Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 5.

Voajerizam na plaži je neizbježan - doduše, ne nužno onaj u punom smislu riječi, nego onaj koji se ispoljava zahvaljujući našoj urođenoj želji za proučavanjem drugih ljudskih bića. Muškarci škicaju žene, babe škicaju mlade mame, i osuđuju njihov moderan odgoj, a mame jednim okom škicaju djecu, a drugim sladoled, usput analizirajući koliko sladoleda bi trebale preskočiti da bi opet stale u one crne hlače broj 36 (ili to samo ja?). Volim i ja buljiti u druge, dakako. Voajerizmom se rekreativno bavim od ranih dvadesetih (jer tinejdžeri su uvijek sami sebi bitni), a ove godine sam mu se ozbiljno posvetila. Ove godine odlučila sam svakodnevno buljiti, dok ližem onaj sladoled s početka priče (hm, da, nijedan još nisam preskočila), i zapisati sve naslove knjiga koje su čitane na plaži.


Da, ja volim buljiti u knjige, posebno sada kad, zahvaljujući hiperaktivnoj djeci, više nego ikada zavidim ljudima koji leže i u miru čitaju knjigu uz povjetarac s mora. Za moj pojam, ti ljudi su u raju, a ja uhođenjem sudjelujem u njemu.

Zadnjih mi je godina hobi doveden u pitanje zbog sve veće uporabe Kindleova, žalosno moram reći, ali, evo, ove sam naslove uspjela uloviti na plaži u Červar-Poratu.


Posljednja straža - Stephen King
Treći dio trilogije o detektivu Billu Hodgesu čitao je jedan Čeh, čini mi se, a knjiga je prevedena i kod nas, u nakladi Znanja. Radi se o Stephenu Kingu, pa je suvišno reći išta.

Oro - Marcel A. Marcel
Poljska knjiga napisana od dramaturga i glumice pod zajedničkim pseudonimom donosi neobičnu priču o suvremenim tinejdžerima s malo magije, i čini mi se da je to knjiga za koju ćemo čuti u budućnosti, ako je suditi prema ocjenama na Goodreadsu. Glavni lik je Lena koja život provodi po udomiteljskim obiteljima.

Bezimeni - Martina Cole
Martina Cole navodno je poznata britanska spisateljica krimića, a glavni lik u ovom romanu je Marie koja izlazi na slobodu nakon odsluženih 12 godina u zatvoru, na koje je osuđena zbog ubojstava dviju najboljih prijateljica.

Djevojka s bisernom naušnicom - Tracy Chevalier
Autoricu je nadahnula Vermeerova slika, a roman opisuje odnos slikara i modela. Riječ je o svjetskom bestseleru, a ako je niste čitali, garant se gledali film sa Scarlett Johansson.

Čudo - R. J. Palacio
Legendarni Auggie dječak je s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg mu je unakaženo lice, a koji nastoji naći svoje mjesto u školi, i u svijetu. Must read!

Shelter Mountain - Robyn Carr
Ne znam postoji li prijevod ove knjige, čitatelj na plaži čitao ju je pod nazivom Gorsko zavetišče. Robyn Carr piše krimiće, a ovaj započinje ženom koja u planinama sa sinom traži utočište od muža zlostavljača.

Polje milosti - Tessa Afshar
Autorica je poznata na području romana s biblijskom i povijesnom tematikom, a ovaj se temelji na biblijskoj priči o Ruti. Ljubav, Izrael, povijest, Biblija, nema čega nema, zvuči zanimljivo, u izdanju Verbuma kod nas.

Sreča je, če vseeno ljubiš - Petra Hulsmann
Petra Hulsmann popularna je njemačka književnica ljubavnih romana, a ovaj zabavni chick lit na plaži je čitala jedna slovenska gospođa u šezdesetima.

Stupovi zemlje - Ken Follett
Jedna se Slovenka u petak pojavila s prvim dijelom ovog bestseler, a već u subotu je čitala drugi dio. "Kako je to tužno", rekao mi je muž misleći koliko je vremena za čitati imala. "Je, baš tužno", rekla sam i ja, zavideći joj na tren.

Five Feet Apart - Rachael Lippincott
Sigurno ste čuli za film po ovoj young adut knjigi, a protagonisti su Stella i Will, koji zbog zdravlja ne mogu prići jedno drugome. Slično poput Greška u njihovim zvijezdama, čini mi se. No, tko sam ja da sudim, i knjiga i film planetarno su popularni.

Sakupljači pikula - Cecelia Ahern
Poznata Cecelia ovim je romanom zagrebla ispod površine jednog relativno sretnog života i pronašla obiteljske tajne i ne tako sretno djetinjstvo uz ne tako savršenog oca. Nisam njen fan, ali zaplet obećava!

The Iron Castle - Angus Donald
Najzanimljiviji dio ovog stalkanja na plaži jest otkrivanje svih tih knjiga i autora za koje nisam nikada čula. Angus Donald jedan je od njih, a ova knjiga šesti je nastavak The Outlaw chronicles - knjiga o Robinu Hoodu.

Bleib doch, wo ich bin - Lisa Keil
Ova Nijemica zapravo je veterinar i živi na selu s mužem, dvoje djece i dva konja. Ovaj debitantski ljubavni roman napisala je u trenutku života u kojem joj je nešto nedostajalo - poželjela je napisati ljubavnu priču u koju bi i sama mogla vjerovati. 

Šestero osumnjičenih - Vikas Swarup
Ovaj indijski svestrani posac i diplomat poznat je po romanu Q & A, adaptiranom u Milijunaša s ulice. Šestero osumnjičenih je njegov drugi roman, preveden na 30 jezika.

Hitlerove kušačice - Rosella Postorino
I za kraj, jedna novotarija iz hrvatskih izdavačkih kuća, ovog puta iz Ocean more - roman nadahnut svjedočanstvom Margot Wölk govori o, kako i naslov kaže, djevojkama koje su provjeravala je li Hitlerova hrana otrovana (talking about paranoia!). Ne znam zašto ju još nisam pročitala - čini se baš kao my kind of book.

Ovo je za mene bilo zanimljivo iskustvo (koje je uključivalo puno guglanja, prevođenja i puno kratkovidnosti), a ovom se prilikom zahvaljujem svom sinu koji mi je služio kao paravan za stalkanje. Dijete se voli voziti u kolicima i promatrati ljude, a mama gura kolica, i usput škica knjige. Kakva mater, takav sin, izgleda.

Primjedbe

  1. Ahahaha, legendo :D. Odličan post koji dobro dođe i kao inspiracija što staviti na listu čitanja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš to, sto ljudi, sto čudi i knjiga :) Hvala! Updatat ću post s novim stalk-preporukama!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...