Preskoči na glavni sadržaj

Stalkerski izvještaj - 2021 edition

Već sam bila odustala od stalkerskog izvještaja za ovu godinu (moderna tehnologija je super, ali bilo bi malo neugodno da se naginjem ljudima nad Kindle da bih vidjela što čitaju, probajte me razumjeti), kad sam vidjela cijelu obitelj na plaži s knjigama u rukama. Ćorava sam i tašta (pa ne nosim naočale na plažu) i nisam mogla vidjeti o kojim knjigama se radi, ali prizor me oduševio. Ponajviše jer se radilo o peteročlanoj obitelji (5 knjiga, hej!). Iako bi netko (čitaj: moj muž) rekao da je to pomalo tužan prizor, ja bih rekla da nema ljepšeg - to je obitelj koja zna da svakoj osobi ponekad treba prostora i tišine, i koja voli čitati, čitati, čitati.

Tijekom ljeta portali nam redovito pišu članke o knjigama koje valja ponijeti na plažu, a ja vam ovim putem pišem o knjigama koje su ljudi actually na plažu i ponijeli (i obećavam da neću podijeliti ovako javno niti jednu fotografiju s plaže, anonimnosti radi - fala Gettyju na fotkama, God bless him).


1. Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman
Viđala sam Britt-Marie nekoliko dana zaredom. Njezina bi čitateljica potjerala djecu u more, a ona bi zadovoljno sjela na ležaljku i otvorila ovu duhovitu Backmanovu knjigu o jednoj picajzli. Kad narastem, želim biti kao ta žena (čitateljica, ne picajzla, je li). Kod nas Backmana redovito izdaje Fokus.

2. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald
Ovaj klasik o dekadenciji i vječnoj čežnji je čitao jedan momak od možda četrnaest godina, a jasno je od koga je nasljedio ljubav prema knjigama - njegova je majka kraj njega čitala ultimativnu knjigu za plažu - "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert.

3. Doručak za moljce - Lana Derkač
Riječ je o prvom romanu (Ljevak izdanje) jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, u kojem se pripovjedačica vrzma u svojoj svakodnevici, nastojeći odgovoriti na pitanja o starosti, nepravdi, depresiji i smrti. Zvuči baš kao knjiga za mene.

4. Iza in samorog - Dani Polejnar
Slovenci na plaži mahom čitaju publicistiku, nema odmora dok traje obnova. Ovo je knjiga o tehnološkom startupu iz Slovenije koji je prodan kineskim investitorima za milijardu dolara - talking 'bout uspjeh!

5. Bijelo se pere na devedeset - Bronja Žakelj
Ljubljanska autorica isplela je ovu obiteljsku dramu o iskustvu bolesti i gubitka - ovo je bildungsroman (izdanje Ljevak) koji je kod nas jako hvaljen, svakako ću ga staviti na svoj to-read popis.

6. Ležanje na kauču - Irvin D. Jalom
Nije na kauču, ali je ležanje na plaži - jedna je gospođa čitala ovo provokativno istraživanje neobičnog odnosa koje tri terapeuta ostvaruju sa svojim pacijentima. Autor je devedesetogodišnji američki egzistencijalni psihijatar, profesor na Stanfordu, pa vjerujem da ova knjiga, kod nas dostupna eventualno u izdanju Nova knjiga plus iz Beograda, nije light štivo.


7. Drevesa - Miti, legende, zdravilnost, 1. Del - Maria Ana Kolman
Jedna je slovenska bakica čitala ovu knjigu o važnosti drveća za ljudsko zdravlje i duhovnu snagu, koju je napisala slovenska šamanka, istraživačica antičke kulture i sibirske medicine. 

8. Das Mind Flow Konzept - Tom Mögele
Autor je istraživao i razvijao sustav mindflowa dugi niz godina, a knjige o ovoj metodi nude novo razumijevanje stresa i emocionalnih blokada kao ključeva za novu energiju. Mogla bih se zakleti da prije dvije godine ovakvu knjigu na plaži nisam mogla zateći.

9. Okruženi idiotima - Thomas Erikson
Iako sam bila sigurna da su skandinavski krimići must za plažu,  ovo je najbliže tome što sam uspjela pronaći - švedski bestseler koji je prodan u više od milijun primjeraka na hrvatskom jeziku je dostupan u izdanju Poetike. Knjiga nudi četiri obrasca ponašanja ljudi u našem okruženju i uči nas razumijevanju i komunikaciji.
 
10. Mali kafić u Kopenhagenu - Julie Caplin
Baš kad sam mislila da se nitko živ na ovoj plaži ne odmara, spazila sam plave korice koje su mi itekako poznate s društvenih mreža. Britanska PR agentica svoje iskustvo putovanja po svijetu pretočila je u seriju romana Romantic Escapes, a posljednja knjiga u serijalu vodi u tajnovitu uvalu u Hrvatskoj. "Mali kafić u Kopanhagenu" (Koncept izdavaštvo) doista je lijepo izgledala na ležaljki jedne novopečene mame - nadam se da je našla malo vremena da u nju i zaviri.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...