Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 4.

Ja nisam opuštena osoba, i ne mogu to postati na zahtjev, samo zato jer sam se vozila osam sati na drugi kraj zemlje, jer sam na plaži. Meni je mozak uvijek na stand by-ju, neprestano pravi neke blesave popise - što još moram danas, što još moram sutra, kome moram odrezati nokte, koje meso moram odmrznuti za ručak, kad ću oprati bijeli, a kad šareni veš itd. Nisam ni neki control freak, iako bih voljela biti. Nekoć, što sam si više obveza i aktivnosti nakamarila, to sam bila zadovoljnija. Sada? Sada se pola dana pokušavam sjetiti tko to ima rođendan, koga sam trebala nazvati, kod kojeg liječnika se naručiti, i što sam, dovraga uopće htjela reći. Jesam li o ovom već pisala? Sorry ako jesam. Mozak mi je preopterećen svim moranjima, svim mamakanjima, svim minutama dana u kojima se netko penje po mojim nogama ili me traži da mu obrišem guzu, da mu ogulim jabuku, da mu obojam leptira, da mu dam bombonića, da mu dodam dudu koju je katapultirao tko zna gdje. Rekli bi neki "Eto ti, na! Sad ćeš se vratiti na posao, a djecu će ti hraniti i presvlačiti neka tamo teta, dok ti piješ kavicu na pauzi na poslu", i istog trena, na samu pomisao, briznem u plač. Žene, mame, nikad im udovoljiti.

Ljeto s djecom nije odmor, pogotovo ljeto koje donosi kraj rodiljnog dopusta. Koliko god bila umorna, još više sam uplašena - kako će sada izgledati naš život, kako ćemo se svi prilagoditi tome, hoće li mi djeca stalno biti bolesna. Protiv straha se borimo kontrolom, kaže Jesper Juul. Možda sam zato ovih dana posebno sluđena i vičem na djecu jer su bananu razmrljala po svekrvinom kauču. To su samo djeca, i trenutno mogu zaključiti, ako od mene uče kako se nositi sa stresom, loše im se piše u životu.


Uzela sam u ruke knjigu Jespera Juula čim sam pročitala vijest o njegovoj smrti. "Vaše kompetentno dijete" još nisam pročitala, ali svjesna sam da se iza njegovih knjiga krije mili um s puno iskustva. U knjizi Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života na zanimljivo posložen način govori o zadaćama modernog roditeljstva. Kroz međusobno uvažavanje (ali ne i jednakost, ne i ravnopravnost), integritet (reći DA sebi i NE tuđim željama), autentičnost (sposobnost biti ono što jesmo i druge prihvatiti onakve kakvi jesu) i odgovornost (koja je uvijek na roditeljima) rješava konkretne probleme obitelji s kojima se u svom radu susretao. Na pisma zabrinutih mama, tata i baka daje odgovore, a nas potiče, ne da primijenimo rješenje na svoju specifičnu situaciju, nego da ispitamo svoje stavove. 

Juul jasno daje do znanja da razumije potrebu modernog roditelja da odgaja dijete drugačije nego su to činili njegovi roditelji, ali da ne zna kako to učiniti. Sviđa mi se što tvrdi da moramo osmisliti svoje granice, a ne djeci nametati neke koje je netko drugi postavio. Sviđa mi se što je uvjeren da djeci ne trebamo biti prijatelji, nego netko tko ih vodi, u koga se pouzdaju, netko tko im govori istinu. Sviđa mi se tvrdnja da djeca na svijet dolaze s određenim temperamentom (teško si priznajem odakle mojoj Franki taj njen tvrdoglavi temperament) i potencijalima, a o našem vodstvu ovisi u kojem smjeru će krenuti. Njegove riječi su strašno inspirativne, ali i dovode do suza, imajte to na umu kad počnete čitati njegove knjige. Poglavlje o autonomnom djetetu (od riječi do riječi je pogodio moju Franku) čitala sam ridajući, od sreće, jer sam prepoznala na vrijeme specifičnost njenog karaktera, za razliku od mnogih koji se godinama pate sa svojom djecom, namećući im sve više pravila i kazni.

Pogodilo me i pismo bake koja se pita treba li se miješati u odgoj sina i snahe koji su predosljedni u krutosti prema svom trogodišnjem sinu. Ukratko, Jesper je baki poručio da bude baka i da bude potpora sinu, ali da se ne miješa. "Pomislite samo na to koliko on mora biti lišen čiste radosti i spontanog iskazivanja ljubavi jer je tako silno zaokupljen ulogom odgojitelja." Bingo! Mi, roditelji, stalno kao da hodamo po jajima, napeti, pod stresom, sve po planu, sve nam teško, sve nam too much. Alo, stani na loptu! Na moru si! Sjeti se, igra oslobađa od stresa, pusti da te dijete nauči kako, ako si zaboravila! Iliti, kako bi rekli neki (a ja se obično namrštila svakom borom koju imam) - opusti se i uživaj!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Šljokičanje 2024.

" As you read a book word by word and page by page, you participate in its creation, just as a cellist playing a Bach suite participates, note by note, in the creation, the coming-to-be, the existence, of the music. And, as you read and re-read, the book of course participates in the creation of you, your thoughts and feelings, the size and temper of your soul." Ursula K. Le Guin Neki dan su se svi razbježali po svekrvinoj kući. Svekar se igrao daljinskim upravljačem, a ja sam zgrabila "Kućnu pomoćnicu" Freide McFadden, koja je siječanjski izbor našeg book cluba. "Koliko knjiga ti pročitaš godišnje?" pitao me svekar. "Ove godine sam pročitala skoro sedamdeset knjiga", rekla sam, znajući točan broj jer pročitano bilježim na Goodreadsu, i srameći se - svake godine nastojim pročitati manje knjiga nego godinu prije, jer to znači da sam si dopustila neko vrijeme za proučavanje knjige, za potpuno uranjanje. "I zapamtiš ih?", nastavio je. ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Božićna riječ: otpor

U svojoj karijeri Framaša , imala sam priliku družiti se s mnogo svećenika. Kako sam bila među najmlađima i najznatiželjnijima u našoj zajednici, mlade sam fratre uvijek gnjavila pitanjima i provokacijama. Fra Smiljan bio je duhovni asistent Frame netom prije mog vremena, a o njemu se nadaleko pričalo da voli cigarete, da ide u diskoteku i ima CD kolekciju na kojoj bi mu svaki mladac pozavidio - ukratko, da je samo čovjek, kao i svaki drugi. Od fra Josipa naučila sam da čovjek nije rođen da bi bio sam i da nikad nije prekasno da otkriješ svoj poziv. Fra Igor uvijek je zračio veseljem i podsjećao da katolik ne smije biti čangrizav. Fra Bernardin inzistirao je na obrazovanju, i ja sam se počela diviti svakome tko ima želju uvijek iznova hraniti svoj um. Od fra Drageca sam naučila puno - i sjetim ga se svako malo, jer treba svaki dan slaviti, možda ti je zadnji. Fra Toni naučio me da su čudni putevi Gospodnji i da onaj tko pjeva dvostruko moli. Njegov brat, fra Nikola, pak, bio je moj prv...
Objavi komentar
Pročitajte više

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mala noćna muzika

Čovjek ne primijeti da stari sve dok ne shvati da ne zna ništa ni o čemu - dok ne shvati da dotadašnju neustrašivost duguje činjenici da mu se ništa strašno u životu do tada zapravo nije ni dogodilo, dok ne shvati da se drži k'o pijan plota nekih šašavih pravila, dok ne shvati da mu ljudi s kojima dijeli život (roditelji, braća i sestre, partner, djeca...) nisu ni nalik pa nije ni čudno da se ne razumiju, dok ne shvati da ni samog sebe ne poznaje, i da su pred njim godine rekreiranja osobe koja bi mogao postati. U toj zbrci života, sretan je onaj tko nije sam pa pronađe saveznika i partnera koji je s njim voljan poći u potragu. A da za potragu nikad nije kasno i da uvijek ima radosti u upoznavanju pokazuje i Kent Haruf u knjizi "Naše duše u noći" (znam, naslov je i meni bio malo too cheesy) iz 2015., koja se našla na mom popisu knjiga koje želim pročitati zbog svoje tematike - slovila je kao nježna priča odraslih ljudi smještena u realan svijet. Žanr je to za kojim sam uv...
Objavi komentar
Pročitajte više