U posljednjim danima zime, kad se trava zazeleni, a moja mama krečem oboja voćke u svom dvorištu, dok djeca ganjaju loptu, legnem na travu i zagledam se u vedro nebo i prisjetim nekih starih melodija zbog kojih mi se učini da nemam ni posao ni odgovornost, da nisam ni kćer, ni supruga, ni muško ni žensko, ni nečija mama, da samo jesam - lepršava sam kao ptica. Nebo, zemlja i ja, bez uloga, bez tereta. Dok mi sunce grije slane kapke, moja pluća se otvaraju, a ja udahnem kako dugo nisam udahnula - u tom kratkom trenutku, u svom starom dvorištu, ja sam netko tko nisam ni na kojem drugom mjestu (misao je to koja je ponekad utješna, a ponekad uznemirujuća). A onda me netko prene, zazove mi ime ili izrekne kakvu potrebu ("Mamaaaa!"), i ja sam opet biće s tisuću lica i naličja. Da, da, netko se preispituje suočen s kakvim teškim zadatkom ili bolesti, a netko (čitaj: ja) promišlja o svojim mijenama pri svakom povratku rodnoj grudi. "Kao posljedica ove epizode, Julius je posebno...
Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...