Preskoči na glavni sadržaj

Konačni dojmovi jedne gospođe

Već šest dana sam udana žena! Napokon sam se naspavala (danima nećete doći k sebi, pogotovo ako ste noć proveli na visokim potpeticama!), popila kave s prijateljima koji su bili glavni akteri našeg dana, odmah poslije nas, i staloženo mogu donijeti zaključak - dan našeg vjenčanja bio je savršen, i ljepši nego što smo mogli planirati ili priželjkivati!

Dan prije vjenčanja prala me trema (a to što su svi željeli znati jesam li nervozna nije pomagalo), ali samo zato što je bilo puno posla za obaviti - pića odvesti, salu dekorirati, kolače prevesti u salu, obaviti pripremu za crkveno vjenčanje. Prohladni dan i nervoza rezultirali su time da sam večer prije vjenčanja provela s nogama u vreloj vodi i na ibuprofenu, s nekim neidentificiranim lišajem i prištevima na licu. Nazdravila sam sa svojim curama koje su divno ukrasile moje dvorište, pozdravila ih i krenula na spavanje (spavala sam kao beba!) pribojavajući se da ću se probuditi bolesna i nespremna za veliki dan. Međutim, nisam - entuzijazam me držao cijeloga dana!


OK, ipak sam se probudila suhog i prištavog lica, ali spretne ruke frizerki (Salon Trend, Našice) i potpuno povjerenje u visažisticu (Ivana Kilibarda) ipak su urodili plodom. Inače šizim dok se spremam za neki događaj, ali toga dana nisam bila nervozna. Prijateljice su pristizale, umjetne trepavice su se ljepile, cipele su bile razgažene - sve je bilo spremno. Fotograf je malo uranio pa me kuma brže bolje stala oblačiti, vezati haljinu, poravnavati podsuknju - što je brižno nastavila činiti i ostatak dana i večeri budući da se til na dnu haljine na plesnom podiju kidao, žica iz podsuknje izlazila van, a korzet me bockao na mjestu gdje je žica probila materijal haljine. Vremena nije bilo puno, pa je vrijeme provedeno s fotografom proletjelo - mladoženja je već došao po svoju mladenku! Uvijek sam se pitala o čemu razmišljaju mladenke u trenutku kad vide hrpetinu ljudi koja ih iščekuje ispred kućnog praga. Nisam mogla vjerovati da se sve to uistinu događa - pogledavala bih haljinu, pa predivan buket i još uvijek sumnjala da je to što doživljavam stvarnost.

Bojala sam se fotografiranja jer moj dragi nije sklon naslikavanju, ali fotografi iz Studia Kelbas pomogli su nam da se osjećamo opušteno i da se zabavimo  - dali su nam točne upute gdje da stavimo ruku, gdje da gledamo, gdje da stanemo, što da zamislimo - što možda zvuči naporno, ali je zlata vrijedno u trenutku kad vam nikakve ideje za fotografiranje ne padaju na pamet. Željeli smo se fotografirati na klupi na kojoj smo se prvi put poljubili i kod templarske crkvice u mom mjestu, i te želje su nam ispunili.

Blagoslov roditelja bio je uvertira u obred vjenčanja u kojem se prolilo mnogo suza - onih koje niz obraze klize zbog ganuća, dragosti i radosti. Tamburaši su nam prije ulaska u crkvu svirali "Srce mi puno radosti zbog ljubavi iz mladosti", mala nećakinja je nosila prstenje, a nas dvoje ušli smo zajedno u crkvu - spremni da obećamo jedno drugome vjernost i ljubav dok nas smrt ne rastavi. Nisam nosila veo kao klasične mladenke, nego tek čipkasti bolero do laktova koji je savršeno pristajao uz haljinu. Moj zbor otpjevao je "Daj mi pravu vjeru", uglazbljenu molitvu svetog Franje, a oči su već svima bile pune suza. A u trenutku kad su moje sestre otpjevale Hvalospjev ljubavi, nitko nije ostao ravnodušan! Izrekli smo svoju privolu na svetoj misi, uz čitanja koja smo sami izabrali (Post 2, 18-24 i Iv 5, 9-12), predali si prstenje i postali muž i žena - okrunili svoju ljubav brakom pred Bogom i svim dragim nam ljudima.

+ Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Riječ Gospodnja.



Iako s dvije lijeve, otplesali smo svoj prvi ples na "Dok je tebe" Parnog valjka i sjeli u dvoranu koju smo sami ukrasili dan prije zastavicama koje smo sami izradili te romantičnim teglicama u koje je cvijeće postavila cvjećarnica Iris iz Đakova. Iako su svi sumnjali da stara neobnovljena tvornička sala može izgledati lijepo, rasvjeta Sigme iz Našica je salu pretvorila u romantičan i atmosferičan prostor u kojem smo, nakon kumovog divnog govora i ukusne večere (kakva sarma!), plesali uz Grupu Orion do jutarnjih sati! Tijekom večeri, malo tko se nije uhvatio mikrofona, a vrhunac večeri su bili prijatelji glazbenici mog muža koji su, samo za njega, uvježbali i izveli dragu mu pjesmu. 

Nema veće radosti nego kad, nakon mjeseci planiranja i organiziranja, možeš biti zadovoljan jer je dan tvog vjenčanja protekao u najljepšem tonu - svi su se grlili, ljubili, bili veseli, siti i sretno su stigli svojim kućama, i još danima prepričavali u kakvim dobrim svatovima su bili!

A kako je u braku, zanima vas? Jako lijepo! Iako nisam mislila da će se išta promijeniti u našem odnosu, posljednjih dana imam osjećaj da je naša ljubav još snažnija, a i muž mi je s prstenom još zgodniji!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...