Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pippi, zato sanjaju o pustolovinama s doktorom Dolitleom, zato žele psa kao sto je Winn Dixie, zato pred san u mraku prošapću: "Mama? A je l' Voldemort stvarno mrtav?"

"Ima različitih vrsta hrabrosti", reče Dumbledore smiješeći se. "Treba vrlo mnogo odvažnosti da se suprotstavimo neprijateljima, a isto toliko i da se suprotstavimo prijateljima." (J.K.Rowling, Harry Potter i kamen mudraca)

Dugo sam čekala da moja djeca budu spremna za svijet Hogwartsa - počinjala sam čitati "Harry Potter i kamen mudraca" nekoliko puta, ali nije ih omađijala. Ovaj put sam bila ustrajnija, ta Franka će navršiti 11., baš kao i Harry kad je dobio pismo u kojem je pisalo da je primljen u školu vještičarenja! I uspjela sam! Ovog ljeta, nakon pročitane prve knjige u serijalu, pogledali smo zajedno njezinu ekranizaciju i odmah se bacili na čitanje "Harry Potter i odaja tajni". Njihovo uzbuđenje ("Mama, uvijek staneš kad je najzanimljivije!", jer J.K.Rowling piše najbolje cliffhangere) i veselje podsjetili su me na doba kad sam prvi put čitala priču o malom čarobnjaku (Knjižničarka Mirta mi je rekla: "Ovo je sad nešto jako popularno...") - imala sam trinaest godina, i odmah sam se navukla. Uzor mi je bila Hermiona Granger, skupljala sam sličice, igrala igricu na računalu, a "Harry Potter i plameni pehar" moja prijateljica Ivna i ja čekale smo kao ozebli sunce. Danas dijelim tu radost otkrivanja novog svijet sa svojim omiljenim bezjacima - svojim potomcima, a u to ime u knjižnici sam posudila autobiografiju Tom Feltona, odnosno "onog lika koji glumi Malfoya".

Tom Felton knjigu je posvetio bezjacima koji su mu pomogli, a predgovor je napisala Emma Watson koja je podsjetila čitatelje da je osnovna ideja priče o Harryju Potteru ideja o važnosti prijateljstva, "bez kojeg se ništa uistinu vrijednog ne može postići", nazivajući Toma Feltona svojom srodnom dušom. "S druge strane čarobnog štapića: Čarolija i kaos odrastanja u ulozi čarobnjaka" počinje pričom o Tomovoj obitelji, majci koja je pozdravljala svaku njegovu zanimaciju, ocu koji ga je naučio samostalnosti, i trojici starije braće koja su ga učila humoru, kreativnosti i nestašlucima. Prisjeća se prvih audicija, prvih reklama u kojima je zaigrao glavnu ulogu, ali i prvih pravih, filmskih uloga - kao što je ona u "Posuđivačima" (jednom od omiljenih filmova u mom domu), gdje je glumio malog riđokosog Peagreena, i gdje je upoznao Jima Broadbenta i Marka Williamsa, glumce koji će postati dio njegove Harry Potter obitelji, gdje je prvi put "doživio taj gubitak nečega dragocjenog".

"Neovisno o tome jesu li iskustva na setu bila dobra ili loša, taj je trenutak u vremenu bio poseban, jedinstven i sada je završio i nikad ga više ne ćemo vratiti. To mi nikad nije postalo ništa lakše podnijeti, a posebno ne na projektu veličine Harryja Pottera."

Ovakve suvenire volimo - Memory Samoborskog muzeja

Britansko vrijeme u Samoboru

Za svakog obožavatelja romana o Harryju Potteru, ovi memoari bit će važan izvor informacija jer Tom Felton šarmantno i pitko prepričava svoju audiciju za film, upoznavanje Emme Watson, prisjeća se kako bio oduševljen upoznavanjem Rika Mayalla, koji je kao lik Peevesa izrezan iz filma, kako je njegov djed, poznati geofizičar, dobio ulogu jednog od učitelja u Hogwartsu, ali i suradnje sa zaigranim Chrisom Columbusom, koji je, osim filmova o Harryju Potteru, snimio i neke od omiljenih filmova milenijalaca, "Sam u kući" i "Mrs. Doubtfire". Tako saznajemo o vremenu koje mladi glumci na setu moraju provesti s tutorima, o kojekakvim cakama koje olakšavaju snimanje, o doživljajima kolega sa seta (nakon ovog, želim čitati "Dnevnici Alana Rickmana", naravno!), tajnama letenja na metli i tajnama kaskadera, o reakcijama gledatelja (koji ne razlikuju fantaziju od zbilje) koji su svi od reda mrrrzili Draca Malfoya. Na samom kraju, da ne bude sve pretjerano kul i lepršavo, Tom Felton ovlaž se dotaknuo i teme ovisnosti o alkoholu, zbog koje se liječio u kalifornijskim klinikama za odvikavanje, jer "slava je uistinu čudna droga", ali i problema s mentalnim zdravljem, zadržavajući vedar i bezbrižan ton, imajući na umu da je njegova publika, kao i publika knjiga o Harryju Potteru, u pravilu maloljetna. Uz žvakanje sveokusnjaka Bertieja Botta, čitanje ovih memoara u kišnom Samoboru i nije mi teško palo - Tomov british humor, slyterinski smisao za nestašluke i wannabe kalifornijski laid-back izričaj pokazali su se kao sasvim solidna kombinacija za ljetno-jesensko subotnje poslijepodne.

"Budi zaigran, djetinjast. Zaboravi na dosadne analize odraslih. Zaboravi na dobro i loše. Ta mi mantra i danas dobro služi."

"Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako ima nešto što Voldemort ne razumije, to je ljubav. On nije shvatio da tako snažna ljubav kao što je bila ljubav tvoje majke prema tebi ostavlja za sobom trag. Ne mislim na ožiljak, na nekakav vidljiv znak...kad je netko tako duboko voljen, čak i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle štititi. Ona je u samoj tvojoj koži." (J.K.Rowling, Harry Potter i kamen mudraca)