Preskoči na glavni sadržaj

Stalkerski izvještaj - 2021 edition

Već sam bila odustala od stalkerskog izvještaja za ovu godinu (moderna tehnologija je super, ali bilo bi malo neugodno da se naginjem ljudima nad Kindle da bih vidjela što čitaju, probajte me razumjeti), kad sam vidjela cijelu obitelj na plaži s knjigama u rukama. Ćorava sam i tašta (pa ne nosim naočale na plažu) i nisam mogla vidjeti o kojim knjigama se radi, ali prizor me oduševio. Ponajviše jer se radilo o peteročlanoj obitelji (5 knjiga, hej!). Iako bi netko (čitaj: moj muž) rekao da je to pomalo tužan prizor, ja bih rekla da nema ljepšeg - to je obitelj koja zna da svakoj osobi ponekad treba prostora i tišine, i koja voli čitati, čitati, čitati.

Tijekom ljeta portali nam redovito pišu članke o knjigama koje valja ponijeti na plažu, a ja vam ovim putem pišem o knjigama koje su ljudi actually na plažu i ponijeli (i obećavam da neću podijeliti ovako javno niti jednu fotografiju s plaže, anonimnosti radi - fala Gettyju na fotkama, God bless him).


1. Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman
Viđala sam Britt-Marie nekoliko dana zaredom. Njezina bi čitateljica potjerala djecu u more, a ona bi zadovoljno sjela na ležaljku i otvorila ovu duhovitu Backmanovu knjigu o jednoj picajzli. Kad narastem, želim biti kao ta žena (čitateljica, ne picajzla, je li). Kod nas Backmana redovito izdaje Fokus.

2. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald
Ovaj klasik o dekadenciji i vječnoj čežnji je čitao jedan momak od možda četrnaest godina, a jasno je od koga je nasljedio ljubav prema knjigama - njegova je majka kraj njega čitala ultimativnu knjigu za plažu - "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert.

3. Doručak za moljce - Lana Derkač
Riječ je o prvom romanu (Ljevak izdanje) jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, u kojem se pripovjedačica vrzma u svojoj svakodnevici, nastojeći odgovoriti na pitanja o starosti, nepravdi, depresiji i smrti. Zvuči baš kao knjiga za mene.

4. Iza in samorog - Dani Polejnar
Slovenci na plaži mahom čitaju publicistiku, nema odmora dok traje obnova. Ovo je knjiga o tehnološkom startupu iz Slovenije koji je prodan kineskim investitorima za milijardu dolara - talking 'bout uspjeh!

5. Bijelo se pere na devedeset - Bronja Žakelj
Ljubljanska autorica isplela je ovu obiteljsku dramu o iskustvu bolesti i gubitka - ovo je bildungsroman (izdanje Ljevak) koji je kod nas jako hvaljen, svakako ću ga staviti na svoj to-read popis.

6. Ležanje na kauču - Irvin D. Jalom
Nije na kauču, ali je ležanje na plaži - jedna je gospođa čitala ovo provokativno istraživanje neobičnog odnosa koje tri terapeuta ostvaruju sa svojim pacijentima. Autor je devedesetogodišnji američki egzistencijalni psihijatar, profesor na Stanfordu, pa vjerujem da ova knjiga, kod nas dostupna eventualno u izdanju Nova knjiga plus iz Beograda, nije light štivo.


7. Drevesa - Miti, legende, zdravilnost, 1. Del - Maria Ana Kolman
Jedna je slovenska bakica čitala ovu knjigu o važnosti drveća za ljudsko zdravlje i duhovnu snagu, koju je napisala slovenska šamanka, istraživačica antičke kulture i sibirske medicine. 

8. Das Mind Flow Konzept - Tom Mögele
Autor je istraživao i razvijao sustav mindflowa dugi niz godina, a knjige o ovoj metodi nude novo razumijevanje stresa i emocionalnih blokada kao ključeva za novu energiju. Mogla bih se zakleti da prije dvije godine ovakvu knjigu na plaži nisam mogla zateći.

9. Okruženi idiotima - Thomas Erikson
Iako sam bila sigurna da su skandinavski krimići must za plažu,  ovo je najbliže tome što sam uspjela pronaći - švedski bestseler koji je prodan u više od milijun primjeraka na hrvatskom jeziku je dostupan u izdanju Poetike. Knjiga nudi četiri obrasca ponašanja ljudi u našem okruženju i uči nas razumijevanju i komunikaciji.
 
10. Mali kafić u Kopenhagenu - Julie Caplin
Baš kad sam mislila da se nitko živ na ovoj plaži ne odmara, spazila sam plave korice koje su mi itekako poznate s društvenih mreža. Britanska PR agentica svoje iskustvo putovanja po svijetu pretočila je u seriju romana Romantic Escapes, a posljednja knjiga u serijalu vodi u tajnovitu uvalu u Hrvatskoj. "Mali kafić u Kopanhagenu" (Koncept izdavaštvo) doista je lijepo izgledala na ležaljki jedne novopečene mame - nadam se da je našla malo vremena da u nju i zaviri.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Spisateljice biraju

Moja se Franka ovog mjeseca uhvatila u koštac sa svojom prvom velikom (čitaj: dužoj od dvadesetak stranica) lektirom, Nazorovim "Bijelim jelenom". Ona u tom procesu ne uživa koliko bih ja željela - uz nezaobilazno križanje ruku na prsima ona pući usnice i govori: "Mama, radije bih čitala Izadoru Moon! (hej, svatko ima svoju omiljenu likicu!)", ali ja se svejedno (ili - baš zato) trudim razgovarati s njom o pročitanom. Jer, nije bitno ni mjesto ni vrijeme radnje (tome me poučio prosjak Luka iz Julijanine " Tko se boji lika još "), a ni Nazorov stil pisanja, bitan je taj lik male guščarice Anke koja spava u jelenjem ležaju i čini dobro svim žiteljima Vranje, samozatajno i velikodušno. Njezin duh pretapa se u poruku koju devetogodišnjaci trebaju primiti u svoja srca, ona je nesebični lik kojem trebaju dopustiti da ih povede za ručicu kroz mračnu šumu zvanu život. Prepoznavanje, maštanje, nadahnuće, empatija - nije to od roda, to je od književnosti koja nam po

Put posut lišćem i zubatim suncem

Kad se ujesen nađem pod kakvim krošnjama, u mislima mi se javi Cesarić. Znam ja da je to zbog jesenske indoktrinacije naših nastavnica hrvatskog jezika, ali ne mogu si pomoći - tko se jednom zarazi riječima sjete i čežnje, taj ih traži cijeloga života. Možda, pošavši u šetnju, nisam ponijela Cesarića, ali polen prikrivene boli koja mu komplementira nosila sam u torbi - novu knjigu Julijane Matanović, "Stoji ti put", u izdanju Neolita , kuće Marka Gregura.  "Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti." U ovoj (pre)kratkoj knjizi Julijana Matanović je ispisala sudbine triju žena i triju proročica. Kaja je konobarica koja živi kraj zadruge. Muž joj je šofer autobusa, a i prvu je ženu znao odalamiti, znale su to i komšije (volim Julijanine riječi - odalamiti, šporet, sepet, pletara, potrefiti, fasovati... - k'o da čujem svoju mamu kako priča, a meni su mile priče moje mame). Kaja je cura od zanata, ona prima mu

Bit će sarme ove zime

Nekoć davno iliti krajem devedesetih, sviđao mi se jedan Slaven. Tad mi to nije bilo nimalo čudno, ali Slaven je živio u hotelskoj sobi. U toj je sobi osječkog željezničarskog hotela živjela cijela njegova familija. Slaven je bio stariji od mene, slušao je Nirvanu, furao se na Cobaina, a sličio Nicku Carteru - imao je plavu kosu, plave oči i nije znao reći "r", i dok sam, provodeći praznike kod tetke i tetka, koji je bio domar hotela, družila s njim, nije mi pričao o životu prije hotela. Slaven je imao komšije, k'o sav normalan svijet - u susjednim sobama živjele su druge obitelji. Jednom sam bila u sobi njegove susjede Manuele sa šestog kata - sjećam se, posvuda su bile stvari i Manuela se zbog nereda svađala sa starijom sestrom - ali nije mi bilo nimalo čudno vidjeti njihov ekskurzijski život u maloj sobi. Štoviše, zavidjela sam im jer je hotel bio pun djece. Slavili bi rođendane i dočekivali Nove godine u hotelskim salama (otplesala sam tamo svoj prvi stiskavac), pis

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu

Na kavi s Julijanom

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi.            „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“ Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava. Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se susretu ili kavi s Julijanom i dalje mogu samo radova