Preskoči na glavni sadržaj

Slatke ideje za dan vjenčanja

Iako se na prvu čini da su na dan vjenčanja sve oči uprte u mladence, cijela četa ljudi stoji iza organizacije vjenčanja - svi oni uložili su svoj trud i vrijeme kako bi mladencima taj dan ostao u nezaboravnom sjećanju. Upravo zato, nastojala sam barem na simboličan način zahvaliti svima koji su nas stvorili, naučili da budemo ljudi, svima koji su podijelili poslove da bi mi na dan vjenčanja bili bezbrižni.

1. Djeveruše
Moje dvije sestre, iako obje mlađe od mene, razlog su zašto sam osoba kakva jesam - uključujući i mane, i vrline. Jedna drugu smo učile glupostima, ali i nastojale biti jedna drugoj moralna vertikala. Što sam starija, češće one savjetuju mene, pa me spopadne tuga kad shvatim da kao velika sestra više i nisam potrebna - sada su odrasle, sada su žene. Htjela sam im, ipak, pokloniti nešto kao vječni podsjetnik na sestrinstvo koje dijelimo. Budući da nisu djevojke za nakit ili slične stvari, jedino je knjiga dolazila u obzir. I da, mogla sam im pokloniti knjigu iz njihovih struka, koja bi im sigurno bila korisna, ali odabrala sam baš Jane Austen i Charlotte Bronte u divnim koricama canteburryjskih klasika. Elizabeth Bennet podsjetila me na moju filozofkinju od sestre - sarkastična i tvrdoglava, a Jane Eyre čvrsta je i strastvena djevojka koja ima sličnosti s mojom najmlađom sestrom.


2. Roditelji
Bez naših roditelja, našeg slavlja ne bi bilo, niti bismo mi bili lijepi i veseli mladenci! Osim što su podijelili financijski trošak svatova, uložili su svoj trud i vrijeme i na nekoliko tjedana posvetili se nabavci svih potrebnih sastojaka kako bi 250 ljudi bili zadovoljno tamburašima, bendom, te večerom i kolačima, kao i ukupnom atmosferom. Ovom sitnicom željeli smo im zahvaliti na svemu što su za nas napravili!


3. Kumovi
Ima svatova u kojima kumovi ne dođu do izražaja - nije svatko osoba koja zna povesti veselje ili predvidjeti potrebe mladenaca prije njih samih. Mi niti trenutka nismo sumnjali - ta u naše kumove mogli smo se do sada uvijek pouzdati! Moja prelijepa kuma odvezla me na frizuru, obukla mi prijelijepu haljinu, cijelog dana pazila na šlep haljine i vršila brzinske popravke frizure koju su brojni poljupci i zagrljaju mjestimično poremetili, pa čak i šivala til haljine koji je predstavljao opasnost na plesnom podiju. Kum je moj poklon osobno dostavio mome mužu, bio mu moralna potpora cijeloga dana, na pregovore za kupnju mlade donio kofer s novcem, kubankama i pištoljem (morali su me dati silom, ili milom), održao predivan govor u koji je uspio uključiti početke naše ljubavi, ali i prenijeti nam savjete pape Franje za dug i sretan bračni život, te priredio iznenađenje svima uhvativši se mikrofona usprkos nesavršenim glasovnim mogućnostim. Uz to, kumovi su se rado naslikavali s nama i velikodušno nas darivali. Dok im se jednog trenutka ne odužimo na dan njihovih vjenčanja - ove sitnice će ih podsjećati na zahvalnost koju prema njima gajimo.


4. Mladoženja
Jedan od najdražih mi ljubavnih filmova je Serendipity u kojem nesuđena mladenka poklanja Johnu Cusacku na dan njihova vjenčanja knjigu Ljubav u doba kolere. To me se baš dojmilo i još sam tada odlučila da ću svom budućem mužu na dan našeg vjenčanja pokloniti poklon koji će samo on razumjeti i napisati mu ljubavno pismo koje će iščitavati dok ja na sebe oblačim bijelu haljinu u kojoj ću ga čekati.

5. Prijatelji
Već je običaj da se u svatovima, onima koji imaju rođendan na taj dan, otpjeva pjesma Sretan rođendan, ali željela sam učiniti još nešto posebnije budući da je na naš dan rođendan imala moja prva prijateljica Maja koja je u mom životu otkad znam za sebe. Još dok smo bile klinke, Maja je sanjala da postane policajka, što je i ostvarila, pa sam tortom u obliku košulje plave htjela odati počast njoj i svim snovima koje smo na martinskim ulicama sanjale.


6. Bake i djedovi
Puno dragih ljudi nije moglo biti s nama na dan našeg vjenčanja pa smo se fotografijama željeli prisjetiti onih od kojih smo potekli i za koje znamo da bi se veselili u našim svatovima. Fotografije roditelja te baki i djedova postavili smo na stolove u sali zajedno s romantičnim karticama na koje smo napisali sitnice o nama i našoj vezi, kako bi dekoracije ipak dobile osobni pečat.

Primjedbe

  1. Jako si kreativna i jako mi se sviđaju svi postovi vezani za vašu svadbu! Čestitam vam od srca i želim vam brak ispunjen ljubavlju i slatkim malim radostima :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno, i na komplimentu i na lijepim zeljama :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t