Preskoči na glavni sadržaj

A mogla sam imat' smijalice!

Nedavno sam primijetila da imam bore na nosu. Iako se one simpatično zovu bunny lines, nisu učinile da izgledam slatko poput Disneyjevog Thumpera čije plišano izdanje moja kćer grli dok spava, nego su me dovele do zaključka - ja sam jedna nezadovoljna žena koja se odveć mršti. Nemam ništa protiv bora, hajdemo ostariti dostojanstveno - uvijek sam za - ali, bore mrštilice? Radije bih smijalice oko očiju (reče ona mršteći se).

Možda nije stvar u meni, možda živim okružena nacijom koja na sve gleda s prijezirom, koja voli prigovarati, koja na pitanje: "Kako si?" odbija reći: "Dobro!", makar joj to bilo zadnje u životu. Možda se premalo smijemo drugima, životu, šalama, pa i samima sebi. Zato, da ne biste i vi dobili bunny lines, sklepala sam random listu autora kojima je humor stil života, a za kojima možete posegnuti, jer preventiva je najvažnija.


 
Helen Fielding
Prva asocijacija na humor mi je Helen Fielding - majka Bridget Jones, žene koja je utjelovila britanski tako-sam-šarmantno-smotan humor. Bridget je jedna prosječna žena koja nastoji uvijek samu sebe ponovno izumiti, koja se osramoti u svakoj situaciji, ali joj nitko ne može odoljeti. Tko ju nije volio, ne zna što je izgubio, rekao bi Mladen Bodalec.

Michal Viewegh
Nazivaju ga najuspješnijim češkim piscem, pa ne bi bilo zgoreg da pročitate Sjajne zeznute godine ili Odgoj djevojaka u Češkoj, urnebesno duhovite knjige o odrastanju u komunističkoj Čehoslovačkoj (jer humor i komunizam su gotovo sinonimi).
 

Nick Hornby
Ako je Helen Fielding majka kraljica, onda je Hornby kralj britanskog humora. Vjerna sam mu od svojih srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Nogometnu groznicu (imala sam momka s teškim oblikom BBB-izma pa sam trebala stručnu pomoć), Sve zbog jednog dječaka, Kako biti dobar i Duži put do dna. Njegovi su likovi uvijek čudaci koji vole sport ili glazbu, i u kojima se svi prepoznajemo.


Fredrik Backman
Kako sam knjiški snob i odbijam čitati aktualne hitove, s otkrićem ovog švedskog pisca dobrano kasnim. Oduševio me svojom knjigom Sve što moj sin treba znati o životu, a njegovi fanovi uvjeravaju me da moram pročitati i Britt-Marie je bila ovdje, Čovjek zvan Ove i Medvedgrad. Backman je lik koji ne voli kad su ljudi šupci, a njegov stil svodi se na sprdanje na vlastiti račun i mnoštvo referenci na pop kulturu.



Goran Tribuson
Kad smo već kod knjiga o odrastanju, tko nije pročitao Ne dao Bog većeg zla, Rane dane ili Travu i korov, magarac! Ova autobiografska proza ponajboljeg autora u Hrvata navući će vas na njegov opus, jer u njima Tribuson otkriva život mladeži u Bjelovaru krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i snove koje je sanjao kao mladac, a koji su ga ponukali da se danas bavim ovim čime se bavi - pisanjem i stvaranjem likova kao što su Marko i Ruža Kosmički.


Cody McClain Brown
Znam, sad će zvučati kao da mi, Hrvati, nismo sposobni napisati humorističnu knjigu, ali na ovom popisu mora se pronaći hrvatski zet Cody McClain Brown, autor knjige Propuh, papuče i punice, koji se na svom blogu Zablogreb već godina iščuđava razlikama između ove balkanske nacije i Amerike u kojoj je odrastao.


Ephraim Kishon
Praotac humora u književnosti - Ephraim Kishon, ladies and gentleman! Mislim da se njegova Kod kuće je najgore još uvijek nalazi na popisu školske lektire, i to me baš veseli, jer ovaj izraleski humorist, koji je preživio nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, s razlogom je najprevođeniji strani autor u našoj zemlji (according to Wikipedia).

 

Jane Austen
Nemojte da vas ime zavara, Jane Austen nije plain Jane - riječ je o manic pixie dream girl 18. stoljeća koja je zajedljivim dosjetkama i britkim jezikom stvorila jedan elegentni izričaj, prepoznatljiv svim ljubiteljima kritike društva i svim borcima za ženska prava. Amateri će njene knjige nazvati ljubavnim romanima, no, oni su puno više od toga - zapis jednog trenutka u vremenu, zapis hrabre i duhovite djevojke koja se nije htjela pokoriti pravilima licemjernog i površnog društva.
 
Terry Pratchett
Za potrebe ovog popisa upitala sam svoje lege bookclubere koje duhovite pisce čitaju, i nekima je odmah na um pao gospodin Pratchett, britanski autor fantastičnih romana (žanr o kojem nemam blage veze). Bio je osobenjak koji je uvijek nosio šešir, bavio se astronomijom, bio je hrabri vitez koji se borio čak i protiv Alzheimera, a u njegovom Disksvijetu glavne teme su ideje iz fantastične i znanstveno-fantastične umjetnosti, filmovi Ingmara Bergmana, novine, rock and roll, religija, filozofija i politika.


Douglas Adams
Adams je još jedan britanski pisac humoristične znanstvene fantastike, kojeg je otkrio Graham Chapman iz Monty Pythona. Najpoznatiji je po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere za koju mu je ideja pala na pamet dok je pijan ležao u jarku i gledao zvijezde. Enough said.


Rujana Jeger
Malo je žena u hrvatskoj književnosti čiji stil počiva na humoru. Ne mislim da je to zato što žene kod nas nisu duhovite, dapače, prije je to zato što silno žele da ih se shvati ozbiljno. Ipak, što je život bez malo zezancije? Autorica čije su me rečenice nasmijale je Rujana Jeger.


Mark Twain
Ako ćete humor tražiti na dječjem odjelu javne knjižnice, potražite knjige Marka Twaina, vječnog dječaka s Mississippija koji je morao osnovati vlastitu izdavačku tvrtku kako bi tiskao knjige o Tomu Sawyeru i Hucku Finnu. Jedan je od najpoznatijih satiričara ever - uživao bi u 21. stoljeću, sigurna sam.

 

David Walliams
Ne bih ni znala tko je ovaj šašavi čovjek da ne gledam show Grahama Nortona u kojem je čest gost. Osim ondje, Davida se može vidjeti u raznim televizijskim emisijama, a u Britain's Got Talent je i jedan od sudaca. Ovaj komičar proslavio se romanima Gospodin Gnjus, Bljakburger, Tetka probisvjetka i dr.


Bill Bryson

Guglala sam humoriste uzduž i poprijeko - popisi su se razlikovali, ali ime Bill Bryson nalazilo se na svakom. Bryson je autor knjiga o putovanjima i znanosti, a njegova Kratka povijest gotovo svega oduševljava misterijom i Brysonovim duhovitim opaskama.



Nora Ephron
Rekla sam samoj sebi da neću u ovaj popis uvrstiti komičare, profesionalno duhovite ljude, ali sinoć je na TV-u bio film Kad je Harry upoznao Sally, so what a hell! Nora Ephron scenaristica je mojih najdražih filmova, a njena knjiga Vrat je tužibaba jedna od najduhovitijih knjiga koje sam pročitala, i zato mora biti na ovom popisu, ne zvala se ja...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...