Šljokičasti škic 2024

Još uvijek imam onu gadnu naviku škicanja morskim judima u korice. Najčešće se na plaži čitaju ljubići ili krimići čiji nisam fan, ali ponekad se zalomi knjiga koju poželim pročitati. Iako je otad prošlo puno godina, nisam nikad, npr., zaboravila naslovnicu i naslov "Doručak za moljce" Lane Derkač. Kad sam ju prije mjesec dana spazila na sniženju na Ljevak.hr, odmah sam ju naručila!

Iako je knjiga na plaži i ove godine bilo u izobilju, moj vid je oslabio pa mi je razabrati naslove bilo poprilično teško, da vam budem iskrena. Osim toga, pobojala sam se da će mi škicanje dosaditi jer se i štivo počelo ponavljati! 'Ajmo, people, mix it up!

Tako je npr. jedna gospođa iz Zagreba, koja na ruci ima tetovažu slonovske obitelji i za večeru jede samo salatu, na segetskoj plaži čitala "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima", knjigu koja je i lani bila popularna na moru.

Photo: aistockphoto.com

Osim što sam, kao i ranijih godina, viđala knjige Stephena Kinga na svim jezicima, iznenadila sam se vidjevši i "Šest osumnjičenih" Vikasa Swarupa, autora popularnog "Milijunaša s ulice", koje je jedan gospon čitao na ležaljci do moje i 2019. Osim navedenog, muškarci su ove godine mahom čitali autore kao što je npr. Steve Mosby, britanski autor trilera kojeg u hrvatskom izdavaštvu još nisu otkrili.

Nisam zapazila knjige Lise Kleypas kao ranijih godina - kraljica plaže je sada Julie Garwood, američka književnica čiji brojni naslovi su u nas prevedeni. Najbliži mojem videokrugu bio je naslov "Dar", koji jamči dražesno nedužnu junakinju i markiza koji je nekoć bio gusar. Kunem se, nisam to izmislila - tako piše u blurbu ove knjige!

Ako vam se sviđa Julie Garwood, svidjet će vam se i Gaelen Foley, autorica knjige "Moj očarljivi grof". Čini se da je Bridgerton serijal napravio svoje jer kmetovi ove godine nemaju šanse!

Dok gospođe sanjaju o muškarcima plave krvi, mlađarija čita slatke teen knjige, koje su bliže mojim preferencijama. "Draga Emmie Blue", "Čitam te kao knjigu" Emily Henry i "We'll always have summer" Jenny Han, koja je lani i kod nas prevedena kao zadnji dio trilogije o neodlučnoj Belly, samo su neke od young adult knjiga koje sam spazila.

Photo: pexels.com

I naravno, uvijek se nađe netko tko na plažu ponese knjigu Jorgea Bucaya - ove godine jedna je starija gospođa baš uživala u "Pričama za razmišljanje". Sjedila je u svojoj platnenoj ležaljci tik do mora i nije se obazirala ni na ciku djece ni na čavrljanje ljudi oko nje. Tako ću i ja kad narastem!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Spisateljice biraju

Moja se Franka ovog mjeseca uhvatila u koštac sa svojom prvom velikom (čitaj: dužoj od dvadesetak stranica) lektirom, Nazorovim "Bijelim jelenom". Ona u tom procesu ne uživa koliko bih ja željela - uz nezaobilazno križanje ruku na prsima ona pući usnice i govori: "Mama, radije bih čitala Izadoru Moon! (hej, svatko ima svoju omiljenu likicu!)", ali ja se svejedno (ili - baš zato) trudim razgovarati s njom o pročitanom. Jer, nije bitno ni mjesto ni vrijeme radnje (tome me poučio prosjak Luka iz Julijanine " Tko se boji lika još "), a ni Nazorov stil pisanja, bitan je taj lik male guščarice Anke koja spava u jelenjem ležaju i čini dobro svim žiteljima Vranje, samozatajno i velikodušno. Njezin duh pretapa se u poruku koju devetogodišnjaci trebaju primiti u svoja srca, ona je nesebični lik kojem trebaju dopustiti da ih povede za ručicu kroz mračnu šumu zvanu život. Prepoznavanje, maštanje, nadahnuće, empatija - nije to od roda, to je od književnosti koja nam po

Pročitajte više

Put posut lišćem i zubatim suncem

Kad se ujesen nađem pod kakvim krošnjama, u mislima mi se javi Cesarić. Znam ja da je to zbog jesenske indoktrinacije naših nastavnica hrvatskog jezika, ali ne mogu si pomoći - tko se jednom zarazi riječima sjete i čežnje, taj ih traži cijeloga života. Možda, pošavši u šetnju, nisam ponijela Cesarića, ali polen prikrivene boli koja mu komplementira nosila sam u torbi - novu knjigu Julijane Matanović, "Stoji ti put", u izdanju Neolita , kuće Marka Gregura. "Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti." U ovoj (pre)kratkoj knjizi Julijana Matanović je ispisala sudbine triju žena i triju proročica. Kaja je konobarica koja živi kraj zadruge. Muž joj je šofer autobusa, a i prvu je ženu znao odalamiti, znale su to i komšije (volim Julijanine riječi - odalamiti, šporet, sepet, pletara, potrefiti, fasovati... - k'o da čujem svoju mamu kako priča, a meni su mile priče moje mame). Kaja je cura od zanata, ona prima mu

Pročitajte više

Bit će sarme ove zime

Nekoć davno iliti krajem devedesetih, sviđao mi se jedan Slaven. Tad mi to nije bilo nimalo čudno, ali Slaven je živio u hotelskoj sobi. U toj je sobi osječkog željezničarskog hotela živjela cijela njegova familija. Slaven je bio stariji od mene, slušao je Nirvanu, furao se na Cobaina, a sličio Nicku Carteru - imao je plavu kosu, plave oči i nije znao reći "r", i dok sam, provodeći praznike kod tetke i tetka, koji je bio domar hotela, družila s njim, nije mi pričao o životu prije hotela. Slaven je imao komšije, k'o sav normalan svijet - u susjednim sobama živjele su druge obitelji. Jednom sam bila u sobi njegove susjede Manuele sa šestog kata - sjećam se, posvuda su bile stvari i Manuela se zbog nereda svađala sa starijom sestrom - ali nije mi bilo nimalo čudno vidjeti njihov ekskurzijski život u maloj sobi. Štoviše, zavidjela sam im jer je hotel bio pun djece. Slavili bi rođendane i dočekivali Nove godine u hotelskim salama (otplesala sam tamo svoj prvi stiskavac), pis

Pročitajte više

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu

Pročitajte više

Na kavi s Julijanom

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi. „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“ Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava. Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se susretu ili kavi s Julijanom i dalje mogu samo radova

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog