Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi "bomb" kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske.
Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova majka je knjižničarka zbog koje je zavolio knjige, a njegov otac, iako Norvežanin, odrastao je u New Yorku, zbog čega je i Jo od malih nogu bio vezan za Ameriku i američku pop kulturu, a posebno za "tvrdo kuhane" kriminalističke romane kao što su oni Jima Thompsona. Dakle, radi se o svestranom muškarcu kojem je ne(s)bo granica!
"Harry je duboko uzdahnuo i zadržao dim u plužima dok je razmišljao o odgovoru.
"Mislim da moraš pronaći nešto na sebi što voliš kako bi preživio. Neki tvrde da je samoća izraz nedruštvenosti i sebičnosti, ali ako si samostalan, nećeš nikoga povući za sobom. Hoću reći, ako već toneš. Mnogi se boje samoće, ali ja u njoj pronalazim slobodu. To me čini neranjivim."
Moram priznati, bila sam uzbuđena što ću napokon upoznati detektiva Harryja Holea (čije prezime se izgovara kao HOO-Leh), premda se ispostavilo da je on nalik svim detektivima koje poznajemo i volimo (moj omiljeni troubled detektiv je ipak Martin Riggs, unatoč fudbalerki). Iscrpljen od policijskog posla, nestalan u ljubavnim vezama, neuredni (da ne kažem - prljavi) Harry u džepu nosi plosku (ali je ne dira, dakle, ima problem s alkoholom), kutijicu s bombonima i cigarete, a dok hoda Oslom u predbožićno vrijeme, lijevom nogom riješava slučaj kojeg su drugi pogrešno okarakterizirali kao samoubojstvo narkomana. Snijeg je prljav, atmosfera napeta, a osim Harryja Holea, pratimo i put muškarca, profesionalca koji je na misiji - ima još jedan posao za obaviti i slobodan je. Zanimljivo, taj naoružani muškarac, pun bijesa i neriješenih pitanja, opterećen je traumom rata u Vukovaru, kojeg je kao dječak preživio. Kao da to nije dovoljno, roman prati još nekoliko likova - braću Jona i Roberta iz Vojske spasa, ženu koja ih povezuje, Theu Nilsen, ali i socijalnu radnicu Martine Eckhoff - svaki odlomak predstavlja drugu perspektivu i nekome tko nije naviknuo na taj Jason-Statham-kind-of-action ritam, nekome kao što sam ja, trebat će neko vrijeme da se prilagodi i uspješno poprati tko tu koga, kada i zašto.
"Mislim da se svaki sustav na koji se oslanjamo može poremetiti i gurnuti nas u tamu u kojoj nas nikakvi zakoni i pravila više ne mogu zaštititi, gdje smo izloženi hladnoći i zvijerima, i svatko samo pokušava spasiti svoju kožu."
"To..." zaustila je kada je shvatila da je misao dovršena, "nije baš utješna priča za djevojčice koje se spremaju na počinak. Ti si pesimist, Harry."
"Naravno, ja sam policajac. Laku noć."
Spustio je slušalicu prije nego što je stigla odgovoriti.
Brzo sam postala svjesna da ovo nije žanr za mene, ali prijateljica, odana Nesbøu od njegovih početaka, uvjerila me da je drugačiji, nepredvidljiv, a ja volim drugačije i nepredvidljivo. Ljudi se utječu nordijskom noiru radi misterije i sviđa mi se što postoje priče koja uspijevaju uvijek iznova pokrenuti klikere u glavama čitatelja. Osim toga, razumijem da fiktivni detektiv može prirasti k čitateljskom srcu - unatoč manama, on ponovno uspostavlja red i mir u svom fiktivnom svijetu - zato su knjige o Sherlocku Holmesu i Herculeu Poirotu među najprodavanijima i danas, toliko godina nakon prvotnog objavljivanja.
Nesbø je čest gost u Hrvatskoj, i ovaj mjesec dolazi nam u posjet, a ideju za "Spasitelja" dobio je potkraj devedesetih kad je kao novinar u domu hrvatskog branitelja gledao amaterske snimke iz vukovarske bolnice za vrijeme opsade grada. Užas rata, koji iz ljudi umije izvući i najbolje, ali češće najgore, inspirirao ga je na pisanje ove knjige u kojoj preispituje pitanja osvete i pravde, morala i identiteta, krivnje i iskupljenja. Iako se prirodni zakoni i najviše ljudske vrednote ne bi trebali tumačiti labavo i relativno, Nesbø u "Spasitelju" traži od čitatelja da neprestano preispituje njihova značenja i njihove granice, podsjećajući na kušnje koje predstoje onima koji rat prežive. Pitanja su to od velike važnosti, bar nama na ovim prostorima, tako da - ima nešto u tom Jo Nesbøu.
"Uzdahnula je. "Ne vjerujete u Boga, ne vjerujete u svoju riječ. Što mi onda preostaje? U što vjerujete, Harry?"
"Vjerujem u sljedeće obećanje", odgovorio je i pogledao niz ulicu. "Ljudi mogu nešto obećati iako su prošlo obećanje prekršili. Vjerujem u nove početke. Vjerojatno vam to nisam rekao," mahnuo je taksiju koji je upravo prolazio, "ali zbog toga se i bavim ovim poslom."
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)