#readinghabitstag

The Reading Habits Tag kruži internetom već deset godina, a otprilike toliko i Glitter Girl iliti Šljokičasta žena postoji - u to ime, evo mojih odgovora na pitanja o čitalačkim navikama.

1. Imaš li kod kuće određeno mjesto za čitanje?

Imam, to je mjesto na koje i car ide pješke (tamo se krijem od mamakala).

2. Koristiš li straničnike?

Nisam luda za straničnicima, ali imam po jedan iz Jeruzalema, Torina, i iz Trogira koji su mi, uz one koje mi Franka izradi, posebno dragi jer sam ih dobila na poklon. Ako nisu pri ruci, u knjigu umetnem komadić papira (i WC papira, ako treba).

3. Možeš li prestati čitati bilo kada ili moraš dovršiti poglavlje ili pročitati određeni broj stranica?

Volim dovršiti poglavlje, takva sam i kao čitatelj, i kao čovjek. Kad knjiga nema poglavlja, glumim spontanost.

4. Piješ li ili jedeš dok čitaš?

Najradije pijem kavu dok čitam, to je dio rituala.

5. Slušaš li glazbu ili gledaš TV dok čitaš?

Ne, TV mi uvijek odvuče pažnju, a i teško mi je pjevati i čitati u isto vrijeme. Kad čitam u kafiću, biram one u kojima je glazba tiša, a žamor ljudi mi ne smeta. Ipak, omiljeno mjesto za čitanje mi je klupica u parku, daleko od zvučnika i ljudotinja.

6. Čitaš li jednu knjigu ili više njih u isto vrijeme?

Jednu. Ali uvijek razmišljam o sljedećoj prije nego prvu dovršim!

7. Čitaš li kod kuće ili bilo gdje?

Kod kuće čitam rano ujutro, a tijekom dana čitam bilo gdje. Ako se slučajno dogodi da odem iz stana bez knjige u torbi, putem navratim u knjižnicu (za tu naviku krivac je Rory Gilmore).

8. Čitaš li naglas ili u sebi?

Čitam u sebi, ali imam potrebu čitati naglas ako čitam knjigu na engleskom jeziku.

9. Preskačeš li stranice dok čitaš?

Ne. Da parafraziram Miley Cyrus, nije bitan kraj, it's the climb.

10. Čuvaš li knjige ili im lomiš korice?

Čuvam knjige jer ih najčešće čitam posuđene iz knjižnice, ali nemam ništa protiv da je knjiga rabljena. Omiljene su mi knjige one koje imaju ispisane posvete, bilješke ili podcrtane citate, a koje kupujem na sajmovima ili u antikvarijatima.

11. Pišeš li po knjigama?

Ne šaram po knjigama, citate i dojmove već deset godina zapisujem direktno u draft stranice bloga - i na temelju njih pišem konačan osvrt! Probala sam drukčije, ali ne ide!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Pročitajte više

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Pročitajte više

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Pročitajte više

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog