Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici.

Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu

Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla

Potok Vaganac

Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim očima (u njegovoj rodnoj kući, nalaktila sam se na prozor obiteljske spavaonice i dugo gledala kišu koja je nemilosrdno lijevala), zamisliti tog dječaka koji sanja čudesa i u mislima konstruira kojekakve čudnovate naprave. Život na selu, uz konje, guske i potok Vaganac nadahnuo ga je da upregne hrušteve za let, da smisli udicu za žabe i da kišobranom leti sa staje.

"Dječak stoji na krovu staje. Selo Smiljam leži pred njim kao na dlanu... Dječak rastvori veliki očev kisobran i sav nestane pod crnom kupolon, a dječaci i djevojčice u dvorištu zadrže dah i zaborave na bol u istegnutim vratovima: trenutak kasnije, dječak skače, kišobran se u zraku prevrne, usuče, žice se polome, mukli pad, i Nikola je Tesla tresnuo o zemlju. Svi se, u tili čas, razbježe, kuda koji - mili moji. Nikola leži na zemlji, gleda u plavo nebo i sve mu se čini da je u svom prvom važnijem pokusu ipak negdje pogriješio."

Spomenik Mile Blaževića

Pogled iz Tesline spavaće sobe

Teslin tavan

Ima neke poezije u tome da se priroda baš na dan putovanja prema rodnom selu Nikole Tesle, rođenog jedne olujne noći, pokazala u svom punom sjaju. Tog kišnog dana pošli smo od Rakovičkog Selišta do Gospića, i preko Udbine i rubova Krbavskog polja, putem gledajući tek ostatke rata i krave koje pasu mokru travu, stigli do centra Like, do kraja kršnih momaka kao što su Ante Starčević i Miroslav Kraljević - do Gospića, pa, prateći tragove Nikole Tesle, nastavili do Smiljana.

Ivica Ivanac (1936. - 1988.) još je 1977. u izdanju biblioteke "Jelen" (Mladost, Zagreb) objavio romansiranu biografiju "U tami svjetlo..." (Kazivanje o Nikoli Tesli), danas dostupnu pod naslovom "Gospodar munja". Priču započinje svakodnevicom starčića koji živi u hotelu New Yorker 1943., a već u sljedećem poglavlju pripovijeda o inovacijama malog Nikole, pa knjiga predstavlja divnu uvertiru u život velikog izumitelja.

"Tišina. Mir. I najgluplji u razredu osjećaju da se događa nešto čudno i veliko. Jadni učo pobijelio, i drago mu što ima takva učenika a opet neugodno zbog inspektora. A inspektor kao da osjeća da su mu odjednom dovedeni u pitanje i čast i znanje i dostojanstvo i aitoritet pa ispiše zadatak koji ni sam ne može od prve razriješiti: - A ovaj - pita i pakost mu probija kroz riječi - a ovaj, možeš li ovaj napamet?"

Mali je Nikola bio sin pravoslavnog svećenika Milutina i žene bez formalnog obrazovanja, talentirane za izradu kućnih naprava i alata, Georgine (Đuke). U Smiljanu je živio do svoje šeste ili sedme godine, kad mu je u nesretnim okolnostima poginuo stariji brat, a otac dobio novu službu u Gospiću. Gospić Nikola nije volio. Kratio je dane (i noći) čitajući knjige iz obiteljske biblioteke, a nedostajale su mu i životinje u kojima je pronalazio nadahnuće.

Teslino Kolumbovo jaje

 

"Dogodilo se da je na dan moga doživljaja bila studen kakva se u našem kraju nije pamtila. Koračajući po snijegu ljudi su ostavljali svjetlucav trag sa sobom, a bačena gruda stvarala je bljesak poput glave šećera pod udarcem sjekirice. Naš se mačak ušuljao u kuću a ja osjetih potrebu da ga pomilujem. Opazio sam čudo pred kojim zanijemih. Mačkova leđa bijahu ploča svjetlosti i moja je ruka izazvala vatromet prskavih iskri čije se pucketanje dobro čulo. Otac mi je bio vrlo pametan čovjek: na svako je pitanje znao odgovor. Ali ta je pojava i njemu bila nešto novo. Ipak, razmislivši, on ustvrdi da to nije ništa drugo do elektricitet, isto ono što vidim na drveću za vrijeme oluje."

Imao je gotovo fotografsko pamćenje i bio ljevoruk - što je izluđivalo njegove profesore, kako u srednjoj školi, tako i na fakultetu tehnike u Grazu. Smetali su mu određeni zvukovi i jaka svjetla, bio je izrazito uredan i često je radio do iscrpljenosti kad bi ga nešto zaokupilo - danas bi Tesli vjerojatno dijagnosticirali neurodivergentnost. No, čini se da ga je upravo ta neurodivergentnost dovela do Amerike, gdje je prvotno za Edisona, a potom u vlastitoj tvrtki stvarao - svaki mjesec imao je bar jedan patent, ukupno njih 700 za života (od transformatora i elektromotora koje danas imamo u svim uređajima pa sve do fontane ili gromobrana). Odabravši osamljeni život - uvjeren da oženjeni muškarci ne postaju izumitelji - Tesla je život posvetio tome da naš svijet bude briljantnije mjesto, ne ostvarujući za sebe gotovo nikakvu dobit. Iako se njegova urna i osobne stvari nalaze u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu (sve tri njegove sestre, Milka, Marica i Angelina, udale su se za pravoslavne svećenike, što je bila tradicija njihove obitelji), mjesto na kojem je napravio prve korake, u svakom smislu, nalazi se u našoj prelijepoj državi i nastavlja nas motivirati, poučavati, opominjati - jer uzvišena ljepota i veličanstvene pojave gotovo uvijek su nam nadohvat ruke.

Baraćeve špilje

" - Tu, kraj oceana, svjestan sam činjenice da će čovjek na koncu ipak pobijediti. ON će natjerati prirodu da radi za njega. On će imati bezgraničnu, natprirodnu moć. Po njegovoj naredbi i s vrlo malo njegova truda, nestat će stari svjetovi i nastajati novi. Čovjek će uhvatiti, zgusnuti i sačuvati prozračne oblike svoje mašte, prolazne slike svojih snova. Čovjek će izmijeniti veličinu ovog planeta, on će vladati njegovim godišnjim dobima, čovjek će voditi ovaj planet kroz sve dubine svemira, putem koji je sam izabrao! Ipak ćemo i usprkos svemu mi pobijediti!"