Preskoči na glavni sadržaj

Stalkerski izvještaj - 2021 edition

Već sam bila odustala od stalkerskog izvještaja za ovu godinu (moderna tehnologija je super, ali bilo bi malo neugodno da se naginjem ljudima nad Kindle da bih vidjela što čitaju, probajte me razumjeti), kad sam vidjela cijelu obitelj na plaži s knjigama u rukama. Ćorava sam i tašta (pa ne nosim naočale na plažu) i nisam mogla vidjeti o kojim knjigama se radi, ali prizor me oduševio. Ponajviše jer se radilo o peteročlanoj obitelji (5 knjiga, hej!). Iako bi netko (čitaj: moj muž) rekao da je to pomalo tužan prizor, ja bih rekla da nema ljepšeg - to je obitelj koja zna da svakoj osobi ponekad treba prostora i tišine, i koja voli čitati, čitati, čitati.

Tijekom ljeta portali nam redovito pišu članke o knjigama koje valja ponijeti na plažu, a ja vam ovim putem pišem o knjigama koje su ljudi actually na plažu i ponijeli (i obećavam da neću podijeliti ovako javno niti jednu fotografiju s plaže, anonimnosti radi - fala Gettyju na fotkama, God bless him).


1. Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman
Viđala sam Britt-Marie nekoliko dana zaredom. Njezina bi čitateljica potjerala djecu u more, a ona bi zadovoljno sjela na ležaljku i otvorila ovu duhovitu Backmanovu knjigu o jednoj picajzli. Kad narastem, želim biti kao ta žena (čitateljica, ne picajzla, je li). Kod nas Backmana redovito izdaje Fokus.

2. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald
Ovaj klasik o dekadenciji i vječnoj čežnji je čitao jedan momak od možda četrnaest godina, a jasno je od koga je nasljedio ljubav prema knjigama - njegova je majka kraj njega čitala ultimativnu knjigu za plažu - "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert.

3. Doručak za moljce - Lana Derkač
Riječ je o prvom romanu (Ljevak izdanje) jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, u kojem se pripovjedačica vrzma u svojoj svakodnevici, nastojeći odgovoriti na pitanja o starosti, nepravdi, depresiji i smrti. Zvuči baš kao knjiga za mene.

4. Iza in samorog - Dani Polejnar
Slovenci na plaži mahom čitaju publicistiku, nema odmora dok traje obnova. Ovo je knjiga o tehnološkom startupu iz Slovenije koji je prodan kineskim investitorima za milijardu dolara - talking 'bout uspjeh!

5. Bijelo se pere na devedeset - Bronja Žakelj
Ljubljanska autorica isplela je ovu obiteljsku dramu o iskustvu bolesti i gubitka - ovo je bildungsroman (izdanje Ljevak) koji je kod nas jako hvaljen, svakako ću ga staviti na svoj to-read popis.

6. Ležanje na kauču - Irvin D. Jalom
Nije na kauču, ali je ležanje na plaži - jedna je gospođa čitala ovo provokativno istraživanje neobičnog odnosa koje tri terapeuta ostvaruju sa svojim pacijentima. Autor je devedesetogodišnji američki egzistencijalni psihijatar, profesor na Stanfordu, pa vjerujem da ova knjiga, kod nas dostupna eventualno u izdanju Nova knjiga plus iz Beograda, nije light štivo.


7. Drevesa - Miti, legende, zdravilnost, 1. Del - Maria Ana Kolman
Jedna je slovenska bakica čitala ovu knjigu o važnosti drveća za ljudsko zdravlje i duhovnu snagu, koju je napisala slovenska šamanka, istraživačica antičke kulture i sibirske medicine. 

8. Das Mind Flow Konzept - Tom Mögele
Autor je istraživao i razvijao sustav mindflowa dugi niz godina, a knjige o ovoj metodi nude novo razumijevanje stresa i emocionalnih blokada kao ključeva za novu energiju. Mogla bih se zakleti da prije dvije godine ovakvu knjigu na plaži nisam mogla zateći.

9. Okruženi idiotima - Thomas Erikson
Iako sam bila sigurna da su skandinavski krimići must za plažu,  ovo je najbliže tome što sam uspjela pronaći - švedski bestseler koji je prodan u više od milijun primjeraka na hrvatskom jeziku je dostupan u izdanju Poetike. Knjiga nudi četiri obrasca ponašanja ljudi u našem okruženju i uči nas razumijevanju i komunikaciji.
 
10. Mali kafić u Kopenhagenu - Julie Caplin
Baš kad sam mislila da se nitko živ na ovoj plaži ne odmara, spazila sam plave korice koje su mi itekako poznate s društvenih mreža. Britanska PR agentica svoje iskustvo putovanja po svijetu pretočila je u seriju romana Romantic Escapes, a posljednja knjiga u serijalu vodi u tajnovitu uvalu u Hrvatskoj. "Mali kafić u Kopanhagenu" (Koncept izdavaštvo) doista je lijepo izgledala na ležaljki jedne novopečene mame - nadam se da je našla malo vremena da u nju i zaviri.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Zavičaj, zaborav

"Praznine i tišine postale su luksuz novog doba", pročitala sam jučer na jednom portalu za modernu ženu. Mislim o tim riječima sve dok ne zagluše buku zemlje u kojoj pokušavam živjeti u miru, dok dravska magla, uz koju bicikliram do posla, ne prekrije i partizane i ustaše - svu prošlost kojom se ne bismo trebali dičiti. U studeno jutro, dok mi iz slušalica trešti Springsteen i dok magičasta sablast tiho puzi ispod bijelog mosta, mahnito trepćem kroza vodenu koprenu, pokušavajući razaznati put ispred sebe, ali čini se uzalud - ovom je narodu suđeno živjeti u prošlosti. Obična riječ je zavičaj, al' ima čudan nastanak , da parafraziram Luku Paljetka. Iako bismo ju voljeli svojatati, i ona korijen ima u tuđem jeziku. Prema Hrvatskom jezičnom postalu, nastala je od prefiksa za- i slavenskog vyknǫti iliti ruskog výknut' ili poljskog na-wyknąć, što znači naviknuti se. Može li se čovjek uistinu na sve naviknuti? To si pitanje, na neki način, postavlja protagonist novopovijes...

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...