Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022. (II)

1. Zadnji obredi - Yrsa Sigurđardottir (Učila International, 2008.)

Zaluđenost kriminalistikom je debelo iza mene, ali pomamim se za krimićima i trilerima kad ih vidim ovako pomno odabrane na plaži. Ovaj naslov prvi je roman za odrasle islandske autorice dječje literature, i prvi u seriji o Thori Gudmundsdottir, samohranoj majci i odvjetnici, koja pokušava otkriti ubojicu iza ritualnog ubojstva njemačkog studenta. Ovaj naslov nije dostupan u mojoj gradskoj knjižnici, ali autoričini "DNA", "Vrtlog" i "Oprost" jesu.


2. Svjetioničari - Emma Stonex (V.B.Z., 2021.)

Pa kaže - roman o misterioznom nestanku trojice čuvara sa svjetionika Maiden Rock u '70.-tima i o ženama koje su ostale iza njih. Dvadeset godina nakon njihovog nestanka, jedan pisac želi napisati knjigu o njima i otkriva svu silu tajni, naravno. Knjiga je nadahnuta istinitim događajima iz 1900. na Eilean Mòru, a ova knjiga poslužila je kao inspiracija za film "The Vanishing" s Gerardom Butlerom u glavnoj ulozi. Zvuči obećavajuće!

3. Moskovska pravila - Daniel Silva (Znanje, 2010.)

Špijunski roman koji uključuje tajne agente, bivše pukovnike KGB-a i Al-Qa’idu čitao je momak gospođice koja je čitala Bulgakova na plaži - njih dvoje definitivno su najambiciozniji par čitača u krugu od 200 km!


4. Uspeh, što da ne! - Džek Kenfild (Vulkan izdavaštvo, 2013.)

Ova se knjiga kod nas može naći u izdanju Mozaik knjige iz 2009., pod naslovom "Načela uspjeha: kako dospjeti s mjesta na kojem se nalazite do mjesta na kojem želite biti". Jack Canfield je knjigu o uspjehu na svakom području u životu započeo jednostavnom premisom - nastavite li činiti što ste oduvijek činili, nastavit ćete dobivati što ste oduvijek dobivali. Sudeći po Goodreadsu, čitatelji vole precizne savjete ovog američkog motivacijskog govornika i poduzetnika, a ova knjiga savršeno objedinjuje cijelu hrpu self help knjiga.

5. Neodoljivi susjed - Penelope Ward (Znanje, 2019.)

Nakon prekida ljubavne veze, Chelsea prijateljuje sa zgodnim, pardon, neodoljivim susjedom, od kojeg ju dijele samo tanki zidovi. Meni ovo zvuči kao nadahnuće za uznemirujući film "The Resident" iz 2011., ali interneti kažu da je riječ o steamy hot romansi - autoričinom najboljem djelu, k tome!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zavičaj, zaborav

"Praznine i tišine postale su luksuz novog doba", pročitala sam jučer na jednom portalu za modernu ženu. Mislim o tim riječima sve dok ne zagluše buku zemlje u kojoj pokušavam živjeti u miru, dok dravska magla, uz koju bicikliram do posla, ne prekrije i partizane i ustaše - svu prošlost kojom se ne bismo trebali dičiti. U studeno jutro, dok mi iz slušalica trešti Springsteen i dok magičasta sablast tiho puzi ispod bijelog mosta, mahnito trepćem kroza vodenu koprenu, pokušavajući razaznati put ispred sebe, ali čini se uzalud - ovom je narodu suđeno živjeti u prošlosti. Obična riječ je zavičaj, al' ima čudan nastanak , da parafraziram Luku Paljetka. Iako bismo ju voljeli svojatati, i ona korijen ima u tuđem jeziku. Prema Hrvatskom jezičnom postalu, nastala je od prefiksa za- i slavenskog vyknǫti iliti ruskog výknut' ili poljskog na-wyknąć, što znači naviknuti se. Može li se čovjek uistinu na sve naviknuti? To si pitanje, na neki način, postavlja protagonist novopovijes...
Objavi komentar
Pročitajte više

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...
Objavi komentar
Pročitajte više