Ja nisam opuštena osoba, i ne mogu to postati na zahtjev, samo zato jer sam se vozila osam sati na drugi kraj zemlje, jer sam na plaži. Meni je mozak uvijek na stand by-ju, neprestano pravi neke blesave popise - što još moram danas, što još moram sutra, kome moram odrezati nokte, koje meso moram odmrznuti za ručak, kad ću oprati bijeli, a kad šareni veš itd. Nisam ni neki control freak, iako bih voljela biti. Nekoć, što sam si više obveza i aktivnosti nakamarila, to sam bila zadovoljnija. Sada? Sada se pola dana pokušavam sjetiti tko to ima rođendan, koga sam trebala nazvati, kod kojeg liječnika se naručiti, i što sam, dovraga uopće htjela reći. Jesam li o ovom već pisala? Sorry ako jesam. Mozak mi je preopterećen svim moranjima, svim mamakanjima, svim minutama dana u kojima se netko penje po mojim nogama ili me traži da mu obrišem guzu, da mu ogulim jabuku, da mu obojam leptira, da mu dam bombonića, da mu dodam dudu koju je katapultirao tko zna gdje. Rekli bi neki "Eto ti, na! Sad ćeš se vratiti na posao, a djecu će ti hraniti i presvlačiti neka tamo teta, dok ti piješ kavicu na pauzi na poslu", i istog trena, na samu pomisao, briznem u plač. Žene, mame, nikad im udovoljiti.
Ljeto s djecom nije odmor, pogotovo ljeto koje donosi kraj rodiljnog dopusta. Koliko god bila umorna, još više sam uplašena - kako će sada izgledati naš život, kako ćemo se svi prilagoditi tome, hoće li mi djeca stalno biti bolesna. Protiv straha se borimo kontrolom, kaže Jesper Juul. Možda sam zato ovih dana posebno sluđena i vičem na djecu jer su bananu razmrljala po svekrvinom kauču. To su samo djeca, i trenutno mogu zaključiti, ako od mene uče kako se nositi sa stresom, loše im se piše u životu.
Uzela sam u ruke knjigu Jespera Juula čim sam pročitala vijest o njegovoj smrti. "Vaše kompetentno dijete" još nisam pročitala, ali svjesna sam da se iza njegovih knjiga krije mili um s puno iskustva. U knjizi Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života na zanimljivo posložen način govori o zadaćama modernog roditeljstva. Kroz međusobno uvažavanje (ali ne i jednakost, ne i ravnopravnost), integritet (reći DA sebi i NE tuđim željama), autentičnost (sposobnost biti ono što jesmo i druge prihvatiti onakve kakvi jesu) i odgovornost (koja je uvijek na roditeljima) rješava konkretne probleme obitelji s kojima se u svom radu susretao. Na pisma zabrinutih mama, tata i baka daje odgovore, a nas potiče, ne da primijenimo rješenje na svoju specifičnu situaciju, nego da ispitamo svoje stavove.
Juul jasno daje do znanja da razumije potrebu modernog roditelja da odgaja dijete drugačije nego su to činili njegovi roditelji, ali da ne zna kako to učiniti. Sviđa mi se što tvrdi da moramo osmisliti svoje granice, a ne djeci nametati neke koje je netko drugi postavio. Sviđa mi se što je uvjeren da djeci ne trebamo biti prijatelji, nego netko tko ih vodi, u koga se pouzdaju, netko tko im govori istinu. Sviđa mi se tvrdnja da djeca na svijet dolaze s određenim temperamentom (teško si priznajem odakle mojoj Franki taj njen tvrdoglavi temperament) i potencijalima, a o našem vodstvu ovisi u kojem smjeru će krenuti. Njegove riječi su strašno inspirativne, ali i dovode do suza, imajte to na umu kad počnete čitati njegove knjige. Poglavlje o autonomnom djetetu (od riječi do riječi je pogodio moju Franku) čitala sam ridajući, od sreće, jer sam prepoznala na vrijeme specifičnost njenog karaktera, za razliku od mnogih koji se godinama pate sa svojom djecom, namećući im sve više pravila i kazni.
Pogodilo me i pismo bake koja se pita treba li se miješati u odgoj sina i snahe koji su predosljedni u krutosti prema svom trogodišnjem sinu. Ukratko, Jesper je baki poručio da bude baka i da bude potpora sinu, ali da se ne miješa. "Pomislite samo na to koliko on mora biti lišen čiste radosti i spontanog iskazivanja ljubavi jer je tako silno zaokupljen ulogom odgojitelja." Bingo! Mi, roditelji, stalno kao da hodamo po jajima, napeti, pod stresom, sve po planu, sve nam teško, sve nam too much. Alo, stani na loptu! Na moru si! Sjeti se, igra oslobađa od stresa, pusti da te dijete nauči kako, ako si zaboravila! Iliti, kako bi rekli neki (a ja se obično namrštila svakom borom koju imam) - opusti se i uživaj!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)