Preskoči na glavni sadržaj

Stalkerski izvještaj - 2021 edition

Već sam bila odustala od stalkerskog izvještaja za ovu godinu (moderna tehnologija je super, ali bilo bi malo neugodno da se naginjem ljudima nad Kindle da bih vidjela što čitaju, probajte me razumjeti), kad sam vidjela cijelu obitelj na plaži s knjigama u rukama. Ćorava sam i tašta (pa ne nosim naočale na plažu) i nisam mogla vidjeti o kojim knjigama se radi, ali prizor me oduševio. Ponajviše jer se radilo o peteročlanoj obitelji (5 knjiga, hej!). Iako bi netko (čitaj: moj muž) rekao da je to pomalo tužan prizor, ja bih rekla da nema ljepšeg - to je obitelj koja zna da svakoj osobi ponekad treba prostora i tišine, i koja voli čitati, čitati, čitati.

Tijekom ljeta portali nam redovito pišu članke o knjigama koje valja ponijeti na plažu, a ja vam ovim putem pišem o knjigama koje su ljudi actually na plažu i ponijeli (i obećavam da neću podijeliti ovako javno niti jednu fotografiju s plaže, anonimnosti radi - fala Gettyju na fotkama, God bless him).


1. Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman
Viđala sam Britt-Marie nekoliko dana zaredom. Njezina bi čitateljica potjerala djecu u more, a ona bi zadovoljno sjela na ležaljku i otvorila ovu duhovitu Backmanovu knjigu o jednoj picajzli. Kad narastem, želim biti kao ta žena (čitateljica, ne picajzla, je li). Kod nas Backmana redovito izdaje Fokus.

2. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald
Ovaj klasik o dekadenciji i vječnoj čežnji je čitao jedan momak od možda četrnaest godina, a jasno je od koga je nasljedio ljubav prema knjigama - njegova je majka kraj njega čitala ultimativnu knjigu za plažu - "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert.

3. Doručak za moljce - Lana Derkač
Riječ je o prvom romanu (Ljevak izdanje) jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, u kojem se pripovjedačica vrzma u svojoj svakodnevici, nastojeći odgovoriti na pitanja o starosti, nepravdi, depresiji i smrti. Zvuči baš kao knjiga za mene.

4. Iza in samorog - Dani Polejnar
Slovenci na plaži mahom čitaju publicistiku, nema odmora dok traje obnova. Ovo je knjiga o tehnološkom startupu iz Slovenije koji je prodan kineskim investitorima za milijardu dolara - talking 'bout uspjeh!

5. Bijelo se pere na devedeset - Bronja Žakelj
Ljubljanska autorica isplela je ovu obiteljsku dramu o iskustvu bolesti i gubitka - ovo je bildungsroman (izdanje Ljevak) koji je kod nas jako hvaljen, svakako ću ga staviti na svoj to-read popis.

6. Ležanje na kauču - Irvin D. Jalom
Nije na kauču, ali je ležanje na plaži - jedna je gospođa čitala ovo provokativno istraživanje neobičnog odnosa koje tri terapeuta ostvaruju sa svojim pacijentima. Autor je devedesetogodišnji američki egzistencijalni psihijatar, profesor na Stanfordu, pa vjerujem da ova knjiga, kod nas dostupna eventualno u izdanju Nova knjiga plus iz Beograda, nije light štivo.


7. Drevesa - Miti, legende, zdravilnost, 1. Del - Maria Ana Kolman
Jedna je slovenska bakica čitala ovu knjigu o važnosti drveća za ljudsko zdravlje i duhovnu snagu, koju je napisala slovenska šamanka, istraživačica antičke kulture i sibirske medicine. 

8. Das Mind Flow Konzept - Tom Mögele
Autor je istraživao i razvijao sustav mindflowa dugi niz godina, a knjige o ovoj metodi nude novo razumijevanje stresa i emocionalnih blokada kao ključeva za novu energiju. Mogla bih se zakleti da prije dvije godine ovakvu knjigu na plaži nisam mogla zateći.

9. Okruženi idiotima - Thomas Erikson
Iako sam bila sigurna da su skandinavski krimići must za plažu,  ovo je najbliže tome što sam uspjela pronaći - švedski bestseler koji je prodan u više od milijun primjeraka na hrvatskom jeziku je dostupan u izdanju Poetike. Knjiga nudi četiri obrasca ponašanja ljudi u našem okruženju i uči nas razumijevanju i komunikaciji.
 
10. Mali kafić u Kopenhagenu - Julie Caplin
Baš kad sam mislila da se nitko živ na ovoj plaži ne odmara, spazila sam plave korice koje su mi itekako poznate s društvenih mreža. Britanska PR agentica svoje iskustvo putovanja po svijetu pretočila je u seriju romana Romantic Escapes, a posljednja knjiga u serijalu vodi u tajnovitu uvalu u Hrvatskoj. "Mali kafić u Kopanhagenu" (Koncept izdavaštvo) doista je lijepo izgledala na ležaljki jedne novopečene mame - nadam se da je našla malo vremena da u nju i zaviri.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...