Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022.

Iznenađujuće, ove godine je knjiga (ne Kindle!), ponovno in - bar na plaži na kojoj ja provodim dane! Svakodnevno viđam ljude koji uživaju u knjiškim poslasticama, a njihov izbor je eklektičan (i, za razliku od prošlih godina, self help je zaboravljen) - viđala sam i Ceciliju Ahern i Jojo Mojes, naravno, pa slovensku političku publicistiku, ali i jednu hardcore klasičarku koja je čitala "Majstora i Margaritu"! Ovo je Top 5 najzanimljivijih naslova:



1. Sva radosna mjesta - Jennifer Niven (Profil knjiga, 2020.)

Prva knjiga koju sam spazila na plaži bila je popularna young adult knjiga, "Sva radosna mjesta" (duža recenzija je ovdje). Drago mi je da su Violet i Theodore Finch još uvijek važni, da se ova priča o mentalnom zdravlju teen populacije još čita - čitajući je, prije par godina, zaljubila sam se u njezine likove, i u život all over again.

2. Nećemo se više plašiti - Dženi Hendriks i Ted Kaplan (Vulkan izdavaštvo, 2020.)

Jenni Hendriks i Ted Caplan napisali su urnebesnu (tako bar kažu interneti) knjigu o maturantici Veronici koja namjerava otputovati u Meksiko i ondje legalno pobaciti svoje neželjeno dijete, "Unpregnant". Prijevoz joj nudi luckasta Bailey pa se putovanje preko granice pretvara u putovanje života. Ovu knjigu opisuju kao "Thelmu i Louise s abortusom", a na plaži ju je čitala jedna gospođa, zacijelo obožavateljka tog filmskog hita.

3. Podobe smrti - Chris Carter (Učila International, 2013.)

Netko je slovenski ručnik ukrasio četvrtom knjigom u serijalu o detektivu Robertu Hunteru, u originalu "The death sculptor", a u nas "Kipar". Autor serijala je Chris Carter, Brazilac koji je u SAD-u studirao psihologiju odnosno kriminalno ponašanje. Osim psihologijom, bavio se profesionalno i glazbom, a bio je i član muške egzotične plesne skupine - zanimljivog li lika. Ovaj serijal kod nas je prevela izdavačka kuća Leo-commerce, na radost svih fanova krimića.


4. Cloud cuckoo land - Anthony Doerr (Harpercollins Publishers, 2021.)

Najzanimljiviji naslov na ovoj istarskoj plaži mi je "Cloud cuckoo land", kod nas znan kao "Grad u oblacima", najnoviji roman autora Pulitzerom nagrađenog "Svjetlo koje ne vidimo". U njemu su u haromoniji Konstantinopol 1453., Idaho u 80.-tima i budućnost Interstellar style. Going to the list, baby!

5. Izlaz zapad - Mohsin Hamid (V.B.Z., 2019.)

"...tako je to, i s gradovima i sa životom, u jednom trenutku obavljamo svoje uobičajene poslove, a već u drugom umiremo, ali neumitnost kraja ipak nam ne priječi prolazne početke i sredine sve do onoga časa kada se on dogodi", rečenica je koja obećava na prvoj stranici kratkog romana o dvoje mladih u izmišljenom gradu u kojem se vodi građanski rat. Ova donekle suvremena priča pakistanskog pisca na bajkovit način progovara o ljubavi i o emigraciji, zbog čega je svojevremeno podigla dosta prašine. Naime, Saeed i Nadia zbog rata moraju napustiti grad, i to pomoću čarobnih vrata koja vode do različitih lokacija u svijetu. Ponijela sam je na plažu željna čarobne romantike - romantiku nisam našla, cijenim autorovu inovativnost, ali razloga za hype nema, bar što se mene tiče.


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zavičaj, zaborav

"Praznine i tišine postale su luksuz novog doba", pročitala sam jučer na jednom portalu za modernu ženu. Mislim o tim riječima sve dok ne zagluše buku zemlje u kojoj pokušavam živjeti u miru, dok dravska magla, uz koju bicikliram do posla, ne prekrije i partizane i ustaše - svu prošlost kojom se ne bismo trebali dičiti. U studeno jutro, dok mi iz slušalica trešti Springsteen i dok magičasta sablast tiho puzi ispod bijelog mosta, mahnito trepćem kroza vodenu koprenu, pokušavajući razaznati put ispred sebe, ali čini se uzalud - ovom je narodu suđeno živjeti u prošlosti. Obična riječ je zavičaj, al' ima čudan nastanak , da parafraziram Luku Paljetka. Iako bismo ju voljeli svojatati, i ona korijen ima u tuđem jeziku. Prema Hrvatskom jezičnom postalu, nastala je od prefiksa za- i slavenskog vyknǫti iliti ruskog výknut' ili poljskog na-wyknąć, što znači naviknuti se. Može li se čovjek uistinu na sve naviknuti? To si pitanje, na neki način, postavlja protagonist novopovijes...
Objavi komentar
Pročitajte više

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...
Objavi komentar
Pročitajte više