20 stvari koje smo naučili od Larryja Davida

Posljednjih dana opsjednuti smo Larryjem Davidom i serijom Curb your enthusiasm! Iako se ne snima već tri godine, u našem kućanstvu tek je sada došla na red i – potpuno njime zavladala! Ako niste upoznati s ovim uspješnim sit-comom, njegov autor i glavni glumac je Larry David, ćelavac koji je osmislio Seinfelda i koji je stručnjak za serije – o ničemu posebno. U Curb your enthusiasm glumi samog sebe, scenarista koji je zaradio hrpu para na Seinfeldu, neuspješno traži sljedeći veliki show i usput ispada crna ovca gdje god se pojavi. Možda vam ne zvuči obećavajuće, ali prezabavno je već i prema samom naslovu epizode pogađati u kakvu nepriliku će upasti Larry ili kakvu politički nekorektnu rečenicu će izreći i kome se zamjeriti. Valja istaknuti da je zahvaljujući seriji nastao termin Larry David moment koji označava nenamjerno stvorenu i vrlo neugodnu društvenu situaciju. Nemoguće je prepričati njegove dogodovštine, ali možda vas popis stvari kojima nas je naučio Larry David potakne da pogledate seriju i dobro se nasmijete:

1. Uvijek se pozdravi na rastanku

2. Ne reži kosu lutkama, čak i kad te djevojčica zamoli

3. Ne kradi vilice iz restorana, čak i ako želiš nahraniti gladnog vozača limuzine

4. Ako saznaš za terorističku prijetnju, najbolje o njoj ne pričaj baš nikome

5. Ne vrijeđaj onoga od koga tražiš uslugu

6. Pri pisanju osmrtnica, lektoriraj tekst deset puta

7. Ne nazivaj ženu Hitlerom – nikad!

8. Budi pristojan prema svakome koga sretneš, nikad ne znaš kome se obraćaš

9. Uvijek imaj sitnog novca za platiti parking

10. Ne vozi '57 Chevy ako ti je život mio

11. Kad ti žena kaže da joj kupiš lijek u ljekarni, učini to odmah

12. Ako te bivša zamoli da joj budeš pratnja na grupnoj terapiji za one koji su preživjeli incest, pristojno odbij

13. Ako ti nedostaje par škampa, let it go

14. Ako vrata wc-a nemaju bravu, ne idi u njega

15. Ne proteži noge kad sjediš na prvoj klupi do košarkaškog terena

16. Avionske karte povjeri ženi

17. Ne bacaj smeće u tuđu kantu za smeće

18. Ne zovi ljude poslije 20 h – nije pristojno

19. Vjenčani dar moraš mladencima uručiti u roku od godinu dana od vjenčanja

20. Ako ti ljudi žele pokazati svoju novu kuću, udovolji im

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Pročitajte više

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Pročitajte više

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti - nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života. Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o radostima i granicama daj...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog