Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022. (III)

Ja sam priprosta ženica, malo mi za sriću triba - vruća kava (dok djeca galame), malo morskog osvježenja usred sparnog dana (dok djeca galame), malo čitanja (dok djeca spavaju, a ručak se kuha), 5 minuta tišine (toliko djeci treba da poližu sladoled) i gledanje "Conversations with friends" s mužem (dok djeca spavaju, a led se topi u čaši džin tonika). Ne trebam ni šetnje ni restorane, a bome ne trebam ni gastroenterokolitise i slične kerefeke koji su nas snašli na željno iščekivanom godišnjem odmoru (imajte djecu, s njima nikad dosadno!). 
Evo što sam još uočila na plaži prije nemilih izleta na objedinjene hitne prijeme diljem Istarske županije.

1. Sobarica - Nita Prose (Stilus knjiga, 2022.)

Protagonistica ovog romana je neuroatipična Molly Gray, sobarica u luksuznom hotelu koja, nakon što otkrije mrtvo tijelo jednog od gostiju, postane glavni osumnjičenik za njegovu smrt. Knjigu nisam čitala, ali na društvenim mrežama nije pobrala pohvale - kude ju zbog nedosljednosti u Mollynom liku, iako murder mystery priča ima potencijal.

2. Zatvorska vidarica - Lynette Noni (Znanje, 2021.)

Ova je knjiga prva u istoimenoj trilogiji, u njoj kolo vodi sedamnaestogodišnja Kiva Meridan, koja radi u zloglasnom zatvoru kao vidarica, tj. prison healer. Ovaj roman fantastike možda i nije za mene, ali korisnici Goodreadsa rekoše da je vrijedan hypea.


3. Dogodilo se jedne jeseni - Lisa Kleypas (Mozaik knjiga, 2017.)

Osim Jojo Moyes, kraljica plaže je još jedna autorica koja je u kratkom vremenu naštancala gomilu povijesnih ljubića - Lisa Kleypas, jedna od najprodavanijih američkih autorica ovog žanra. U ovom hitu glavni likovi su grof Westcliff i prkosna djevojka Lillian Bowman - zvuči taman za ljubitelje Bridgertona.

4. Poskrbi najprej za svojo rit - Bojana Ivanović (vlastita naklada)

Mislim da je vse povedano.

5. Svjetionik - Virginia Woolf (Lektira, 2019.)


Često mi se knjige poklonice Prousta i Joycea nađu u rukama u teškim životnim situacijama, i, začudo, posluže svrsi. Tekst Virginije Woolf je iznimno težak, gust, složen i zahtjeva apsolutnu koncentraciju - prikladan je za situacije kad je čovjeku gotovo nemoguće odvući pažnju od crnih misli. Priča o obitelji Ramsay jest komplicirana, ali rečenice Virginije Woolf itekako okrijepljuju. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...