Preskoči na glavni sadržaj

Ljetni izazov br. 1 - Spakirati se i actually otići na more

Ne mogu reći da bježim od organiziranja ormara i generalnog spremanja, dapače, nema mi veće sreće od sreće zbog čistog i urednog doma, ali pakiranje za ikakav put me užasava. Užasava.

Počnem optimistično, iskoristim vrijeme da pobacam donje rublje koje nisam obukla otkad nosim ovo prezime, da izvadim iz naftalina obleku koju sam nosila prije trudnoća, go light, samo dvije ljetne haljinice i voila, ali vrlo brzo shvatim da je ovo pakiranje out of my league. Sjetim se da ne idem na odmor, nego da idem na put s dvoje djece s ful opremom.

"Does it spark joy?" pitala bi me Marie Kondo, a ja bih joj rekla: "No, Marie. Not at all, al' spakirat ću svejedno, zlu ne trebalo." I onda spakiram sve što posjedujemo - i duge rukave, i kratke rukave, i haljine, i hlače, sandale, tenisice, kabanice, hranilicu, 83 autića, bagera, traktora i kamiona, fiziološku otopinu, čepiće i toplomjere, kolica, pelene, 14 slikovnica i stotinjak bojica, 56 pari čarapa (jer moja djeca i usred ljeta mrze hodati bez čarapa), a usred pakiranja pregovaram oko toga kojeg ćemo zdravoljupca ponijeti na more, dok u samom finalu izglasane zdravoljupce u panici tražim po stanu (bili su ispod kreveta, moja djeca imaju smisla za humor like that), i to dok Juraj hoda sa šiltericom na glavi i patikama u rukama (on je spreman to go čim spazi da je neko pakiranje u tijeku), a Franka svojoj ćelavici oblači svoje gaće koje sam ja netom prije spakirala u kofer.

Spavaš li mirno, Marie Kondo, odnosno - imaš li djece, Marie Kondo?


P.S. Iako sam nasred pakiranja poželjela sjesti na hrpu odjeće i vlažnih maramica i odustati od cijelog pothvata (spremanje za odlazak na more s djecom se ponekad čini dugim poput one noći koju Griffin Dunne proživljava u filmu After Hours), uspjeli smo se potrpati u auto - skupa s Jagodicom Janom, Limunom Šimunom i ćelavicom (ja sam bila dežurna babysitterica cijelim putem) - i stići na more sa samo tri stajanja za pišk-pauzu i samo 257 pjesama Zagrepčanki i dečkiju u playeru. I da, svi smo u glas pjevali "Volim rozo, pink, pink!", a Franka i Juraj vrištali su od sreće ususret svakom tunelu, al' baš svakom.

Primjedbe

  1. Ahahahaha, baš si me nasmijala. Ja ove godine nikad lakše spakirala klince i nas jer sam se sjetila da se vakum vreće mogu nositi i na put. I tadam, prostora koliko hoćeš. Od igračaka sam im ponijela kantice, lopatice i te picaboce za plažu + dvije male igračkice iz Mc Donaldsa za u autu. I kako i tvoji, svako si je odabrao jednog Zdravoljupca za maženje 🙂.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahaha, koji zdravoljupci su kod vas omiljeni, baš me zanima? :D

      Izbriši
    2. Rajčica Rajka curi, a dječaku lubenica Luce, iako je i banana Bela bila opasna konkurencija i patlidžan Patrik 😂😂. A kod vas?

      Izbriši
    3. Evo Limun i Jana subovaj put pobjedili :)

      Izbriši
    4. Prije više od mjesec dana su moji opet izvukli Zdravoljupce i slušamo pjesmicu Zdravoljupci pjevaju i plešu... sto puta dnevno. Na moru mi je praznik za uši jer sam im rekla da tu ne radi tv 😁. Nešto sam načula da na jesen neće biti Zdravoljubaca, nego da Konzum radi novu kampanju s nekim plišanim pčelicama.

      Izbriši
    5. Daaaa, Zagrepčanke i dečki izvedba, njihov smo najveći fan, nikud bez njih! Vjerujem da će i pčelice biti jednako popularne, nažalost :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...