Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 5.

Voajerizam na plaži je neizbježan - doduše, ne nužno onaj u punom smislu riječi, nego onaj koji se ispoljava zahvaljujući našoj urođenoj želji za proučavanjem drugih ljudskih bića. Muškarci škicaju žene, babe škicaju mlade mame, i osuđuju njihov moderan odgoj, a mame jednim okom škicaju djecu, a drugim sladoled, usput analizirajući koliko sladoleda bi trebale preskočiti da bi opet stale u one crne hlače broj 36 (ili to samo ja?). Volim i ja buljiti u druge, dakako. Voajerizmom se rekreativno bavim od ranih dvadesetih (jer tinejdžeri su uvijek sami sebi bitni), a ove godine sam mu se ozbiljno posvetila. Ove godine odlučila sam svakodnevno buljiti, dok ližem onaj sladoled s početka priče (hm, da, nijedan još nisam preskočila), i zapisati sve naslove knjiga koje su čitane na plaži.


Da, ja volim buljiti u knjige, posebno sada kad, zahvaljujući hiperaktivnoj djeci, više nego ikada zavidim ljudima koji leže i u miru čitaju knjigu uz povjetarac s mora. Za moj pojam, ti ljudi su u raju, a ja uhođenjem sudjelujem u njemu.

Zadnjih mi je godina hobi doveden u pitanje zbog sve veće uporabe Kindleova, žalosno moram reći, ali, evo, ove sam naslove uspjela uloviti na plaži u Červar-Poratu.


Posljednja straža - Stephen King
Treći dio trilogije o detektivu Billu Hodgesu čitao je jedan Čeh, čini mi se, a knjiga je prevedena i kod nas, u nakladi Znanja. Radi se o Stephenu Kingu, pa je suvišno reći išta.

Oro - Marcel A. Marcel
Poljska knjiga napisana od dramaturga i glumice pod zajedničkim pseudonimom donosi neobičnu priču o suvremenim tinejdžerima s malo magije, i čini mi se da je to knjiga za koju ćemo čuti u budućnosti, ako je suditi prema ocjenama na Goodreadsu. Glavni lik je Lena koja život provodi po udomiteljskim obiteljima.

Bezimeni - Martina Cole
Martina Cole navodno je poznata britanska spisateljica krimića, a glavni lik u ovom romanu je Marie koja izlazi na slobodu nakon odsluženih 12 godina u zatvoru, na koje je osuđena zbog ubojstava dviju najboljih prijateljica.

Djevojka s bisernom naušnicom - Tracy Chevalier
Autoricu je nadahnula Vermeerova slika, a roman opisuje odnos slikara i modela. Riječ je o svjetskom bestseleru, a ako je niste čitali, garant se gledali film sa Scarlett Johansson.

Čudo - R. J. Palacio
Legendarni Auggie dječak je s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg mu je unakaženo lice, a koji nastoji naći svoje mjesto u školi, i u svijetu. Must read!

Shelter Mountain - Robyn Carr
Ne znam postoji li prijevod ove knjige, čitatelj na plaži čitao ju je pod nazivom Gorsko zavetišče. Robyn Carr piše krimiće, a ovaj započinje ženom koja u planinama sa sinom traži utočište od muža zlostavljača.

Polje milosti - Tessa Afshar
Autorica je poznata na području romana s biblijskom i povijesnom tematikom, a ovaj se temelji na biblijskoj priči o Ruti. Ljubav, Izrael, povijest, Biblija, nema čega nema, zvuči zanimljivo, u izdanju Verbuma kod nas.

Sreča je, če vseeno ljubiš - Petra Hulsmann
Petra Hulsmann popularna je njemačka književnica ljubavnih romana, a ovaj zabavni chick lit na plaži je čitala jedna slovenska gospođa u šezdesetima.

Stupovi zemlje - Ken Follett
Jedna se Slovenka u petak pojavila s prvim dijelom ovog bestseler, a već u subotu je čitala drugi dio. "Kako je to tužno", rekao mi je muž misleći koliko je vremena za čitati imala. "Je, baš tužno", rekla sam i ja, zavideći joj na tren.

Five Feet Apart - Rachael Lippincott
Sigurno ste čuli za film po ovoj young adut knjigi, a protagonisti su Stella i Will, koji zbog zdravlja ne mogu prići jedno drugome. Slično poput Greška u njihovim zvijezdama, čini mi se. No, tko sam ja da sudim, i knjiga i film planetarno su popularni.

Sakupljači pikula - Cecelia Ahern
Poznata Cecelia ovim je romanom zagrebla ispod površine jednog relativno sretnog života i pronašla obiteljske tajne i ne tako sretno djetinjstvo uz ne tako savršenog oca. Nisam njen fan, ali zaplet obećava!

The Iron Castle - Angus Donald
Najzanimljiviji dio ovog stalkanja na plaži jest otkrivanje svih tih knjiga i autora za koje nisam nikada čula. Angus Donald jedan je od njih, a ova knjiga šesti je nastavak The Outlaw chronicles - knjiga o Robinu Hoodu.

Bleib doch, wo ich bin - Lisa Keil
Ova Nijemica zapravo je veterinar i živi na selu s mužem, dvoje djece i dva konja. Ovaj debitantski ljubavni roman napisala je u trenutku života u kojem joj je nešto nedostajalo - poželjela je napisati ljubavnu priču u koju bi i sama mogla vjerovati. 

Šestero osumnjičenih - Vikas Swarup
Ovaj indijski svestrani posac i diplomat poznat je po romanu Q & A, adaptiranom u Milijunaša s ulice. Šestero osumnjičenih je njegov drugi roman, preveden na 30 jezika.

Hitlerove kušačice - Rosella Postorino
I za kraj, jedna novotarija iz hrvatskih izdavačkih kuća, ovog puta iz Ocean more - roman nadahnut svjedočanstvom Margot Wölk govori o, kako i naslov kaže, djevojkama koje su provjeravala je li Hitlerova hrana otrovana (talking about paranoia!). Ne znam zašto ju još nisam pročitala - čini se baš kao my kind of book.

Ovo je za mene bilo zanimljivo iskustvo (koje je uključivalo puno guglanja, prevođenja i puno kratkovidnosti), a ovom se prilikom zahvaljujem svom sinu koji mi je služio kao paravan za stalkanje. Dijete se voli voziti u kolicima i promatrati ljude, a mama gura kolica, i usput škica knjige. Kakva mater, takav sin, izgleda.

Primjedbe

  1. Ahahaha, legendo :D. Odličan post koji dobro dođe i kao inspiracija što staviti na listu čitanja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš to, sto ljudi, sto čudi i knjiga :) Hvala! Updatat ću post s novim stalk-preporukama!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Spisateljice biraju

Moja se Franka ovog mjeseca uhvatila u koštac sa svojom prvom velikom (čitaj: dužoj od dvadesetak stranica) lektirom, Nazorovim "Bijelim jelenom". Ona u tom procesu ne uživa koliko bih ja željela - uz nezaobilazno križanje ruku na prsima ona pući usnice i govori: "Mama, radije bih čitala Izadoru Moon! (hej, svatko ima svoju omiljenu likicu!)", ali ja se svejedno (ili - baš zato) trudim razgovarati s njom o pročitanom. Jer, nije bitno ni mjesto ni vrijeme radnje (tome me poučio prosjak Luka iz Julijanine " Tko se boji lika još "), a ni Nazorov stil pisanja, bitan je taj lik male guščarice Anke koja spava u jelenjem ležaju i čini dobro svim žiteljima Vranje, samozatajno i velikodušno. Njezin duh pretapa se u poruku koju devetogodišnjaci trebaju primiti u svoja srca, ona je nesebični lik kojem trebaju dopustiti da ih povede za ručicu kroz mračnu šumu zvanu život. Prepoznavanje, maštanje, nadahnuće, empatija - nije to od roda, to je od književnosti koja nam po

Put posut lišćem i zubatim suncem

Kad se ujesen nađem pod kakvim krošnjama, u mislima mi se javi Cesarić. Znam ja da je to zbog jesenske indoktrinacije naših nastavnica hrvatskog jezika, ali ne mogu si pomoći - tko se jednom zarazi riječima sjete i čežnje, taj ih traži cijeloga života. Možda, pošavši u šetnju, nisam ponijela Cesarića, ali polen prikrivene boli koja mu komplementira nosila sam u torbi - novu knjigu Julijane Matanović, "Stoji ti put", u izdanju Neolita , kuće Marka Gregura.  "Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti." U ovoj (pre)kratkoj knjizi Julijana Matanović je ispisala sudbine triju žena i triju proročica. Kaja je konobarica koja živi kraj zadruge. Muž joj je šofer autobusa, a i prvu je ženu znao odalamiti, znale su to i komšije (volim Julijanine riječi - odalamiti, šporet, sepet, pletara, potrefiti, fasovati... - k'o da čujem svoju mamu kako priča, a meni su mile priče moje mame). Kaja je cura od zanata, ona prima mu

Bit će sarme ove zime

Nekoć davno iliti krajem devedesetih, sviđao mi se jedan Slaven. Tad mi to nije bilo nimalo čudno, ali Slaven je živio u hotelskoj sobi. U toj je sobi osječkog željezničarskog hotela živjela cijela njegova familija. Slaven je bio stariji od mene, slušao je Nirvanu, furao se na Cobaina, a sličio Nicku Carteru - imao je plavu kosu, plave oči i nije znao reći "r", i dok sam, provodeći praznike kod tetke i tetka, koji je bio domar hotela, družila s njim, nije mi pričao o životu prije hotela. Slaven je imao komšije, k'o sav normalan svijet - u susjednim sobama živjele su druge obitelji. Jednom sam bila u sobi njegove susjede Manuele sa šestog kata - sjećam se, posvuda su bile stvari i Manuela se zbog nereda svađala sa starijom sestrom - ali nije mi bilo nimalo čudno vidjeti njihov ekskurzijski život u maloj sobi. Štoviše, zavidjela sam im jer je hotel bio pun djece. Slavili bi rođendane i dočekivali Nove godine u hotelskim salama (otplesala sam tamo svoj prvi stiskavac), pis

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu

Na kavi s Julijanom

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi.            „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“ Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava. Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se susretu ili kavi s Julijanom i dalje mogu samo radova