Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022. (III)

Ja sam priprosta ženica, malo mi za sriću triba - vruća kava (dok djeca galame), malo morskog osvježenja usred sparnog dana (dok djeca galame), malo čitanja (dok djeca spavaju, a ručak se kuha), 5 minuta tišine (toliko djeci treba da poližu sladoled) i gledanje "Conversations with friends" s mužem (dok djeca spavaju, a led se topi u čaši džin tonika). Ne trebam ni šetnje ni restorane, a bome ne trebam ni gastroenterokolitise i slične kerefeke koji su nas snašli na željno iščekivanom godišnjem odmoru (imajte djecu, s njima nikad dosadno!). 
Evo što sam još uočila na plaži prije nemilih izleta na objedinjene hitne prijeme diljem Istarske županije.

1. Sobarica - Nita Prose (Stilus knjiga, 2022.)

Protagonistica ovog romana je neuroatipična Molly Gray, sobarica u luksuznom hotelu koja, nakon što otkrije mrtvo tijelo jednog od gostiju, postane glavni osumnjičenik za njegovu smrt. Knjigu nisam čitala, ali na društvenim mrežama nije pobrala pohvale - kude ju zbog nedosljednosti u Mollynom liku, iako murder mystery priča ima potencijal.

2. Zatvorska vidarica - Lynette Noni (Znanje, 2021.)

Ova je knjiga prva u istoimenoj trilogiji, u njoj kolo vodi sedamnaestogodišnja Kiva Meridan, koja radi u zloglasnom zatvoru kao vidarica, tj. prison healer. Ovaj roman fantastike možda i nije za mene, ali korisnici Goodreadsa rekoše da je vrijedan hypea.


3. Dogodilo se jedne jeseni - Lisa Kleypas (Mozaik knjiga, 2017.)

Osim Jojo Moyes, kraljica plaže je još jedna autorica koja je u kratkom vremenu naštancala gomilu povijesnih ljubića - Lisa Kleypas, jedna od najprodavanijih američkih autorica ovog žanra. U ovom hitu glavni likovi su grof Westcliff i prkosna djevojka Lillian Bowman - zvuči taman za ljubitelje Bridgertona.

4. Poskrbi najprej za svojo rit - Bojana Ivanović (vlastita naklada)

Mislim da je vse povedano.

5. Svjetionik - Virginia Woolf (Lektira, 2019.)


Često mi se knjige poklonice Prousta i Joycea nađu u rukama u teškim životnim situacijama, i, začudo, posluže svrsi. Tekst Virginije Woolf je iznimno težak, gust, složen i zahtjeva apsolutnu koncentraciju - prikladan je za situacije kad je čovjeku gotovo nemoguće odvući pažnju od crnih misli. Priča o obitelji Ramsay jest komplicirana, ali rečenice Virginije Woolf itekako okrijepljuju. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Zoon politikon

Postani član book cluba - bit će ti super. Pročitat ćeš knjige koje nikad u životu ne bi poželjela čitati, odnosno - napatit ćeš se čitajući knjige koje nikad u životu nisi poželjela čitati.  Dosad sam bila uvjerena da postoji tek dvije vrste knjiga koje se čitaju u čitateljskom klubu - knjige koje ti prirastu k srcu i knjige od kojih dobiješ aritmiju. Ove potonje, međutim, počele su se granati - postoji grana knjiga koje su strahovito loše napisane i koje predstavljaju uzaludno trošenje vremena i postoji grana knjiga u kojima se ne pronalazim i koje ne odgovaraju mom raspoloženju ili/i karakteru, iako su korektno napisane ili spadaju u - pregrizi jezik! - klasike. "Fondacija" Isaaca Asimova jedna je od tih - jedan od klasika koje bi svatko trebao pročitati tijekom života, budući da je utjecao na pop kulturu kakvu poznajemo (i koju geekovi vole). Najprije valja reći da "Fondacija" nije roman, nego niz od pet (labavo) povezanih kratkih priča objavljenih 1941. u časop...

Picture perfect

Kad pokušavam organizirati sljedeće putovanje svoje obitelji, ne gledam hotelske ponude - za najam mahnito tražim prozračne i lijepo uređene stanove koji nude neku drugu varijantu našeg života. Privlače me minimalistički uređeni stanovi (ako vidim inspirativne citate na zidovima čudne boje, kidam nalijevo) s puno svjetla, iako se ne mogu zamisliti u njima - naš stan pun je crteža, igračaka, knjiga, bojica, kojekakvih kutijica i dječjih diploma, pun je stvari. Stvari ponekad oživljavaju prostor, ali često ga i guše. Zato često poželim pobjeći od svih tih stvari, živjeti na nekom lijepom mjestu dva, tri dana, započeti ispočetka. Zato, kad knjiga započne rečenicom "Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda" , ja se čvrsto privijem uz njezine listove i potpuno prepustim. Prve stranice romana "Savršenstva" talijanskog pisca Vincenza Latronica nude...

Kristina Kuzmič i njena kanta dobrote

“Više je suza proliveno zbog uslišanih nego neuslišanih molitvi“, rekla je davnih dana Terzija Avilska (note to self: pročitati Uslišane molitve Trumana Capotea), a ja sam se davnih dana uvjerila da to nije samo pusta fraza, nego jedno od najvećih otajstava čovjekovog postojanja. Prije samo dva tjedna žalila sam se mužu da me iscrpljuje taj navlačenje-oblačenje-mokre pelene-mokri nosevi-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do posla-posao-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do kuće-kuća-navlačenje-oblačenje-ručak za danas uz kuhanje ručka za sutra-glancanje, pranje i peglanje-lifestyle, a gle nas sad! Tu smo gdje jesmo. I ne, neću ni spomenuti C..., neću spomenuti niti jednu riječ koja završava na - emija ili - acija, neću, neću, neću! Kao što bi izgovaranje Voldemortova (nije vrag da morate guglati o čemu ja to) imena davalo Voldemortu moć, tako i razgovori o onom-čije-ime-odbijam-izgovoriti šire paniku, a panike me strah više neg...

Mainstream.com

Uobičajeno je za mlade ljude da zavole glazbu određenog glazbenika, a tek onda pomahnitaju za njegovim popratnim sadržajem. Sredovječni ljudi, pak, prepoznaju sadržaj pa počnu slušati i glazbu kreatora sadržaja. Tako sam bar ja - naišavši na book club Due Lipe, svidjela mi se Dua (yes, to joj je pravo ime!), njezina prirodnost, elokventnost pa i književni ukus (jedan od omiljenih pisaca joj je George Saunders !), pa sam poslušala i njezine hitove (tek sad uočavam da se neprestano vrte na radiju ). Dakle, trenutno volim sve što vole mladi, iako uvečer lice mažem retinolom, a ujutro SPF-om. Travanjski izbor book cluba Due Lipe, inače znanog kao Service95 Book Club , debitantski je roman "Tuga je pernata stvar" britanskog pisca Maxa Portera, čiji naslov je inspiriran pjesmom Emily Dickinson, "" Hope" is the thing with feathers ." Svako malo netko o tom romanu priča kao o čudu svjetskom pa sam stekla dojam da je riječ o neobičnom uratku kojeg vrijedi pročitati...