Što se čita na plaži 2022. (III)

Ja sam priprosta ženica, malo mi za sriću triba - vruća kava (dok djeca galame), malo morskog osvježenja usred sparnog dana (dok djeca galame), malo čitanja (dok djeca spavaju, a ručak se kuha), 5 minuta tišine (toliko djeci treba da poližu sladoled) i gledanje "Conversations with friends" s mužem (dok djeca spavaju, a led se topi u čaši džin tonika). Ne trebam ni šetnje ni restorane, a bome ne trebam ni gastroenterokolitise i slične kerefeke koji su nas snašli na željno iščekivanom godišnjem odmoru (imajte djecu, s njima nikad dosadno!).

Evo što sam još uočila na plaži prije nemilih izleta na objedinjene hitne prijeme diljem Istarske županije.

1. Sobarica - Nita Prose (Stilus knjiga, 2022.)

Protagonistica ovog romana je neuroatipična Molly Gray, sobarica u luksuznom hotelu koja, nakon što otkrije mrtvo tijelo jednog od gostiju, postane glavni osumnjičenik za njegovu smrt. Knjigu nisam čitala, ali na društvenim mrežama nije pobrala pohvale - kude ju zbog nedosljednosti u Mollynom liku, iako murder mystery priča ima potencijal.

2. Zatvorska vidarica - Lynette Noni (Znanje, 2021.)

Ova je knjiga prva u istoimenoj trilogiji, u njoj kolo vodi sedamnaestogodišnja Kiva Meridan, koja radi u zloglasnom zatvoru kao vidarica, tj. prison healer. Ovaj roman fantastike možda i nije za mene, ali korisnici Goodreadsa rekoše da je vrijedan hypea.

3. Dogodilo se jedne jeseni - Lisa Kleypas (Mozaik knjiga, 2017.)

Osim Jojo Moyes, kraljica plaže je još jedna autorica koja je u kratkom vremenu naštancala gomilu povijesnih ljubića - Lisa Kleypas, jedna od najprodavanijih američkih autorica ovog žanra. U ovom hitu glavni likovi su grof Westcliff i prkosna djevojka Lillian Bowman - zvuči taman za ljubitelje Bridgertona.

4. Poskrbi najprej za svojo rit - Bojana Ivanović (vlastita naklada)

Mislim da je vse povedano.

5. Svjetionik - Virginia Woolf (Lektira, 2019.)

Često mi se knjige poklonice Prousta i Joycea nađu u rukama u teškim životnim situacijama, i, začudo, posluže svrsi. Tekst Virginije Woolf je iznimno težak, gust, složen i zahtjeva apsolutnu koncentraciju - prikladan je za situacije kad je čovjeku gotovo nemoguće odvući pažnju od crnih misli. Priča o obitelji Ramsay jest komplicirana, ali rečenice Virginije Woolf itekako okrijepljuju.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Spisateljice biraju

Moja se Franka ovog mjeseca uhvatila u koštac sa svojom prvom velikom (čitaj: dužoj od dvadesetak stranica) lektirom, Nazorovim "Bijelim jelenom". Ona u tom procesu ne uživa koliko bih ja željela - uz nezaobilazno križanje ruku na prsima ona pući usnice i govori: "Mama, radije bih čitala Izadoru Moon! (hej, svatko ima svoju omiljenu likicu!)", ali ja se svejedno (ili - baš zato) trudim razgovarati s njom o pročitanom. Jer, nije bitno ni mjesto ni vrijeme radnje (tome me poučio prosjak Luka iz Julijanine " Tko se boji lika još "), a ni Nazorov stil pisanja, bitan je taj lik male guščarice Anke koja spava u jelenjem ležaju i čini dobro svim žiteljima Vranje, samozatajno i velikodušno. Njezin duh pretapa se u poruku koju devetogodišnjaci trebaju primiti u svoja srca, ona je nesebični lik kojem trebaju dopustiti da ih povede za ručicu kroz mračnu šumu zvanu život. Prepoznavanje, maštanje, nadahnuće, empatija - nije to od roda, to je od književnosti koja nam po

Pročitajte više

Put posut lišćem i zubatim suncem

Kad se ujesen nađem pod kakvim krošnjama, u mislima mi se javi Cesarić. Znam ja da je to zbog jesenske indoktrinacije naših nastavnica hrvatskog jezika, ali ne mogu si pomoći - tko se jednom zarazi riječima sjete i čežnje, taj ih traži cijeloga života. Možda, pošavši u šetnju, nisam ponijela Cesarića, ali polen prikrivene boli koja mu komplementira nosila sam u torbi - novu knjigu Julijane Matanović, "Stoji ti put", u izdanju Neolita , kuće Marka Gregura. "Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti." U ovoj (pre)kratkoj knjizi Julijana Matanović je ispisala sudbine triju žena i triju proročica. Kaja je konobarica koja živi kraj zadruge. Muž joj je šofer autobusa, a i prvu je ženu znao odalamiti, znale su to i komšije (volim Julijanine riječi - odalamiti, šporet, sepet, pletara, potrefiti, fasovati... - k'o da čujem svoju mamu kako priča, a meni su mile priče moje mame). Kaja je cura od zanata, ona prima mu

Pročitajte više

Bit će sarme ove zime

Nekoć davno iliti krajem devedesetih, sviđao mi se jedan Slaven. Tad mi to nije bilo nimalo čudno, ali Slaven je živio u hotelskoj sobi. U toj je sobi osječkog željezničarskog hotela živjela cijela njegova familija. Slaven je bio stariji od mene, slušao je Nirvanu, furao se na Cobaina, a sličio Nicku Carteru - imao je plavu kosu, plave oči i nije znao reći "r", i dok sam, provodeći praznike kod tetke i tetka, koji je bio domar hotela, družila s njim, nije mi pričao o životu prije hotela. Slaven je imao komšije, k'o sav normalan svijet - u susjednim sobama živjele su druge obitelji. Jednom sam bila u sobi njegove susjede Manuele sa šestog kata - sjećam se, posvuda su bile stvari i Manuela se zbog nereda svađala sa starijom sestrom - ali nije mi bilo nimalo čudno vidjeti njihov ekskurzijski život u maloj sobi. Štoviše, zavidjela sam im jer je hotel bio pun djece. Slavili bi rođendane i dočekivali Nove godine u hotelskim salama (otplesala sam tamo svoj prvi stiskavac), pis

Pročitajte više

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu

Pročitajte više

Na kavi s Julijanom

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi. „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“ Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava. Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se susretu ili kavi s Julijanom i dalje mogu samo radova

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog