Preskoči na glavni sadržaj

Što se čita na plaži 2022.

Iznenađujuće, ove godine je knjiga (ne Kindle!), ponovno in - bar na plaži na kojoj ja provodim dane! Svakodnevno viđam ljude koji uživaju u knjiškim poslasticama, a njihov izbor je eklektičan (i, za razliku od prošlih godina, self help je zaboravljen) - viđala sam i Ceciliju Ahern i Jojo Mojes, naravno, pa slovensku političku publicistiku, ali i jednu hardcore klasičarku koja je čitala "Majstora i Margaritu"! Ovo je Top 5 najzanimljivijih naslova:



1. Sva radosna mjesta - Jennifer Niven (Profil knjiga, 2020.)

Prva knjiga koju sam spazila na plaži bila je popularna young adult knjiga, "Sva radosna mjesta" (duža recenzija je ovdje). Drago mi je da su Violet i Theodore Finch još uvijek važni, da se ova priča o mentalnom zdravlju teen populacije još čita - čitajući je, prije par godina, zaljubila sam se u njezine likove, i u život all over again.

2. Nećemo se više plašiti - Dženi Hendriks i Ted Kaplan (Vulkan izdavaštvo, 2020.)

Jenni Hendriks i Ted Caplan napisali su urnebesnu (tako bar kažu interneti) knjigu o maturantici Veronici koja namjerava otputovati u Meksiko i ondje legalno pobaciti svoje neželjeno dijete, "Unpregnant". Prijevoz joj nudi luckasta Bailey pa se putovanje preko granice pretvara u putovanje života. Ovu knjigu opisuju kao "Thelmu i Louise s abortusom", a na plaži ju je čitala jedna gospođa, zacijelo obožavateljka tog filmskog hita.

3. Podobe smrti - Chris Carter (Učila International, 2013.)

Netko je slovenski ručnik ukrasio četvrtom knjigom u serijalu o detektivu Robertu Hunteru, u originalu "The death sculptor", a u nas "Kipar". Autor serijala je Chris Carter, Brazilac koji je u SAD-u studirao psihologiju odnosno kriminalno ponašanje. Osim psihologijom, bavio se profesionalno i glazbom, a bio je i član muške egzotične plesne skupine - zanimljivog li lika. Ovaj serijal kod nas je prevela izdavačka kuća Leo-commerce, na radost svih fanova krimića.


4. Cloud cuckoo land - Anthony Doerr (Harpercollins Publishers, 2021.)

Najzanimljiviji naslov na ovoj istarskoj plaži mi je "Cloud cuckoo land", kod nas znan kao "Grad u oblacima", najnoviji roman autora Pulitzerom nagrađenog "Svjetlo koje ne vidimo". U njemu su u haromoniji Konstantinopol 1453., Idaho u 80.-tima i budućnost Interstellar style. Going to the list, baby!

5. Izlaz zapad - Mohsin Hamid (V.B.Z., 2019.)

"...tako je to, i s gradovima i sa životom, u jednom trenutku obavljamo svoje uobičajene poslove, a već u drugom umiremo, ali neumitnost kraja ipak nam ne priječi prolazne početke i sredine sve do onoga časa kada se on dogodi", rečenica je koja obećava na prvoj stranici kratkog romana o dvoje mladih u izmišljenom gradu u kojem se vodi građanski rat. Ova donekle suvremena priča pakistanskog pisca na bajkovit način progovara o ljubavi i o emigraciji, zbog čega je svojevremeno podigla dosta prašine. Naime, Saeed i Nadia zbog rata moraju napustiti grad, i to pomoću čarobnih vrata koja vode do različitih lokacija u svijetu. Ponijela sam je na plažu željna čarobne romantike - romantiku nisam našla, cijenim autorovu inovativnost, ali razloga za hype nema, bar što se mene tiče.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...