Preskoči na glavni sadržaj

Šoping terapija

Neke žene ovisne su o kupnji cipela, neke manijakalno kupuju torbice ili nakit, a ja? Ja se ne volim ograničavati! Budući da živim sama, samoj sebi trudim se, budući da sam pravnica, naknaditi duševne boli šopingom sitnica koje mi pomažu da zimski dani brže prođu. Što reći - jugo nas vec tjednima lupa u glavu, pa nije ni čudo što svako malo, ne znam ni kako, završim u DM-u, Kozmu ili knjižari.

Baš sam ovaj tjedan obavijestila prijateljicu da počinjem s dijetom jer su se zimske naslage otele kontroli, a ne želim se dovesti u situaciju da iznajmljujem vjenčanicu za trudnice dok prinovu ne očekujem. Čvrstu odluku o dijeti potvrdila sam kupnjom kuharice s receptima kolača koju izdaje Znanje. Vidjela sam je kod susjede i poželjela svoj primjerak jer sam fan slatkih kuharica koje uz recepte imaju i slasne fotografije. Kako mi je upravo s e baya stigla aparatura za izradu makarona, bio je red da nabavim i kuharicu u kojoj se nalaze recepti za makarone raznih boja i okusa, a društvo im prave recepti za voćne pite, obične ili crumble, i torte za razne prigode. To be continued...


Svako malo pokušavam se odviknuti od kave, ili barem smanjiti broj ispijenih šalica na neki pristojan broj. Jer, kao, nije zdravo. Tada najčešće kupim neki čaj za koji se nadam da će čarobno promijeniti moje navike i sva sam entuzijastična dok ga ne probam i shvatim da nema napitka koji može zamijeniti kavu.


Na posljednjoj kavi moje su prijateljice razmjenjivale priče o ruževima, markama ovim i onim, koji su dugotrajniji, a koji nisu, a ja sam blejala jer sam za ruževe tudum. Većinu koje imam poklonio mi je netko drugi, samo jedan sam izabrala sama - i svaki od njih nosim uzastopce par dana i shvatim da mi boja ne stoji, da mi tekstura ne odgovara, ili da ga zaboravljam nanijeti pa ga nosim u torbici sve dok ne počne zaudarati, pa svoj make up svedem na melem. Ipak, nije mi vrag dao mira pa sam kupila Alverde Primrose koji je gotovo neprimijetan, ali dovoljno kremast i mat da ga dan i noć razmazujem po usnama. Yeah, right. Kako to obično biva, baš mi je ponestalo i maskare pa sam iskorisila Kozmo srijedu i počastila se ovom MaxFactorovom sa zakrivljenom četkicom kojoj je jedinoj dopušteno susresti se s mojim wannabe trepavicama.


Nije pametno trošiti novce kad plaća učestalo kasni, ali čovjeka veseli. Do sljedećeg šopinga!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta