Preskoči na glavni sadržaj

Kako se voli domovina




Očima majke koja te rodila

Čvrstim stopalima na koja te postavila

Jezikom na kojem sanjaš

Pjesmama tvojih pjesnika

Pejsažima tvojih slikara

Notama tvojih glazbenika

Istinom grobova tvojih ratnika

Suzama njihovih majki




Utabanim stazama ćaćinim

Blagom koje ti je ostavio

Pticama koje ti pjevaju

Krošnjama koje ti nude zaklon

Poljima koja te hrane

Nebom pod kojim rasteš

Čistim srcem koje ti je Bog stvorio.




Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Pravovjerje

U danima kad svi dižu desnice u ime aktivizma, a svijet se lomi algoritmima, moja pleća se savijaju pod teretom vlastitih zebnji, htijenja, težnji i vjerovanja - pomalo se grizem jer ne umijem pomoći svijetu, ja jedva da pomažem i samoj sebi (malodušnost i nervoza obuzimaju me sve češće)! Bježeći od njih, pronađem se odsutnog duha. Uhvati me strah - propustit ću sav ovaj život, sve njegovo teško i sve njegovo lako, ako se ne vratim - sebi, kući, Bogu. Cijelu godinu nekako uspijevam izbjeći duhovno štivo, ali u prosincu to ne dolazi u obzir. Stoga uzimam "Pravovjerje" s police moje sestre, a ona me uvjerava da je prikladna za sve koji djelo G. K. Chestertona ne poznaju. Ovaj zanimljiv čovjek, novinar po zanimanju, pisac, filozof i apologet po pozivu, utjecao je na pisce kao što su Tolkien i C. S. Lewis - na njihove kreativne procese, ali i duhovna obraćenja. Prijateljevao je s George Bernard Shawom, iako su ideološki bili suprotstavljeni, a cijenili su ga i Evelyn Waugh i Jorg...

Knjiga koju ću čitati jednom godišnje

U ovo božićno vrijeme nastojim se pomiriti s Bogom, jer sa svima ostalima sam u miru, igram po pravilima bontona. Važno mi je da nikoga ne uvrijedim, da nađem vrijeme za one koje volim, nastojim biti ljubazna i pristojna, čak i prema onima koji to ne zaslužuju (neki dan sam tako telefonski poziv okončala rečenicom: "Oprostite, ali sad ću vam spustiti slušalicu.") - pogotovo prema onima koji to ne zaslužuju, jer vjerujem u rast i volim misliti da mogu i ja sijati klice dobrote po ovom svijetu. Ipak, kad je u pitanju moj odnos s Bogom, djela ravna tim klicama nisu dovoljna, od sebe tražim više, i predbacujem si kad to "više" izostane. Ova godina duhovno mi je bila jedna od težih - neko vrijeme izbjegavala sam susret s Bogom - ali dolazak koji iščekujemo privukao me ispovjedaonici i ja sam opet povjerovala da mogu biti bolja. Moju pripremu za ispovijed uvelike je režirao i C. S. Lewis, čiji knjigu "Kršćanstvo nije iluzija" (eng. Mere Christianity") ilit...