Preskoči na glavni sadržaj

Kad narastem bit ću Millie

U tjednu smo u kojem smo se usredotočili na izbor torte koju ćemo moj muž (hm, zvuči ful čudno) i ja iskasapit na dan našeg vjenčanja. Mislila sam da ću biti malo više bridezillški nastrojena na izbor fantastične-super-fora-romantične-posebne torte, ali nekako mi se izbor sveo na to da se nadam da će biti fina i da ćemo taj slatki okus pamtiti godinama kasnije, kad život postane gorak.


Kako inspiraciju za planiranje svog vjenčanja crpim uglavnom iz filmova (kad ćeš shvatiti da ne živiš u filmu - rekao bih po stoti put moj otac), za odabir svadbene torte iz naftalina sam izvukla film Because I said so koji sam, bez pretjerivanja, dosad pogledala dvadesetak puta. Imam ga snimljenog i na VHS-u i običavam ga gledati u onim mokrim jesenskim danima kada se žena poželi zavući pod dekicu i uz čašu toplog napitka ili krišku čokoladne torte gledati light film. 


Na stranu s tim što u njemu glumi Lauren Graham (Lorelai!), njegove prave zvijezde su divna Diane Keaton i slatkica Mandy Moore (volim ju - ubij me!) koje glume preopsesivnu majku i najmlađu od njezine tri kćeri koja ne uspijeva pronaći sreću u ljubavi. Luda majka dat će, stoga, oglas i održati čitavu audiciju u potrazi za savršenim zetom, naravno, bez znanja kćeri - Millie. 

Volim ovaj film jer je Millie ljudski šarmantna u svojoj nespretnosti. Volim ga jer Millie ima svoj catering i jer obožava svoj posao. Volim što je samostalna i uživa u tanjuru tjestenine i čaši vina sama, u svom kul stanu. Volim ga jer Millie ima dvije sestre, i volim zamišljati da ćemo moje sestre i ja biti takve kad odrastemo.

Simpatična Millie davno mi je prirasla k srcu i često me podsjeti da bih trebala samoću gledati i kao slobodu u svom najboljem izdanju. Sjeti me da je sretan čovjek koji voli svoj posao, i da srce koje voli prašta mnoge propuste. I da je svaka žena posebna na svoj način, baš kao što je posebna i svaka svadbena torta.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta