Preskoči na glavni sadržaj

#readinghabitstag

The Reading Habits Tag kruži internetom već deset godina, a otprilike toliko i Glitter Girl iliti Šljokičasta žena postoji - u to ime, evo mojih odgovora na pitanja o čitalačkim navikama.

1. Imaš li kod kuće određeno mjesto za čitanje?

Imam, to je mjesto na koje i car ide pješke (tamo se krijem od mamakala).

2. Koristiš li straničnike?

Nisam luda za straničnicima, ali imam po jedan iz Jeruzalema, Torina, i iz Trogira koji su mi, uz one koje mi Franka izradi, posebno dragi jer sam ih dobila na poklon. Ako nisu pri ruci, u knjigu umetnem komadić papira (i WC papira, ako treba).


3. Možeš li prestati čitati bilo kada ili moraš dovršiti poglavlje ili pročitati određeni broj stranica?

Volim dovršiti poglavlje, takva sam i kao čitatelj, i kao čovjek. Kad knjiga nema poglavlja, glumim spontanost.

4. Piješ li ili jedeš dok čitaš?

Najradije pijem kavu dok čitam, to je dio rituala.

5. Slušaš li glazbu ili gledaš TV dok čitaš?

Ne, TV mi uvijek odvuče pažnju, a i teško mi je pjevati i čitati u isto vrijeme. Kad čitam u kafiću, biram one u kojima je glazba tiša, a žamor ljudi mi ne smeta. Ipak, omiljeno mjesto za čitanje mi je klupica u parku, daleko od zvučnika i ljudotinja.

6. Čitaš li jednu knjigu ili više njih u isto vrijeme?

Jednu. Ali uvijek razmišljam o sljedećoj prije nego prvu dovršim!

7. Čitaš li kod kuće ili bilo gdje?

Kod kuće čitam rano ujutro, a tijekom dana čitam bilo gdje. Ako se slučajno dogodi da odem iz stana bez knjige u torbi, putem navratim u knjižnicu (za tu naviku krivac je Rory Gilmore).

8. Čitaš li naglas ili u sebi?

Čitam u sebi, ali imam potrebu čitati naglas ako čitam knjigu na engleskom jeziku.

9. Preskačeš li stranice dok čitaš?

Ne. Da parafraziram Miley Cyrus, nije bitan kraj, it's the climb.


10. Čuvaš li knjige ili im lomiš korice?

Čuvam knjige jer ih najčešće čitam posuđene iz knjižnice, ali nemam ništa protiv da je knjiga rabljena. Omiljene su mi knjige one koje imaju ispisane posvete, bilješke ili podcrtane citate, a koje kupujem na sajmovima ili u antikvarijatima.

11. Pišeš li po knjigama?

Ne šaram po knjigama, citate i dojmove već deset godina zapisujem direktno u draft stranice bloga - i na temelju njih pišem konačan osvrt! Probala sam drukčije, ali ne ide!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...