Preskoči na glavni sadržaj

A mogla sam imat' smijalice!

Nedavno sam primijetila da imam bore na nosu. Iako se one simpatično zovu bunny lines, nisu učinile da izgledam slatko poput Disneyjevog Thumpera čije plišano izdanje moja kćer grli dok spava, nego su me dovele do zaključka - ja sam jedna nezadovoljna žena koja se odveć mršti. Nemam ništa protiv bora, hajdemo ostariti dostojanstveno - uvijek sam za - ali, bore mrštilice? Radije bih smijalice oko očiju (reče ona mršteći se).

Možda nije stvar u meni, možda živim okružena nacijom koja na sve gleda s prijezirom, koja voli prigovarati, koja na pitanje: "Kako si?" odbija reći: "Dobro!", makar joj to bilo zadnje u životu. Možda se premalo smijemo drugima, životu, šalama, pa i samima sebi. Zato, da ne biste i vi dobili bunny lines, sklepala sam random listu autora kojima je humor stil života, a za kojima možete posegnuti, jer preventiva je najvažnija.


 
Helen Fielding
Prva asocijacija na humor mi je Helen Fielding - majka Bridget Jones, žene koja je utjelovila britanski tako-sam-šarmantno-smotan humor. Bridget je jedna prosječna žena koja nastoji uvijek samu sebe ponovno izumiti, koja se osramoti u svakoj situaciji, ali joj nitko ne može odoljeti. Tko ju nije volio, ne zna što je izgubio, rekao bi Mladen Bodalec.

Michal Viewegh
Nazivaju ga najuspješnijim češkim piscem, pa ne bi bilo zgoreg da pročitate Sjajne zeznute godine ili Odgoj djevojaka u Češkoj, urnebesno duhovite knjige o odrastanju u komunističkoj Čehoslovačkoj (jer humor i komunizam su gotovo sinonimi).
 

Nick Hornby
Ako je Helen Fielding majka kraljica, onda je Hornby kralj britanskog humora. Vjerna sam mu od svojih srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Nogometnu groznicu (imala sam momka s teškim oblikom BBB-izma pa sam trebala stručnu pomoć), Sve zbog jednog dječaka, Kako biti dobar i Duži put do dna. Njegovi su likovi uvijek čudaci koji vole sport ili glazbu, i u kojima se svi prepoznajemo.


Fredrik Backman
Kako sam knjiški snob i odbijam čitati aktualne hitove, s otkrićem ovog švedskog pisca dobrano kasnim. Oduševio me svojom knjigom Sve što moj sin treba znati o životu, a njegovi fanovi uvjeravaju me da moram pročitati i Britt-Marie je bila ovdje, Čovjek zvan Ove i Medvedgrad. Backman je lik koji ne voli kad su ljudi šupci, a njegov stil svodi se na sprdanje na vlastiti račun i mnoštvo referenci na pop kulturu.



Goran Tribuson
Kad smo već kod knjiga o odrastanju, tko nije pročitao Ne dao Bog većeg zla, Rane dane ili Travu i korov, magarac! Ova autobiografska proza ponajboljeg autora u Hrvata navući će vas na njegov opus, jer u njima Tribuson otkriva život mladeži u Bjelovaru krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i snove koje je sanjao kao mladac, a koji su ga ponukali da se danas bavim ovim čime se bavi - pisanjem i stvaranjem likova kao što su Marko i Ruža Kosmički.


Cody McClain Brown
Znam, sad će zvučati kao da mi, Hrvati, nismo sposobni napisati humorističnu knjigu, ali na ovom popisu mora se pronaći hrvatski zet Cody McClain Brown, autor knjige Propuh, papuče i punice, koji se na svom blogu Zablogreb već godina iščuđava razlikama između ove balkanske nacije i Amerike u kojoj je odrastao.


Ephraim Kishon
Praotac humora u književnosti - Ephraim Kishon, ladies and gentleman! Mislim da se njegova Kod kuće je najgore još uvijek nalazi na popisu školske lektire, i to me baš veseli, jer ovaj izraleski humorist, koji je preživio nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, s razlogom je najprevođeniji strani autor u našoj zemlji (according to Wikipedia).

 

Jane Austen
Nemojte da vas ime zavara, Jane Austen nije plain Jane - riječ je o manic pixie dream girl 18. stoljeća koja je zajedljivim dosjetkama i britkim jezikom stvorila jedan elegentni izričaj, prepoznatljiv svim ljubiteljima kritike društva i svim borcima za ženska prava. Amateri će njene knjige nazvati ljubavnim romanima, no, oni su puno više od toga - zapis jednog trenutka u vremenu, zapis hrabre i duhovite djevojke koja se nije htjela pokoriti pravilima licemjernog i površnog društva.
 
Terry Pratchett
Za potrebe ovog popisa upitala sam svoje lege bookclubere koje duhovite pisce čitaju, i nekima je odmah na um pao gospodin Pratchett, britanski autor fantastičnih romana (žanr o kojem nemam blage veze). Bio je osobenjak koji je uvijek nosio šešir, bavio se astronomijom, bio je hrabri vitez koji se borio čak i protiv Alzheimera, a u njegovom Disksvijetu glavne teme su ideje iz fantastične i znanstveno-fantastične umjetnosti, filmovi Ingmara Bergmana, novine, rock and roll, religija, filozofija i politika.


Douglas Adams
Adams je još jedan britanski pisac humoristične znanstvene fantastike, kojeg je otkrio Graham Chapman iz Monty Pythona. Najpoznatiji je po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere za koju mu je ideja pala na pamet dok je pijan ležao u jarku i gledao zvijezde. Enough said.


Rujana Jeger
Malo je žena u hrvatskoj književnosti čiji stil počiva na humoru. Ne mislim da je to zato što žene kod nas nisu duhovite, dapače, prije je to zato što silno žele da ih se shvati ozbiljno. Ipak, što je život bez malo zezancije? Autorica čije su me rečenice nasmijale je Rujana Jeger.


Mark Twain
Ako ćete humor tražiti na dječjem odjelu javne knjižnice, potražite knjige Marka Twaina, vječnog dječaka s Mississippija koji je morao osnovati vlastitu izdavačku tvrtku kako bi tiskao knjige o Tomu Sawyeru i Hucku Finnu. Jedan je od najpoznatijih satiričara ever - uživao bi u 21. stoljeću, sigurna sam.

 

David Walliams
Ne bih ni znala tko je ovaj šašavi čovjek da ne gledam show Grahama Nortona u kojem je čest gost. Osim ondje, Davida se može vidjeti u raznim televizijskim emisijama, a u Britain's Got Talent je i jedan od sudaca. Ovaj komičar proslavio se romanima Gospodin Gnjus, Bljakburger, Tetka probisvjetka i dr.


Bill Bryson

Guglala sam humoriste uzduž i poprijeko - popisi su se razlikovali, ali ime Bill Bryson nalazilo se na svakom. Bryson je autor knjiga o putovanjima i znanosti, a njegova Kratka povijest gotovo svega oduševljava misterijom i Brysonovim duhovitim opaskama.



Nora Ephron
Rekla sam samoj sebi da neću u ovaj popis uvrstiti komičare, profesionalno duhovite ljude, ali sinoć je na TV-u bio film Kad je Harry upoznao Sally, so what a hell! Nora Ephron scenaristica je mojih najdražih filmova, a njena knjiga Vrat je tužibaba jedna od najduhovitijih knjiga koje sam pročitala, i zato mora biti na ovom popisu, ne zvala se ja...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad