Preskoči na glavni sadržaj

Ako je dobro Georgeu, dobro je i nama!

Drage buduće supruge, moram raspršiti vaša sanjarenja i reći vam sljedeće - prva bračna noć neće biti seksi i romantična. Nakon dana u sintetičkoj haljini jedva ćete čekati da je mladoženja rastrga, ali ne u sklopu uzbudljive predigre, nego da biste mogli piškiti kao čovjek i otuširati se nakon višesatnog đuskanja. Natečene noge će vam smrdjeti još i više od ostatka tijela, pa ne samo da neće imati snage za konzumaciju vašeg brand new muža, nego ni njemu sama ideja neće biti primamljiva pri pogledu na sve te žuljeve i znoj. 


Nakon tako glamurozne prve bračne noći u našem slučaju, uslijedio je jednako uzbudljiv medeni mjesec. Kažu da putovanja obogaćuju čovjeka, no, ono što ga još više obogaćuje jest vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima - trenuci čiste sreće i opuštenosti. Tako smo mi svoj medeni mjesec započeli druženjem s dragim nam ljudima, šetnjama po Osijeku, Kopačkom ritu i Đakovu i upijanjem slavonskog sunca i razrađivanjem strategije protiv komaraca. Pročitala sam da je isto odlučio učiniti George Clooney sa svojom novopečenom suprugom, mislim - ostati doma, ne braniti se od komaraca - pa valjda zna on što valja. Jeli smo kolače u Hotelu Osijek, sladoled u slastičarnici Korzo u Đakovu, jeli jelena i ostalu divljač u Kormoranu, ni ne pomišljajući da bismo radije jeli neki drugi svjetski specijalitet.


Osim ispijanja kavice u kafiću where everybody knows your name, uz čašicu smo proslavili i diplomu moje sestre koja je sada magistar engleskog jezika i književnosti i filozofije! Jeeeeeeej!


Nakon tjedna provedenog doma, vratili smo se u Šibenik u kojem još vlada ljetno vrijeme - nitko ne nosi baloner ili jesenski kaput, a ni najlonke nisu obvezan modni detalj. Nakon zdravica na poslu, pokazivanja fotografija mladog vjenčanog para - nas - i organiziranja hrpetine spisa koji su me dočekali na stolu, vratili smo se u kolotečinu - ispijanju kave na balkonu s pogledom na more, šetnjama rivom, gledanju filmova (Bad neighbours i Sex tape) o mladim bračnim parovima, papanju pizze iz pizzerije The best, kuckanju čaša u kojima se crveni kupinovo vino, slatkim poljupcima... Medeni mjesec za deset, što se mene tiče!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta