Kad se u rujnu 1940. sedamnaestogodišnji Marcel Ravidat, mehaničarski šegrt, vratio u duboku jamu pokraj Lascauxa , koju je par dana ranije pronašao s prijateljima, nije ni sanjao da će se o njihovom otkriću jednog dana čitati u školskim udžbenicima (shout-out svim petašima i njihovim mamama!). Otkrivši dvoranu dugu oko trideset metara, na čijem kraju je bio hodnik oslikan raznobojnim crtežima velikih životinja, naslutio je da je riječ o umjetnosti, ali ne i da je ona stara 17.300 godina, da je njezin autor pračovjek. Nije li to fascinantno! Oduševljava me pomisao da su spiljski ljudi, koji su svakog dana preživljavali u okrutnim uvjetima i koji su živjeli jedva četrdesetak godina, imali potrebu izražavati se umjetnošću, koju neki danas smatraju privilegijom, luksuzom. Zamišljajući praljude kako crvenim dlanovima slikaju divlje konje po kamenim zidovima spilje, pitam se, živimo li danas život koji nadilazi puko preživljavanje? Je li inaša potreba za maštanjem, za priželjkivanjem, za st...