Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 6.

Svakog ljeta obuzme me neodoljiva želja za izigravanjem prave žene, valjda tako na mene utječu sve te preplanule žene koje se u Zarinim (nisam nikad ništa kupila u Zari, but still) ljetnim haljinama, u hit sandalama s hit manikurama, prešetavaju društvenim mrežama. Poželim i ja saznati što je u modi, što natrackati na sebe da sakrijem umor i otjeram godine. Kupim ženski časopis i prolistam ga, jer, budimo realni, nema tu baš puno toga za čitati, i što saznam? Saznam da mi, žene, nismo normalne. 


Naime, žene će potrošiti svoj zarađeni novac da bi čitale naslove tipa "No make up look u četiri koraka" (ja vam bespla preporučim kako ga postići u jednom koraku - ne našminkaj se!) i bar desetak reklama za razne klinike koje oblikuju tijelo, uklanjaju narančinu koru (jadna naranča, nije zaslužila poistovjećivanje s nečim tako omraženim) i obavljaju druge tretmane koji bi ženu, baš kao i ženski časopisi, trebali osnažiti, učiniti samouvjerenom, neustrašivom i prekrasnom. Come on! Ništa ne govori ženama da nikad neće biti dovoljno lijepe, snažne i pametne kao što to govore ženski časopisi koji im drže lekcije o tome gdje kupiti koju krpicu, koju kozmetiku staviti na sebe i koji nemaju niti jedan članak o ičemu iole bitnome za ovaj planet. To hell with it all! Izaberi sama! Pronađi sama! Donesi tu odluku! Prošeći! Razmisli! Čitaj! Saznaj! Otkrij! Divi se! Uživaj!


Da stvar bude gora, moja četverogodišnja kći uhvatila se baš jednog lista s reklamom za uklanjanje celulita i neprestano me ispituje: "Mama, kakva je to doktojica? A šta jadi ta teta? A hoćeš ti mene tako pjegledat?", a ja joj nemam što reći nego da teta odmara dok ju doktorica masira nekim uređajem za masažu. "A zašto?" pita me ona pedeset puta. "Nemam pojma", kažem joj. Hoće li uklanjanje celulita spasiti svijet? Trebaju li se žene oko toga zabrinjavati, ubijati u pojam, na celulit trošiti svoj novac? Jesmo li toliko iskompleksirane? Jesmo li stvorene da bismo okolo nosale ispeglanu kožu i besprijekoran ten, dok kćeri prate svaki naš korak? I don't think so.

Možemo toliko više.

Moramo toliko više.

Namaži djecu kvalitetnom zaštitnom kremom protiv sunca pa onda namaži sebe, plivaj s djecom i prskajte se morem, pojedite sladoled, prošeći s mužem, popij pivo s legicom, pročitaj knjigu, odvrni radio, ne kupuj ženske časopise, lijepa si i pametna, i imaš celulit, pa što onda?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...