Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (12)

Pokraj poslovnih i obiteljskih obveza nisam stigla niti pomisliti na blog, a budući da ovog tjedna blog slavi svoj 2. rođendan (već?!), malo sam mu se odlučila posvetiti – uz prikaz omiljenih mi stvari proteklih tjedana, koje mogu poslužiti kao prijedlog ili preporuka svima koji imaju naviku pročitati moje žvrljotine!

Moj bračni drug i ja proslavili smo prvih mjesec dana našega braka odlaskom na fini ručak, a muž me i iznenadio prigodnim darom – pahuljasto mekim kućnim ogrtačem kojim se omotam kad prije posla u pidžami pijem kavu. Moram priznati, razdoblje medenog mjeseca još je na snazi, a otkad se oženio, moj muškarac romantičniji je nego prije!


Dugo se nisam počastila novim make up rekvizitom pa si odlučih kupiti I <3 my yeans Essence lakom za nokte budući da imam hrpu odjeće u modroj nijansi. Crna nikada nije bila moja boja (tj. za mene je crna nedostatak boje), a modro plava obleka savršena je za poslovni, a ne predosadni ili preozbiljni look. Dodajte k tome još koju tufnicu i osam sati rada će vam proći u veselijem tonu (da, ja možda i pretjerujem - točkice imam čak i na balerinkama)!


Ovog vikenda popila sam nebrojeno puno kava i podružila se s dragim mi ljudima – bilo je tu puno smijeha, zagrljaja i poljubaca, a velika koncentracija ljubavi dovoljna mi je da preživim nekoliko tjedana! Osim obiteljskih obilazaka groblja, s djevojkama sam pijuckala vino, darivala svoju trudnu kumicu (preporučujem Biobazino vitaminsko mlijeko za tijelo za sve trbušaste prijateljice), i obiteljski igrala „Država, grad, selo“ u kojoj cilj nije doista imati opću kulturu, nego što spretnije smisliti imena gradova, sela, filmova ili knjiga koji započinju određenim slovom – što redovito rezultira sveopćim sprdanjem i plakanjem od smijeha!


Radni tjedan započela sam punom parom, a u kratkoj pauzi nabavila sam novi broj Ljepote &zdravlja u kojem sam saznala da suzenje očiju možemo spriječiti disanjem na nos, da je crvena boja in boja ove jeseni, da nošenje čarapa za vrijeme spolnog odnosa pospješuje mogućnost orgazma za 30%, da se dojenjem dnevno može sagorjeti i do 500 kalorija zbog čega dojilje lakše izgube trudničke kilograme, zabilježila si preporuku za knjigu Pismovnik Mihaila Šiškina i pročitala svakakve ženama primamljive informacije.


Ako niste sretnici koji i ovog tjedna uživaju u blagdanskoj sarmi, uživajte bar u novoj seriji koja osvaja svijet - How to get away with murder. Glavni likovi studenti su prava koji pokušavaju prikriti ubojstvo i zaposliti se u uredu opake profe kaznenog prava koja je ujedno i odvjetnica specijalizirana za obranu! Koga su uopće ubili, i koje tajne krije profa koju glumi izvrsna Viola Davis - otkrijte! Svi bivši, sadašnji i budući studenti prava uživat će, ali se i isfrustrirati poradi hrvatskog obrazovnog sustava!

Već tjedan dana uživam u novom albumu Taylor Swift! Ubijte me, ali odličan mi je i gotovo! Dašak '80.-tih pomiješan s urbanim beatovima 21. stoljeća rezultirao je sasvim novom Taylor - I like it! Ako vam je jesensko vrijeme oduzelo poletno raspoloženje - nabavite 1989! Skakutat ćete cijeloga tjedna!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit