Preskoči na glavni sadržaj

20 stvari koje smo naučili od Larryja Davida

Posljednjih dana opsjednuti smo Larryjem Davidom i serijom Curb your enthusiasm! Iako se ne snima već tri godine, u našem kućanstvu tek je sada došla na red i – potpuno njime zavladala! Ako niste upoznati s ovim uspješnim sit-comom, njegov autor i glavni glumac je Larry David, ćelavac koji je osmislio Seinfelda i koji je stručnjak za serije – o ničemu posebno. U Curb your enthusiasm glumi samog sebe, scenarista koji je zaradio hrpu para na Seinfeldu, neuspješno traži sljedeći veliki show i usput ispada crna ovca gdje god se pojavi. Možda vam ne zvuči obećavajuće, ali prezabavno je već i prema samom naslovu epizode pogađati u kakvu nepriliku će upasti Larry ili kakvu politički nekorektnu rečenicu će izreći i kome se zamjeriti. Valja istaknuti da je zahvaljujući seriji nastao termin Larry David moment koji označava nenamjerno stvorenu i vrlo neugodnu društvenu situaciju. Nemoguće je prepričati njegove dogodovštine, ali možda vas popis stvari kojima nas je naučio Larry David potakne da pogledate seriju i dobro se nasmijete:

1. Uvijek se pozdravi na rastanku

2. Ne reži kosu lutkama, čak i kad te djevojčica zamoli 


3. Ne kradi vilice iz restorana, čak i ako želiš nahraniti gladnog vozača limuzine 


4. Ako saznaš za terorističku prijetnju, najbolje o njoj ne pričaj baš nikome

5. Ne vrijeđaj onoga od koga tražiš uslugu 

6. Pri pisanju osmrtnica, lektoriraj tekst deset puta 


7. Ne nazivaj ženu Hitlerom – nikad! 


8. Budi pristojan prema svakome koga sretneš, nikad ne znaš kome se obraćaš 


9. Uvijek imaj sitnog novca za platiti parking

10. Ne vozi '57 Chevy ako ti je život mio

11. Kad ti žena kaže da joj kupiš lijek u ljekarni, učini to odmah

12. Ako te bivša zamoli da joj budeš pratnja na grupnoj terapiji za one koji su preživjeli incest, pristojno odbij

13. Ako ti nedostaje par škampa, let it go

14. Ako vrata wc-a nemaju bravu, ne idi u njega

15. Ne proteži noge kad sjediš na prvoj klupi do košarkaškog terena 


16. Avionske karte povjeri ženi

17. Ne bacaj smeće u tuđu kantu za smeće

18. Ne zovi ljude poslije 20 h – nije pristojno

19. Vjenčani dar moraš mladencima uručiti u roku od godinu dana od vjenčanja

20. Ako ti ljudi žele pokazati svoju novu kuću, udovolji im

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca