Preskoči na glavni sadržaj

Žudeći za ugodnijim razinama raja

Bez obzira na svjetske krize i epidemije, dogodi se da se čovjek nađe u razdoblju života kada smatra da su one bitne kockice posložene i kad sve ima smisla. Možda pomisli i da je doživio istinsku sreću i zadovoljstvo. A onda mu jedan susret, događaj ili rečenica pokažu da je iznutra prazan i da još uvijek nije našao ono što je tražio – unutarnju ravnotežu i Ljubav koja ga može promijeniti iz korijena.

Takva spoznaja pogodi me kao grom iz vedra neba, u vrijeme automatskog prakticiranja odlazaka na svete mise, izricanja molitvi bez srca i bez potrebe za duhovnom obnovom. Trgne me iz rutine u koju sam se lijeno ugnijezdila i odjednom se slomim u suzama čudeći se šupljini svog srca. Razbijem se na komadiće i spoznam koliko sam daleko od Boga bila, u kolikoj mjeri sam zaostala u duhovnom razvoju te koliko je moj život zbog toga bio opterećen brigama, nervozom, bijesom i mržnjom kojima nisam pronalazila lijeka, misleći da su oni teret koji nužno svaki čovjek nosi sa sobom u ovom užurbanom svijetu.


„Kad si mrzovoljan, stavljaš samog sebe na vrh popisa ljudima kojima time zagorčavaš život.“

U tjednu koji prethodi Gospi od Anđela, blagdanu novih početaka, u ruci mi se našla knjiga Rolanda Merulla - Doručak s Buddhom. I iako govori o gastro uredniku, inače protestantu, koji se zatekne na putovanju Amerikom s redovnikom koji mu postavlja čudna pitanja i pred njega stavlja duhovne izazove, prepoznala sam se u Ottu, dobrom obiteljskom čovjeku koji je zadovoljan svojim poslom i životom koji vodi, a kojeg ipak često preplave neobjašnjivi nemir i nekontrolirani ispadi bijesa. Živcira ga svjetska politika, nerviraju ga realityji, živcira ga gužva u prometu, smeta mu što ga djeca ignoriraju, njegova new age sestra zamara ga svojim nonšalantnim ponašanjem, muči ga što svijet nije baš onakav kakav bi on htio da bude, a spavati mu ne daju pitanja poput onog „Koji je smisao života?“. Baš poput Otta, shvatila sam da nemam odgovore na sva pitanja i da ih nisam dovoljno pozorno nastojala pronaći, da sam za svoj stres krivila sve osim sebe same, da sam zadovoljstvo tražila na površini ovog svijeta, nesvjesna koliko žeđam za blizinom Ljubavi koja je svojstvena svakoj religiji.

„Ljubav prema obitelji je najbolji lijek protiv umiranja. Da bi se shvatilo da smo samo dijelovi nečega puno većeg, a ne samo jedno, pojedinačno tijelo.“


Jedna obična knjiga i jedan svjesni susret s malim kruhom podsjetio me na sigurnost koju mogu osjetiti ako Boga pozovem u svoj život, na mir koji mogu podijeliti drugima ako je On uzrok mojoj sreći, na ljubav koju mogu pružiti kada ju je umnožila Njegova ljubav. Čovjekov mir predragocjen je da bi čekao svoj red, pogotovo kad je tako malo dovoljno – oprostiti bratu, pružiti ruku prijatelju, dobro se isplakati – i srce će se samo otvoriti i napuniti, bili vi katolik, protestant ili ćelavi redovnik u čudnoj haljini. 
„Zašto čovjek poput mene čini dobro, a ne zlo? Zato što se boji zatvora, razvoda, ili vječne kazne? Zato što vjeruje u postojanje raja i pakla? Zbog mogućnosti da ipak postoji zagrobni život? I što je s onim ljudima koji se u životu posvete „duhovnome razvoju“, koji ne samo što ne varaju svoje žene ili muževe, niti kradu tamo gdje rade, niti vode druge ljude na mučila, ljudima koji svakoga tjedna sate i sate provode u molitvi? Jesu li za te ljude predviđene neke različite, više, ugodnije razine raja?“

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo