Preskoči na glavni sadržaj

Slatke ideje za dan vjenčanja

Iako se na prvu čini da su na dan vjenčanja sve oči uprte u mladence, cijela četa ljudi stoji iza organizacije vjenčanja - svi oni uložili su svoj trud i vrijeme kako bi mladencima taj dan ostao u nezaboravnom sjećanju. Upravo zato, nastojala sam barem na simboličan način zahvaliti svima koji su nas stvorili, naučili da budemo ljudi, svima koji su podijelili poslove da bi mi na dan vjenčanja bili bezbrižni.

1. Djeveruše
Moje dvije sestre, iako obje mlađe od mene, razlog su zašto sam osoba kakva jesam - uključujući i mane, i vrline. Jedna drugu smo učile glupostima, ali i nastojale biti jedna drugoj moralna vertikala. Što sam starija, češće one savjetuju mene, pa me spopadne tuga kad shvatim da kao velika sestra više i nisam potrebna - sada su odrasle, sada su žene. Htjela sam im, ipak, pokloniti nešto kao vječni podsjetnik na sestrinstvo koje dijelimo. Budući da nisu djevojke za nakit ili slične stvari, jedino je knjiga dolazila u obzir. I da, mogla sam im pokloniti knjigu iz njihovih struka, koja bi im sigurno bila korisna, ali odabrala sam baš Jane Austen i Charlotte Bronte u divnim koricama canteburryjskih klasika. Elizabeth Bennet podsjetila me na moju filozofkinju od sestre - sarkastična i tvrdoglava, a Jane Eyre čvrsta je i strastvena djevojka koja ima sličnosti s mojom najmlađom sestrom.


2. Roditelji
Bez naših roditelja, našeg slavlja ne bi bilo, niti bismo mi bili lijepi i veseli mladenci! Osim što su podijelili financijski trošak svatova, uložili su svoj trud i vrijeme i na nekoliko tjedana posvetili se nabavci svih potrebnih sastojaka kako bi 250 ljudi bili zadovoljno tamburašima, bendom, te večerom i kolačima, kao i ukupnom atmosferom. Ovom sitnicom željeli smo im zahvaliti na svemu što su za nas napravili!


3. Kumovi
Ima svatova u kojima kumovi ne dođu do izražaja - nije svatko osoba koja zna povesti veselje ili predvidjeti potrebe mladenaca prije njih samih. Mi niti trenutka nismo sumnjali - ta u naše kumove mogli smo se do sada uvijek pouzdati! Moja prelijepa kuma odvezla me na frizuru, obukla mi prijelijepu haljinu, cijelog dana pazila na šlep haljine i vršila brzinske popravke frizure koju su brojni poljupci i zagrljaju mjestimično poremetili, pa čak i šivala til haljine koji je predstavljao opasnost na plesnom podiju. Kum je moj poklon osobno dostavio mome mužu, bio mu moralna potpora cijeloga dana, na pregovore za kupnju mlade donio kofer s novcem, kubankama i pištoljem (morali su me dati silom, ili milom), održao predivan govor u koji je uspio uključiti početke naše ljubavi, ali i prenijeti nam savjete pape Franje za dug i sretan bračni život, te priredio iznenađenje svima uhvativši se mikrofona usprkos nesavršenim glasovnim mogućnostim. Uz to, kumovi su se rado naslikavali s nama i velikodušno nas darivali. Dok im se jednog trenutka ne odužimo na dan njihovih vjenčanja - ove sitnice će ih podsjećati na zahvalnost koju prema njima gajimo.


4. Mladoženja
Jedan od najdražih mi ljubavnih filmova je Serendipity u kojem nesuđena mladenka poklanja Johnu Cusacku na dan njihova vjenčanja knjigu Ljubav u doba kolere. To me se baš dojmilo i još sam tada odlučila da ću svom budućem mužu na dan našeg vjenčanja pokloniti poklon koji će samo on razumjeti i napisati mu ljubavno pismo koje će iščitavati dok ja na sebe oblačim bijelu haljinu u kojoj ću ga čekati.

5. Prijatelji
Već je običaj da se u svatovima, onima koji imaju rođendan na taj dan, otpjeva pjesma Sretan rođendan, ali željela sam učiniti još nešto posebnije budući da je na naš dan rođendan imala moja prva prijateljica Maja koja je u mom životu otkad znam za sebe. Još dok smo bile klinke, Maja je sanjala da postane policajka, što je i ostvarila, pa sam tortom u obliku košulje plave htjela odati počast njoj i svim snovima koje smo na martinskim ulicama sanjale.


6. Bake i djedovi
Puno dragih ljudi nije moglo biti s nama na dan našeg vjenčanja pa smo se fotografijama željeli prisjetiti onih od kojih smo potekli i za koje znamo da bi se veselili u našim svatovima. Fotografije roditelja te baki i djedova postavili smo na stolove u sali zajedno s romantičnim karticama na koje smo napisali sitnice o nama i našoj vezi, kako bi dekoracije ipak dobile osobni pečat.

Primjedbe

  1. Jako si kreativna i jako mi se sviđaju svi postovi vezani za vašu svadbu! Čestitam vam od srca i želim vam brak ispunjen ljubavlju i slatkim malim radostima :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno, i na komplimentu i na lijepim zeljama :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...