim redovito ih mazati Lushovim maslacem od limuna. Platila sam ga nekih 70 kn još prije desetak mjeseci i nisam ni petinu potrošila. Volim prije spavanja njime namazati kožicu oko noktiju i mirisati kao Kiki bomboni.

Obožavam proizvode Sapunoteke, šibenskog branda. Omiljeni su mi sapuni od morske soli i maslinovog ulja, posebno u kombinaciji cimeta i lavanda! Najnoviji njihov proizvod koji sam si pribavila jest piling od marelice i limuna koji nanosim nakon tuširanja i zbog kojeg fino mirišem cijeli dan. Koža nakon njega ostaje meka pa joj dodatna hidratacija nije ni potrebna. Cijena mu je 45 kn.


Ja sam jednostavna djevojka. Ne idem na depilacije, ne volim masaže niti pipanje takve vrste. Vosak mi ostavlja masnice po nogama pa brijem noge svaki drugi dan i koristim jeftine britvice koje čuvam tako da ih obrišem i udaljim od vlažne kupaonice. Pri tome mi pomaže i Balein gel za brijanje koji možete nabaviti u DM-u za 15 kn.


Kad je riječ o kozmetici, moramo zaći u i ružna područja – područja crvenila, ožiljaka, prištića, uraslih dlačica, ogrebotina i opeklina. Za sve neželjene tragove na koži lijek je Sudocrem, magična krema za dječje guze koju mahom koriste i tašte žene. 125 g platiti ćete 50ak kuna u ljekarni, a ovaj proizvod postat će vam vječiti suputnik.

Primjedbe

  1. Super post! :)
    Od nabrojanoga koristim Eveline tuš i Curaprox. Gdje kupuješ Biolage?
    Ovaj Sudocrem obavezno kupujem, nikad nisam čula za njega...
    Zavidim na bezpudernom licu, meni je to nemoguća misija...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala!
      Biolage kupujem kod svoje frizerke u salonu!
      A glede pudera, i ja sam tako mislila jer me oduvijek muce veliki podocnjaci koje nastojim kamuflirati, ali sunce i tamniji ten mi omogucuju da preko ljeta malo odmorimo kozu :)

      Izbriši
  2. Sapunoteka mi je super, obouavam njihove proizvode i ultra simpa osoblje. I svaka cast na odabiru prirodnog looka, mislim da ce se dragi zbilja oduseviti kad te vidi:)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t