Puno se toga promjeni s dolaskom djeteta u kuću. Odnos muškarca i žene, npr. Dok smo hodali, na ljetovanju, jer nam je je to bila jedina prilika za suživot, običavala sam svom muškarcu pripremati ručak od tri slijeda. Uvijek sam se šepurila u kuhinji (iako sam, budimo realni, znala skuhati dobro tek jelo, dva - a sve ostalo je bila čista improvizacija) i kuhala mu sve što on voli - pohala sam tikvice, pohala sam zagrebačke odreske, pohala sam piletinu, uglavnom, shvatili ste - puno sam ja toga pohala, i to bez klima uređaja u krugu od par kilometara, da se razumijemo. Takva žrtva morala je rezultirati brakom, pa on mora vidjeti da sam ja vrijedna domaćica i da ga mazim i pazim i da se nesebično topim od miline, a i od blizine štednjaka (btw, koga to taj štednjak točno štedi?). I je, žene, uzel' me on za ženu. Sada, puno godina kasnije, nakon što sam iz sebe istisnula dvoje glavate djece koja mamaču cijeli dan, sada mu kuham punjene paprike. Postala sam kao onaj Bubba iz Forresta Gumpa koji je volio shrimps na sto načina - takva sam ja s filovanim paprikama - može i uz kruh, i uz pire, može i bez priloga, a najdraže su mi, pak, one za dva dana. Uuuuuu, na te sam slaba. Skuham ja to svom mužu i on šuti, sav sretan, jede, fino mu. Možda u sebi gunđa i radije bih maznul' neki zagrebački, ali šuti - i to je tajna dobrog braka. Puno ljubavi i tihog razumijevanja u punjenim paprikama.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)