Preskoči na glavni sadržaj

Lovely bride to be

Do našeg je vjenčanja preostalo je nešto više od mjesec dana. U tom predsvatovskom raspoloženju, i meni se, baš kao svakoj budućoj mladenki, dogodilo pomračenje uma - sanjam o tome da moj dragi svisne od divljenja u trenutku kad me ugleda u vjenčanici i nekako čarobno zaboravi na svako jutro kad sam se kraj njega probudila raščupana i krmeljava te pomisli: „Bože, čime sam je zaslužio?“ Zato sam i ja posegnula za ženskim časopisima i portalima i bacila se u potragu za savršenim proizvodima kojima ću svaki djelić svoga bića dovesti u red.

Od brojnih mazala koja se preporučuju mladenkama prije vjenčanja, izabrala sam – čisto lice, bez podloga, pudera i rumenila. Zabrinjavajuće je u kolikoj mjeri smo ovisne o make upu! Otići na posao bez šminke bilo mi je nezamislivo, ali nakon prvog dana, zavoljela sam tih ekstra par minuta sna koje su zamijenile jutarnje mackanje. Sloboda! Počelo je iz lijenosti za kupnjom novog pudera, prikladnijeg za preplanulu put, a onda sam vidjela da mi koža izgleda zdravije i nastavila s tim „tretmanom“. Morska sol, krema Eveline extra soft za hidrataciju (20 kn), koju trackam i na tijelo, i tu i tamo trunčica maskare (i tuša u posebnim prigodama - Eveline mi je omiljeni) sve su što nanosim na lice ovog ljeta.


Iako mi je boja za kosu na godišnjem odmoru pa na glavi nosim tri nijanse, ipak je njegujem. Kosu prvo operem Garnierovim šamponom od lavande (miris koji obožavam) pa Matrix Biolage Hydrasource šamponom (95 kn) i regeneratorom (80 kn) koji mi je preporučila frizerka i koji čini moju kosu mekom i prozračnom. Imam ih već četiri mjeseca, i uz pranje kose dvaput tjedno, potrošila sam tek polovicu. Kosa mi se manje masti, lakše se raščešljava i vlasi nisu slijepljene u jednu veliku gustu kacigu, što obožavam. Jer ja to zaslužujem. Ili kako već.


Nikako ne uspijevam pronaći pastu za zube kojom ću biti u potpunosti zadovoljna, ali u zadnje vrijeme koristim Colgate. Ipak, tajna dobrog četkanja zubi je u četkicama za zube Curaprox - najmekšim i najboljim četkicama za zube na svijetu. Izgledaju neoriginalno, i cijena im je 30 kn, ali kupnja će vam se itekako isplatiti.


Imam problema sa zanokticama pa se trudim redovito ih mazati Lushovim maslacem od limuna. Platila sam ga nekih 70 kn još prije desetak mjeseci i nisam ni petinu potrošila. Volim prije spavanja njime namazati kožicu oko noktiju i mirisati kao Kiki bomboni.

Obožavam proizvode Sapunoteke, šibenskog branda. Omiljeni su mi sapuni od morske soli i maslinovog ulja, posebno u kombinaciji cimeta i lavanda! Najnoviji njihov proizvod koji sam si pribavila jest piling od marelice i limuna koji nanosim nakon tuširanja i zbog kojeg fino mirišem cijeli dan. Koža nakon njega ostaje meka pa joj dodatna hidratacija nije ni potrebna. Cijena mu je 45 kn.


Ja sam jednostavna djevojka. Ne idem na depilacije, ne volim masaže niti pipanje takve vrste. Vosak mi ostavlja masnice po nogama pa brijem noge svaki drugi dan i koristim jeftine britvice koje čuvam tako da ih obrišem i udaljim od vlažne kupaonice. Pri tome mi pomaže i Balein gel za brijanje koji možete nabaviti u DM-u za 15 kn.


Kad je riječ o kozmetici, moramo zaći u i ružna područja – područja crvenila, ožiljaka, prištića, uraslih dlačica, ogrebotina i opeklina. Za sve neželjene tragove na koži lijek je Sudocrem, magična krema za dječje guze koju mahom koriste i tašte žene. 125 g platiti ćete 50ak kuna u ljekarni, a ovaj proizvod postat će vam vječiti suputnik.

Primjedbe

  1. Super post! :)
    Od nabrojanoga koristim Eveline tuš i Curaprox. Gdje kupuješ Biolage?
    Ovaj Sudocrem obavezno kupujem, nikad nisam čula za njega...
    Zavidim na bezpudernom licu, meni je to nemoguća misija...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala!
      Biolage kupujem kod svoje frizerke u salonu!
      A glede pudera, i ja sam tako mislila jer me oduvijek muce veliki podocnjaci koje nastojim kamuflirati, ali sunce i tamniji ten mi omogucuju da preko ljeta malo odmorimo kozu :)

      Izbriši
  2. Sapunoteka mi je super, obouavam njihove proizvode i ultra simpa osoblje. I svaka cast na odabiru prirodnog looka, mislim da ce se dragi zbilja oduseviti kad te vidi:)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...