Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (9)

Nakon vikenda s grloboljom, uslijedio je kišni ponedjeljak - savršeni dan za obilazak šibenskog akvarija, lokalnih dućana i kavicu kraj velebne katedrale. Omiljeni Disneyjev crtić mi je Mala sirena, što je zaista ironično s obzirom da imam neku vrstu fobije od vode otkad sam se kao jedanaestogodišnjakinja skoro utopila na Dravi. Ipak, hobotnica koja spava, male klaun (Nemo) ribice, mini morski pas, predivni plavi hlap imena Eugen, jato zlatnih ribica i mnoge druge zanimljive ribice natjerale su me da na tren pomislim da je Sebastian imao pravo -  "...under the sea, darling, it's better..."



Prevrtljivi srpanj savršeno je poslužio za čitanje na balkonu, a na repertorau se našla Ferićeva Smrt djevojčice sa žigicama (predugo na to-read-listi!). Nazivaju je mediteranskim Twin peaksom, što ju čini savršenom knjigom za jadranske plaže - stoga, navali, narode!


Sedamdesetak je dana do dana V pa sam se odlučila malo ozbiljnije pozabaviti i organiziranjem djevojačke zabave. Naravno, kao inspiracija poslužile su Gilmoreice (epizoda 19, sezona 6)!


Nikad nisam imala dosadniju frizuru od ove trenutne. Bojala kosu nisam tri mjeseca pa me svako jutro pred ogledalom oduševi tri nijanse na glavi - od prirodno smeđeg izrasta, narančastih pramenčića koji su izbili na površinu iako kosu nisam u crveno bojila ove godine pa do tamno smeđih tonova na vrhovima. Pa kad je bal... Kupila sam Sunkiss jelly, najnoviji L'orealov proizvod za postupno posvjetljivanje kose, zahvaljujući kojem ćete imati osunčane morske pramenove i izgledati kao Doutzen Kroes. Tih 100 ml (meni dostatnih za dva do tri nanošenja) platila sam 39,99 kn u Kozmu (mislim da je DM-u nešto skuplji) i iako je namjenjen neobojenoj kosi, njima zgelirala svoju tronijansericu i s wet lookom se zaputila na plažu (gel u kosi se osuši nakon desetak minuta). U uputama stoji da se stavlja na suhu kosu, ali kažu da se može nanijeti i na mokru. Ključna stvar je da s gelom u kosi budete na suncu ili sušite kosu fenom, kako bi peroksid, njegov glavni sastojak, djelovao. Nakon tri sata na plaži primijetila sam da mi je kosa malčice posvjetlila (i rekli su da na obojenoj kosi efekt neće biti wow!), a kosa da nije oštećena (hvala i najboljim preparatima za kosu - Matrix Biolage za hidrataciju) - tako da ću nijansu 01 (za svjetlo smeđu kosu do tamno blond) sigurno koristiti još nekoliko puta, kud puklo, da puklo - ionako kažu da se plavuše najbolje zabavljaju!


Nakon večeri na Roškom slapu, u petak su stigli mama i tata pa sam ih počastila najfinijim lignjama u gradu (jer je mama luda za lignjama) - na rivi u restoranu Stari grad, koji preporučujem svakom putniku. Nisam sigurna kakva su druga jela, ali njihove origigi jadranske svježe lignje morate probati - ja mesnatije, mekanije i ukusnije lignje nisam u životu jela! Uz blitvu i krumpir porciju liganja platit ćete oko 60 kn, što čini ovu ponudu još primamljivijom! Baš sam ih htjela fotografirati, ali uvijek zaboravim fotkati hranu - samo navalim! Nakon šetnje gradskim ulicama kojima je vladala salsa, nije nam preostalo ništa drugo nego uživati na plaži cijeli vikend (uz mnogo dobrih knjigica čije recenzije stižu sljedeći tjedan)!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta