Preskoči na glavni sadržaj

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic".

Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiva pa sam već usred kolovoza pogledala filmsku verziju slavnog trećeg dijela tetralogije Alice Hoffman, film "Practical Magic" iz 1998., koji predstavlja savršen spoj svega po čemu devedesete volimo i pamtimo - ljubavne priče, glumačkog ostvarenja naše gore lista, izvrsne ženske glumačke postave, soudntracka po mojoj mjeri i prekrasnih krajobraza malog američkog grada. Film je s godinama stekao kultni status, a knjiga se nastanila u srcima čitatelja, pa je Alice Hoffman (koja mi je početkom 2000., kad je Algoritam mahom objavljivao njezine knjige, bila jedna od najdražih spisateljica) bila primorana detaljnije istražiti povijest sestara Sally i Gillian Owens - tako su nastali prednastavci "Magic Lessons" (2020.) i "The Rules of Magic" (2017.), ali i nastavak knjige "Practical Magic", "The Book of Magic" (2021.). Stoga, nakon gledanja filma, a uoči premijere njegova nastavka, pročitala sam ponovno slavne "Čarolije za svakodnevnu upotrebu" (fora je i audioknjiga), poslušala "Magic Lessons", posegnula za "Pravilima magije" i ispekla Lemon pound cake, comfort kolač u obitelji Owens.

"Ako se žena nađe u nevolji, uvijek treba odjenuti nešto plavu kao zaštitu. Plave cipele ili plavu haljinu. Vestu boje crvendaćevih jaja ili rubac plavetne boje neba. Usku satensku vrpcu, brižljivo provučenu kroz bijeli čipkani rub kombinea. Bilo što od toga će pomoći. Ali ako svijeća gori plavim plamenom, to je nešto sasma drugo, to ne nosi sreću, jer to znači da je u kući duh. A ako takav plamen treperi i jači je svaki put kad se svijeća upali, to znači da se duh udomaćuje. Njegova bit se omata oko pokućstva i parketa, zauzima vitrine i ormare i uskoro će početi drmati prozorima i vratima."



Dakle, iako je Hollywood napravio sjajan posao kad je od relativno mračne priče o ženama iz obitelji Owens napravio feel-good film o sestrinstvu koje pobjeđuje zgodnog k'o grijeh Gorana Višnjića, i sve to u predivnoj kući (ah! kuća!), uz savršeni soundtrack (Faith Hill, Stevie Nicks, Joni, Nick Drake...), ako želite saznati cijelu priču o prokletstvu obitelji Owens, morat ćete pročitati najprije o savjesnoj Sally i dokonoj Gillian, "danu i noći", kako su ih tetke zvale, koje odrastaju u kući koju je izgradila Maria Owens. Znate otprilike kako ide priča - Owensice, uvijek krive za sve u gradu, ignorirale su konvencije, a o ponoći su im dolazile žene u potrebi za ljubavlju, hrabrošću, za lijekom. Vrlo rano, Sally i Gillian shvatile su da je ljubav opasna stvar, a da je požuda još opasnija. Dok se Sally nije uspijevala zaljubiti, Gillian je slamala muška srca, naposljetku zbog muškarca i pobjegavši od kuće.

"Što je mislila, da je ljubav igrarija, nešto lagano i slatko, šala? Prava je ljubav opasna, zgrabi te iznutra i nepušta, i ne otrgneš li se dovoljno brzo, može se dogoditi da postaneš spremna učiniti sve za nju."


Na ovom se mjestu holivudska i literarna verzija priče počinju uvelike razlikovati - iako intuitivna, Sally je naučila ignorirati znamenje, dvostruke krugove oko mjeseca, zavijanje vjetra, ptice u letu, mirise jorgovana i metvice. Posvetila se knjigama i kućanskim poslovima, čekajući promjenu. A onda, jednog dana, na Ivanju večer, ptica nije uletjela u kuću, dogodio se pomak, Sally je poklonila svoje srce, smetnuvši s uma da kukac kuckar vreba, da njegovo kuckanje najavljuje smrt. Iako se prokletstvo u knjizi ne naglašava onako kako se ističe u filmu, jasno je da izabranici srca Owensovih žena ne žive dugo. Sally je morala nastaviti živjeti slomljenog srca, brinući o dvije kćeri, a Gillian se tek nakon osamnaest godina pojavila na njezinom kućnom pragu - i nije se pojavila sama.

Iako se u filmu tako ne čini, važnu ulogu u "Čarolijama za svakodnevnu upotrebu" imaju i Sallyne kćeri, Antonia i Kylie, pa ne čudi da ćemo ove jeseni u nastavku filma vidjeti i njih dvije, ali i saznati više o tetkama Frances i Jet, koje su šezdesetih godina u New Yorku stasale u vještice. Naime, novi film na neki će način objediniti preostale tri knjige iz serijala, sve kako bi se prokletstvo koje je počelo s Mariom Owens u 17. stoljeću prekinulo. Iako obožavam film Griffina Dunnea (i ranije sam mislila: "Film je bolji!"), ovaj put me knjiga "Čarolije za svakodnevnu upotrebu" zainteresirala - posebno mi se svidio autentičniji sestrinski odnos Sally i Gillian, ali i Antonije i Kylie - puno je prijezira i predbacivanja između sestara koje se ne razumiju. Fenomen je to koji mi je dobro znan - samo, nadam se da u mom slučaju nijedan Jimmy neće morati pod crnu zemljicu da bi sestre prebrodile nesuglasice.

"U kolovozu uvijek držite metvicu na prozorskoj dasci, kako bi bili sigurni da će muhe zunzare ostati vani, gdje im je i mjesto. Nemojte misliti da je ljeto prošlo, čak i kad ruže klonu i posmeđe a zvijezde promjene položaj na nebu. Nikad nemojte pretpostaviti da je kolovoz sigurno ili pouzdano doba godine. To je doba preokreta, kad ptice više ne pjevaju ujutro a večeri su podjednako sastavljene od zlatne svjetlosti i crnih oblaka. Nešto što je čvrsto kao stijena i nešto što je mekano kao maslac mogu lako zamijeniti mjesta i sve što ste poznavali može postati upitno i biti dovedeno u sumnju."

Ono čega mi je nedostajalo u "Čarolijama za svakodnevnu upotrebu" pronašla sam u "Magic Lessons" dostupnima u audio obliku na Youtubeu. Naime, osim učenja da ljubav može biti blagoslov ili prokletstvo, prvi dio tretralogije pun je magije k'o što je šipak pun koštica - Maria Owens, rođena u sedamnaestom stoljeću u Essexu usred pošasti kao što su kuga i požari, odrasta u krilu žene koja joj nije majka, ali koja ju uči prirodnim lijekovima - kadulja liječi glavobolju, kamilica umiruje duh, lavanda za miran san. No, dolazak nepoznate žene uznemirit će kućne duhove, a Marijin će se život stubokom promijeniti. Koga je to sivooka i crnokosa Maria zavoljela pa se pokajala, i otkud crvenkosi gen u obitelji, saznat ćete u lekcijama Alice Hoffman, uslijed kojih ćete žeđati za još pa se potpuno predati "Pravilima magije", priči o tetkama koje su odgojile Sally i Gillian, o crvenokosoj Frances i crnokosoj Jet, ali i o njihovom mlađem bratu, Vincentu, jedinom muškom potomku obitelji Owens. Politička previranja u šezdesetima, ali i odrastanje u provokativnoj Velikoj Jabuci omiljeno su vrijeme i mjesto Alice Hoffman u povijesti, a vještica kao moćna žena čiji se glas mora čuti motiv je koji je vodio autoricu na ovo bajkovito putovanje sa sestrama Owens. Njezin stil nije nalik fantasy pričama kakve danas uživaju pažnju Tik Tok publike - on je odmjeren i liričan, kao stvoren za one koji čeznu za analognim vremenom. Tetralogija je, po meni, povijesna fikcija u kojoj magični elementi objašnjavaju sve ono što srce ne može - strah, ljubav, napuštanje, nemoć, gubitak. Početi ispočetka ili se zaljubiti bez predumišljaja čini se lako pod budnim perom Alice Hoffman. Uz pinkicu čaja za hrabrost, dakako.

"Kad je potrčala niz stazu od plavog kamenja, potpuno joj je svejedno što ljudi misle ili vjeruju. Ipak, ima nekih stvari koje Sally pouzdano zna: uvijek baci malo soli preko lijevog ramena. Posadi ružmarin pokraj ulaza u vrt. Dodaj papra u pire od krumpir. Posadi ruže i jorgovan, za sreću. Zaljubi se kad god možeš."



LEMON POUND CAKE

190 g glatkog brašna
1 i 1/2 čajne žličice praška za pecivo
1/2 čajne žličice soli
225 g maslaca omekšalog na sobnoj temperaturi
200 g šećera
3 velika jaja
60 g kiselog vrhnja
1 čajna žličica naribane limunove korice
45 ml svježe iscijeđenog limunova soka (1 limun)
1 čajna žličica ekstrakta vanilije

Limunska glazura:

120 g šećera u prahu
22 ml limunova soka (1 i 1/2 žlice)
15 ml slatkog vrhnja ili mlijeka (1 žlica)

Priprema:

Zagrij pećnicu u donjoj trećini pećnice na 180 C.
Namastite kalup za kruh 20 x 10 cm (svoj silikonski nabavila sam u Pepcu).
Izradite maslac i šećer pa dodaj jedno po jedno jaje.
Dodajte smjesi kiselo vrhnje, limunov sok, limunovu koricu, vaniliju, miksaj mikserom pa dodaj suhe sastojke (brašno, prašak za pecivo, sol), nastat će vrlo gusto tijesto.
Žlicom stavite u kalup i pecite 55-65 minuta, na polovici pečenja prekrijte aluminijskom folijom da ne bi previše potamnio.
Za glazuru umuti sve sastojke i prelij preko kolača (slatko vrhnje daje gušću glazuru).
U hladnjaku kolač može stajati tjedan dana.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...