Preskoči na glavni sadržaj

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika.

Put preko Jaske

Aquatika

Som - maskota akvarija

Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znanstvenika koji tvrde da će, ako ovim tempom nastavimo, do 2050. u moru biti više plastike nego riba.

Korana - pogled na Foginovo kupalište

Sljedeća postaja bio nam je Nikola Tesla Experience Center, koji je zaokružio naše proljetno putovanje u Liku, jer, nakon školovanja u Gospiću, Tesla je upisao karlovačku gimnaziju u kojoj je stekao posljednju formalnu diplomu, i u kojoj ga je inspirirao profesor Martin Sekulić. Prikaz Teslinog života prije dolaska u Karlovac, priče o njegovom školovanju, o gradovima u kojima je radio, ali i o njegovim fobijama i izumima zanimljivo su prikazani, a kvizovi kojima možemo preispitati vlastitu genijalnost djeci su se posebno svidjeli.

Nikola Tesla Experience Center (preko puta njega je besplatan parking)

Gimnazija

U ulozi Teslinog oca u filmu, koji se u centru prikazuje, glumac je osječkog HNK, Ivan Ćaćić

Unutrašnjost centra

Pogled na gimnaziju

Osobito inspirativan kutak za učitelje

Ono što me ugodno iznenadilo u Karlovcu jest da sam se osjećala kao kod kuće - naime, Karlovac je u mnogočemu nalik Osijeku. Kao što Osijek ima Tvrđu, Karlovac ima Zvijezdu - najstariji dio Karlovca, čija gradnja je počela 13. srpnja 1579., a koji je okružen obrambenim šančevima koji su pretvoreni u interesantne parkove koji Karlovcu daju topao ugođaj. Također, glavni trg, Trg bana Jelačića, podsjeća na Trg svetog Trojstva u Tvrđi, a unutar zvijezde nalaze se dvije crkve, baš kao u Tvrđi.

Jedan od šančeva

Jedna od ulica unutar Zvijezde

Glavni trg Zvijezde, kao i Tvrđa, ima kužni pil, a odnedavno, kao i Tvrđa, oskudijeva zelenilom

Radićeva ulica i gostionica Putnik (koja je postojala još u 18. stoljeću)

Paviljon Katzler iz 1897., danas muzej i suvenirnica

I Karlovac, kao i Osijek, ima - Promenadu


Kao i Osijek, i Karlovac se nekoć ponosio kožarom u vlasništvu obitelji Jakil, a
koja se prometnula u daleko poznatu Karlovačku industriju obuće, KIO

Kao i Osijek, i Karlovac se nekoć ponosio sinagogom

Restoran Tempo


Pogled na Kupu

Palača Barako

U Karlovcu su upravo počeli Dani piva (koji se trenutno održavaju i u Osijeku!) pa restorani nude jela u kojima je pivo ključak sastojak. Mi smo posjetili Restoran Tempo koji nudi Beer Burger, ali i tortu oplemeljenu crnim pivom. Tik do restorana za oko mi je zapelo predivno pročelje palače koju sam fotografirala u prolazu, naknadno saznavši da je riječ o palači Barako, kući jednog od karlovačkih milijunaša, Jovana Baraka, na čijem je mjestu sve do požara 1866. stajala kuća u kojoj je stanovao Ivan Mažuranić, a u kojoj se rodio otac Ivane Brlić Mažuranić, Vladimir. Naravno, i Ivana je kao dijete nekoliko godina stanovala u Karlovcu, dok joj je otac obavljao posao gradskog suca i kasnije, podžupana.

Karlovac je melem za oči svakog obožavatelja secesije jer, kao i Osijek, nudi divna arhitektonska ostvarenja s kraja 19. stoljeća i početka 20., kao što su kuće Vranyczany ili Frohlich. Njihovi zidovi kriju priče bogatih obitelji koje su izgradile karlovačko gospodarstvo, ali i bogat kulturni život Karlovčana.

Palača Vranyczany u samom središtu Karlovca, kuća obitelji koja je osnovala Karlovačku pivovaru, koja se danas nalazi u vlasništvu Heineken Hrvatska

Povijesni miljokaz i nulta točka Jozefinske ceste

Gradsko kazalište Zorin dom - od 1892.

Drugo najstarije namjensko kino u Hrvatskoj - od 1920. 
(odmah nakon osječke Uranije, izgrađene 1912.)

Atlant - čest arhitektonski motiv na secesijskim fasadama u Karlovcu,
baš kao i u Osijeku


Fotografije by Šljokičasta, 24. kolovoza 2026.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...