Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 2.

Nije nama ovo prvo ljetovanje s djecom, no siree, nismo vam mi neki amateri. U dvije godine ljetovanja s Frankom vidjeli smo i doživjeli sve - vrištanje u autu, vrištanje u apartmanu, vrištanje na plaži, vrištanje u moru, puno vrištanja i puno nespavanja, nespavanje u autu, nespavanje u apartmanu, nespavanje na plaži, shvatili ste bit. U to doba nismo znali da je Franka zahtjevno dijete s raspršenom pažnjom, nismo znali da drugi rado ljetuju s djecom. Kako to misliš, dijete ti je spavalo na plaži? Kažeš, nije imalo ni noćne tantrume? Pa kako? Godinama smo se krivili i smatrali nesposobnim roditeljima, ta ne možemo na kraj izaći s jednim malim djetetom koje ni ne govori, a onda smo počeli tražiti i našli smo odgovore na neka naša pitanja, puno radili, puno vježbali, olakšali si život. Često su zahtjevna djeca ovisna o rutini, i promjena okruženja za njih može biti strašan šok. Znači, mea culpa, sedmosatno putovanje noću baš i nije bilo dobra ideja - kako se i pokazalo kad je počela vrištati u 1 ujutro i kad je nastavljala vrištati do 5 ujutro. Zahtjevna djeca često su senzorno osjetljiva, zato ne čudi što je Franka zazirala od vode - nije u pitanju bio strah, bila je to njena odluka i ona se te odluke dosljedno držala dva ljeta. Skidam kapu, Franka, ako nešto jesi, onda si uporna i dosljedna, kažu da su to vrline. Kažu to oni koji nisu doživjeli ljetovanje kao kulminaciju nepoželjnog ponašanja kod dvogodišnjeg djeteta koje odbija jesti, spavati, približiti se moru, koje odbija sjesti na trenutak. 


Moram priznati, nisam strepila od dolaska na more ove godine. Franka sada ima četiri godine i puno smo toga uz nju mi naučili. Nema ništa silom, sve u Frankino vrijeme, sa što manje zabrana i pravila, a s puno zagrljaja i poljubaca i čuđenja svemu što postoji u svijetu. Mjesecima čitamo knjigice o moru, kupaće kostime isprobavamo već tjednima, i u bazenu smo se smočili (iako Franka po bazenu dugo hoda, nevoljko močeći Elzu i Anu na kostimu), spremni smo. Tek nakon što smo se iskrcali iz auta punog dječjih rekvizita, sinulo mi je - sada imamo i drugo dijete, Jurja koji se prvi put susreće s tim velikim morskim plavetnilom. Jao. Hoće li se sve ponoviti? Na površinu uma mi još uvijek u flashbackovima dolaze zvuci Franke koja vrišti, ali Juraj ih malo pomalo prigušuje - on je dijete koje, evo, dok ovo pišem, spava na plaži, tj. spava gdje god ga umor svlada, dijete koje se na plaži igra knjigicama i kamenčićima, dijete koje sve jede, dijete koje se oduševilo morem i nije niti zaplakalo kad je u njega prvi put umočilo nogice. Znam da je grozno uspoređivati ih, ali s njim je sve lakše, nije nalik Franki - Franki koja je još uvijek neukrotiva i svojeglava, glasna i znatiželjna do bola, ali koja, vjerovali ili ne, po dva sata ne izlazi iz mora, koja sada vrišti kad se s plaže ide u apartman, koja zaspi u 21 h, izmorena od plivanja, i spava 10 sati u komadu. 


Možda sada proživljavate svoje najgore ljetovanje, možda strepite od ljetovanja s drugim djetetom nakon iscrpljujućeg ljetovanja s prvim, možda se pitate zašto vama ništa ne ide bez drame i vike, ali pouzdano vam mogu reći - opustit ćete se i vi s vremenom, prihvatit ćete svoje dijete kakvo god bilo, naučiti neke cake, postati majstori diverzije, i sve loše će proći. Sve će proći, ali morate biti nepodnošljivo strpljivi, i morate dopustiti svojoj djeci da vas iznenade - ponekad i ugodno, za promjenu.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Šljokičanje 2024.

" As you read a book word by word and page by page, you participate in its creation, just as a cellist playing a Bach suite participates, note by note, in the creation, the coming-to-be, the existence, of the music. And, as you read and re-read, the book of course participates in the creation of you, your thoughts and feelings, the size and temper of your soul." Ursula K. Le Guin Neki dan su se svi razbježali po svekrvinoj kući. Svekar se igrao daljinskim upravljačem, a ja sam zgrabila "Kućnu pomoćnicu" Freide McFadden, koja je siječanjski izbor našeg book cluba. "Koliko knjiga ti pročitaš godišnje?" pitao me svekar. "Ove godine sam pročitala skoro sedamdeset knjiga", rekla sam, znajući točan broj jer pročitano bilježim na Goodreadsu, i srameći se - svake godine nastojim pročitati manje knjiga nego godinu prije, jer to znači da sam si dopustila neko vrijeme za proučavanje knjige, za potpuno uranjanje. "I zapamtiš ih?", nastavio je. ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Božićna riječ: otpor

U svojoj karijeri Framaša , imala sam priliku družiti se s mnogo svećenika. Kako sam bila među najmlađima i najznatiželjnijima u našoj zajednici, mlade sam fratre uvijek gnjavila pitanjima i provokacijama. Fra Smiljan bio je duhovni asistent Frame netom prije mog vremena, a o njemu se nadaleko pričalo da voli cigarete, da ide u diskoteku i ima CD kolekciju na kojoj bi mu svaki mladac pozavidio - ukratko, da je samo čovjek, kao i svaki drugi. Od fra Josipa naučila sam da čovjek nije rođen da bi bio sam i da nikad nije prekasno da otkriješ svoj poziv. Fra Igor uvijek je zračio veseljem i podsjećao da katolik ne smije biti čangrizav. Fra Bernardin inzistirao je na obrazovanju, i ja sam se počela diviti svakome tko ima želju uvijek iznova hraniti svoj um. Od fra Drageca sam naučila puno - i sjetim ga se svako malo, jer treba svaki dan slaviti, možda ti je zadnji. Fra Toni naučio me da su čudni putevi Gospodnji i da onaj tko pjeva dvostruko moli. Njegov brat, fra Nikola, pak, bio je moj prv...
Objavi komentar
Pročitajte više

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mala noćna muzika

Čovjek ne primijeti da stari sve dok ne shvati da ne zna ništa ni o čemu - dok ne shvati da dotadašnju neustrašivost duguje činjenici da mu se ništa strašno u životu do tada zapravo nije ni dogodilo, dok ne shvati da se drži k'o pijan plota nekih šašavih pravila, dok ne shvati da mu ljudi s kojima dijeli život (roditelji, braća i sestre, partner, djeca...) nisu ni nalik pa nije ni čudno da se ne razumiju, dok ne shvati da ni samog sebe ne poznaje, i da su pred njim godine rekreiranja osobe koja bi mogao postati. U toj zbrci života, sretan je onaj tko nije sam pa pronađe saveznika i partnera koji je s njim voljan poći u potragu. A da za potragu nikad nije kasno i da uvijek ima radosti u upoznavanju pokazuje i Kent Haruf u knjizi "Naše duše u noći" (znam, naslov je i meni bio malo too cheesy) iz 2015., koja se našla na mom popisu knjiga koje želim pročitati zbog svoje tematike - slovila je kao nježna priča odraslih ljudi smještena u realan svijet. Žanr je to za kojim sam uv...
Objavi komentar
Pročitajte više