Šljokičasta žena

Ispratila sam još jedan radni tjedan, na poslu se naživcirala, ostala oduševljena ljubavi koja ne poznaje granice, napokon pogledala The fault in our stars (i da, plakat ćete, i divan je, i stalno ćete govoriti okej!), uživala u šetnjama i jeseni koja se pokušava ušuljati u naše živote, proveselila se sa zborašima, i spremna dočekala još jedan mini godišnji odmor - kako zovem svaki vikend ovog ljeta koje provodim radno. Tijekom tjedna čitala sam svašta, od Hotela Marigold autorice Deborah Moggach (odlično - u pošti za 15 kn!) do Najljućih jela tatarske kuhinje Aline Bronsky, nagrađivane rusko-njemačke autorice - hit knjige ovog ljeta koja me dugo čeka na to-read listi. Najljuća jela tatarske kuhinje su bestseler kojeg kritika opisuje kao sagu o nezaboravne tri žene. Ne bih se složila! Nisu to žene koje će vam postati uzori, niti ćete ih htjeti zapamtiti, i nećete se s njima poistovjetiti – bar se nadam.  "Moja unučica Aminat imala je sreće. Nije naslijedila niš...

Od ovog maničnog ponedjeljka pere me neka nervoza i čini mi se da je sve oko mene nekako zagađeno negativom. Uz to, na poslu na dnevnoj bazi ispadnem neuka i pomislim da sam ipak trebala biti frizerka, ili pjevačica. Zbog svega navedenog, trudim se veselje pronaći u skorašnjem vjenčanju, a ono, ni njegovu organizaciju ne prate samo lijepe i ugodne pojave.    Mjesec je dana do naše svadbe pa su nam ljudi počeli postavljati nezgodna pitanja i dovodit nas u neugodne situacije (ne, ako ste šesnaestogodišnjak, i mladenci vam uz poziv upućen vašim roditeljima nisu naznačili da povedete pratnju, onda ne biste na svadbu trebali dovesti svoju djevojku u koju ste trenutno ludo zaljubljeni). Osim toga, pitaju nas ljudi redovito što da nam kupe (naručili smo samo novi fotić, blender i Bibliju, ništa drugo nam nije potrebno) i odgovara li nam više novac za poklon, a mi se trudimo skromno objasniti da smo podstanari i da želimo imati što manje stvari za svaku buduću selidbu te da o...

Posljednjih dana ljudi se brinu oko raznih stvari – naši tzv. celebrityji se brinu kako će ispasti na fotografijama nakon što se poliju kantom punom leda (a do prije dva dana u Hrvatskoj račun za liječenje i istraživanje ALS-a nije ni postojao), svijet se brine da će se Beyonce i Jay Z razvesti, a Šibenik je na nogama jer biskupu smeta glasna glazba iz Azimuta (ne znam čemu tolika galama – za mjesec dana, kad ga napuste turisti, grad će biti pust, a gotovo svi kafići će se zatvoriti i tako će ostati do sljedeće sezone – kad zapuše bura, nitko neće prosvjedovati zbog nedostatka kulturnog života u ovom gradu), a ja brinem oko stvari o kojima, valjda, brine svaka mladenka. Da, jasno mi je da su moji strahovi iracionalni i normalnom puku neshvatljivi, ali dajte mi priliku da se malo ispušem. 1. Brinem se da ću zaboraviti napraviti depilaciju svih dijelova tijela, i da ću naknadno, na fotografijama vjenčanja, uvidjeti da imam brkove ili dlake na nožnim palcima! I da mi na to, naravno, ni...

Napokon smo ostali sami u svom gnijezdu! Dragi su nama naši prijatelji i rodbina, nemojte nas krivo shvatiti, ali nas dvoje, poput pravih penzionera, imamo svoj usporeni tempo i svoje male rituale u kojima uživamo.    Ovo promjenjivo vrijeme nimalo me ne muči, štoviše, odgovaraju mi tjedni u kojima se izmjenjuju red kiše, red sunca, red juga i nepodnošljive vrućine, pa red oluje. Kad nas okruže oblaci, uživamo u gledanju serija (dovršili smo Banshee - što ćemo sad sa svojim životima zbilja ne znam) i filmova ( Odred za baštinu - srednja žalost), a ponekad se dam nagovoriti i na Monopoly čiju bit nikad nisam shvatila - meni ne trebaju sve te kuće i hoteli u životu, ono što me čini sretnom ne može se kupiti novce, niti Mastercardom. Blogerice se redovito hvale novim cokulama, pa hajde da se nekad i ja pohvalim. Ove zgodničke pronašla sam u ShoeBeDo-u za samo 50 kn! Za casual poslovni outfit savršene! Kad već svane lijep dan, iskoristim ga za pranj...

Inače ne primjećujem nazive izdavača i druge informacije koje se mogu pronaći na koricama knjiga, ali ne mogu ne primijetiti da mi se knjige izdane od strane Frakture uvijek jako dopadnu. Iznimka nije bio ni roman Svjetlost iz davnine (ili ljepše engl. Anchient light ) suvremenog irskog spisatelja Johna Banvillea. U vrijeme kad je nastajao bestseller Fifty shades of Grey čiji glavni lik je nastrani bogataš Christian Grey, napisan je i roman o kojem danas pišem, a u kojem se, pak, radnja vrti oko stanovite gospođe Celije Gray. Valjda je sivo, i sve njemu nalik, u modi. Pripovjedač Svjetlosti iz davnine zove se Alex Cleave. On je šesdesetineštogodišnjak, glumac koji ne čezne za karijerom otkad je njegova kćer jedinica okončala svoj život, koji dan provodi šuteći sa svojom suprugom Lydiom, i koji nema gotovo ništa osim sjećanja na jedno davno minulo doba, na proljeće kada je imao petnaest godina i kada je njegovim svijetom vladala gospođa Gray. Te godine vrijeme j...

Nabrajala sam neki dan prijateljici koje sve pripremne radnje trebam poduzeti u posljednjem tjednu prije dana vjenčanja, potpuno smetnuvši s uma posljednju večer koju ću provesti kao gospođica. Hm, pa što li rade mladenke večer prije nego će postati gospođe? Mogu li uopće zaspati od uzbuđenja ili spavaju snom pravdenika i snivaju o svom budućem mužu?  "Treba ti neka masaža ili nešto drugo što će te opustiti i pripremiti za taj dan", rekla je ona, a ja odmahnula glavom kao da će ona tu moju kretnju registrirati preko telefona. "Na pamet mi pada jedino večer uz filmove sa sestrama i ponoćna šetnja kroz našu ulicu", sinulo mi je dok sam se prisjećala šetnji koje su mi bile jedini lijek za smirenje u tjednima prije dana polaganja pravosudnog ispita. Što da vam velim, neki imaju midnight margaritas, a ja imam šetnje u gluho doba noći. Ali, najprije, koji film bi bio dostojan gledanja u noći prije mog vjenčanja? Lets be clear, ovisnik o romantičnim komedi...

Do našeg je vjenčanja preostalo je nešto više od mjesec dana. U tom predsvatovskom raspoloženju, i meni se, baš kao svakoj budućoj mladenki, dogodilo pomračenje uma - sanjam o tome da moj dragi svisne od divljenja u trenutku kad me ugleda u vjenčanici i nekako čarobno zaboravi na svako jutro kad sam se kraj njega probudila raščupana i krmeljava te pomisli: „Bože, čime sam je zaslužio?“ Zato sam i ja posegnula za ženskim časopisima i portalima i bacila se u potragu za savršenim proizvodima kojima ću svaki djelić svoga bića dovesti u red. Od brojnih mazala koja se preporučuju mladenkama prije vjenčanja, izabrala sam – čisto lice, bez podloga, pudera i rumenila. Zabrinjavajuće je u kolikoj mjeri smo ovisne o make upu! Otići na posao bez šminke bilo mi je nezamislivo, ali nakon prvog dana, zavoljela sam tih ekstra par minuta sna koje su zamijenile jutarnje mackanje. Sloboda! Počelo je iz lijenosti za kupnjom novog pudera, prikladnijeg za preplanulu put, a onda sam vidjela da mi koža izg...

Ljude možemo podijeliti na one koji vole Adama Sandlera i na one koji ga ne mogu smisliti. Budimo realni, pa tko bi ga normalan volio? On je smotani luzer koji priča nerazumljivo, voli Hooters i glazbu osamdesetih, a u posljednje vrijeme snimio je neke od najgorih filmova ikad proizvedenih u Hollywoodu ( That's my boy , Jack and Jill i dr.). Ipak, otkad pamtim za sebe, ja sam ga voljela - i u Čunjoglavcima , Airheadsima , Happy Gilmoreu , a kad je u avionu u društvu Billy Idola otpjevao najromantičniju pjesmu ever znala sam da ću ga voljeti dok sam živa. Jedan od razloga zašto sam se zaljubila u svog budućeg muža jest taj što je volio filmove Adama Sandlera. Nije bitno što sam ja bila štreberica, a on zločesti dečko, zajednički smisao za humor bio je sve što smo trebali. S obzirom da mi je i Drew Barrymore draga od E.T.-ja, Vriska pa sve do Ever after, Duplexa i Nikad se nisam poljubila, sasvim je logično da su mi romantične komedije s Adamom i Drew u glavnim ulogama jed...

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno...

Kad umre neka poznata ličnost, svi počnu dramatizirati i definitivno svi zapamte što su radili u trenutku kad su vijest o tome čuli (ja sam npr. prala zube kad mi je dragi iz sobe viknuo vijest, pa sam zbog buke u priopćajnom kanalu začuđeno upitala: "Pa je l' se nije on sredio, ono, ima djecu i ženu?" misleći da je izglednije da umre Robbie Williams). Svijet su preplavili članci o tom slavnom komičaru koji je, kao i mnogi njegovi kolege, potonuo u depresiju nasmijavajući druge. Neću pisati žalopojke, ali osjećam potrebu prisjetiti se filmova kojima mi je Robin Williams uljepšao djetinjstvo. Moj bratić Hrvoje posebno ga je volio. Čim su u videoteci izašli Kuka, Dobri Will Hunting, Toys (nerazvikani film koji sam posebno voljela), Jumanji, Patch Adams i Mrs. Doubtfire - Hrki bi me pozvao na gledanje filmova uz kokice ili kuhane kukuruze, ovisno o godišnjem dobu. Sve je te filmove godinama čuvao na VHS-u i raspačavao ih po komšiluku pa smo Robina Williamsa svi mo...