Preskoči na glavni sadržaj

Konačni dojmovi jedne gospođe

Već šest dana sam udana žena! Napokon sam se naspavala (danima nećete doći k sebi, pogotovo ako ste noć proveli na visokim potpeticama!), popila kave s prijateljima koji su bili glavni akteri našeg dana, odmah poslije nas, i staloženo mogu donijeti zaključak - dan našeg vjenčanja bio je savršen, i ljepši nego što smo mogli planirati ili priželjkivati!

Dan prije vjenčanja prala me trema (a to što su svi željeli znati jesam li nervozna nije pomagalo), ali samo zato što je bilo puno posla za obaviti - pića odvesti, salu dekorirati, kolače prevesti u salu, obaviti pripremu za crkveno vjenčanje. Prohladni dan i nervoza rezultirali su time da sam večer prije vjenčanja provela s nogama u vreloj vodi i na ibuprofenu, s nekim neidentificiranim lišajem i prištevima na licu. Nazdravila sam sa svojim curama koje su divno ukrasile moje dvorište, pozdravila ih i krenula na spavanje (spavala sam kao beba!) pribojavajući se da ću se probuditi bolesna i nespremna za veliki dan. Međutim, nisam - entuzijazam me držao cijeloga dana!


OK, ipak sam se probudila suhog i prištavog lica, ali spretne ruke frizerki (Salon Trend, Našice) i potpuno povjerenje u visažisticu (Ivana Kilibarda) ipak su urodili plodom. Inače šizim dok se spremam za neki događaj, ali toga dana nisam bila nervozna. Prijateljice su pristizale, umjetne trepavice su se ljepile, cipele su bile razgažene - sve je bilo spremno. Fotograf je malo uranio pa me kuma brže bolje stala oblačiti, vezati haljinu, poravnavati podsuknju - što je brižno nastavila činiti i ostatak dana i večeri budući da se til na dnu haljine na plesnom podiju kidao, žica iz podsuknje izlazila van, a korzet me bockao na mjestu gdje je žica probila materijal haljine. Vremena nije bilo puno, pa je vrijeme provedeno s fotografom proletjelo - mladoženja je već došao po svoju mladenku! Uvijek sam se pitala o čemu razmišljaju mladenke u trenutku kad vide hrpetinu ljudi koja ih iščekuje ispred kućnog praga. Nisam mogla vjerovati da se sve to uistinu događa - pogledavala bih haljinu, pa predivan buket i još uvijek sumnjala da je to što doživljavam stvarnost.

Bojala sam se fotografiranja jer moj dragi nije sklon naslikavanju, ali fotografi iz Studia Kelbas pomogli su nam da se osjećamo opušteno i da se zabavimo  - dali su nam točne upute gdje da stavimo ruku, gdje da gledamo, gdje da stanemo, što da zamislimo - što možda zvuči naporno, ali je zlata vrijedno u trenutku kad vam nikakve ideje za fotografiranje ne padaju na pamet. Željeli smo se fotografirati na klupi na kojoj smo se prvi put poljubili i kod templarske crkvice u mom mjestu, i te želje su nam ispunili.

Blagoslov roditelja bio je uvertira u obred vjenčanja u kojem se prolilo mnogo suza - onih koje niz obraze klize zbog ganuća, dragosti i radosti. Tamburaši su nam prije ulaska u crkvu svirali "Srce mi puno radosti zbog ljubavi iz mladosti", mala nećakinja je nosila prstenje, a nas dvoje ušli smo zajedno u crkvu - spremni da obećamo jedno drugome vjernost i ljubav dok nas smrt ne rastavi. Nisam nosila veo kao klasične mladenke, nego tek čipkasti bolero do laktova koji je savršeno pristajao uz haljinu. Moj zbor otpjevao je "Daj mi pravu vjeru", uglazbljenu molitvu svetog Franje, a oči su već svima bile pune suza. A u trenutku kad su moje sestre otpjevale Hvalospjev ljubavi, nitko nije ostao ravnodušan! Izrekli smo svoju privolu na svetoj misi, uz čitanja koja smo sami izabrali (Post 2, 18-24 i Iv 5, 9-12), predali si prstenje i postali muž i žena - okrunili svoju ljubav brakom pred Bogom i svim dragim nam ljudima.

+ Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Riječ Gospodnja.



Iako s dvije lijeve, otplesali smo svoj prvi ples na "Dok je tebe" Parnog valjka i sjeli u dvoranu koju smo sami ukrasili dan prije zastavicama koje smo sami izradili te romantičnim teglicama u koje je cvijeće postavila cvjećarnica Iris iz Đakova. Iako su svi sumnjali da stara neobnovljena tvornička sala može izgledati lijepo, rasvjeta Sigme iz Našica je salu pretvorila u romantičan i atmosferičan prostor u kojem smo, nakon kumovog divnog govora i ukusne večere (kakva sarma!), plesali uz Grupu Orion do jutarnjih sati! Tijekom večeri, malo tko se nije uhvatio mikrofona, a vrhunac večeri su bili prijatelji glazbenici mog muža koji su, samo za njega, uvježbali i izveli dragu mu pjesmu. 

Nema veće radosti nego kad, nakon mjeseci planiranja i organiziranja, možeš biti zadovoljan jer je dan tvog vjenčanja protekao u najljepšem tonu - svi su se grlili, ljubili, bili veseli, siti i sretno su stigli svojim kućama, i još danima prepričavali u kakvim dobrim svatovima su bili!

A kako je u braku, zanima vas? Jako lijepo! Iako nisam mislila da će se išta promijeniti u našem odnosu, posljednjih dana imam osjećaj da je naša ljubav još snažnija, a i muž mi je s prstenom još zgodniji!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t