Preskoči na glavni sadržaj

Pet knjiga za Bubu

Moje sestre nisu tipična ženska čeljad, no siree! Ne bih ih čak svrstala ni u prosječne ljude, jer ne poznajem nikoga tko im je nalik. One imaju čudne navike, nepristupačne karaktere i sulude ideje - ja sam ih naučila svemu što znam, a ostatak su same updejtale.

"Imam ideju, reć' ću ti kasnije!" šapnula mi je na uho ova srednja, ova koju sam dobila za svoj četvrti rođendan, i to tijekom misnog slavlja. Dok sam ja, umjesto o evanđelju, razmišljala odnosi li se ta ideja na smisao života (ili bar mog života), na sutrašnji ručak ili, pak, misao vodilju za pisanje epskog romana, ona je skrušeno slušala svećenikove riječi. O čemu ona razmišlja, da mi je znati. Njezino povjerenje u Boga njezin je najbolji dio, ali meni je nedokučiv, jedina stvar koju mi riječima ne može opisati ova izrazito grlata i brbljava žena.

"Želim da mi za rođendan na blogu napišeš preporuku za čitanje, i to pet knjiga s tvoje police", rekla je na izlasku iz crkve. S obzirom što je za svoj rođendan poželjela najmlađa od nas (btw, ima li tko iskustva s uklanjanjem pjega žutim laserom?), ovom željom i nisam bila iznenađena.


"Je l' ti bitnija fabula ili jezik?" tražila sam vodstvo. "Bitna mi je priča, ne toliko jezik", uputila me. Hm. Ne znam zašto sam ju uopće to pitala kad na policama imam kolekciju romana u kojima se ne događa bogzna što, a koji su mi dragi zbog vješte igre s riječima kojoj se odaju njihovi autori. Zato, sestro, budeš ti pročitala "Hamneta" (duža recenzija), poetičnu fikciju o životu Shakespearove obitelji, koju je napisala one and only Maggie O'Farrell. Kud je ona jedna od mojih omiljenih autorica, tud još piše o Velikom Bardu, koji zanima svakog profesora engleskog jezika, što moja sestra, između ostalog, i jest. Slaaam dunk!

"A čiju književnost bi izabrala, da baš moraš birati? nastavila sam s pitanjima. "Britansku, američku...", slegnula je ramenima, a ja sam zadovoljno protrljala dlanove. Naime, već me par mjeseci na polici čeka "Tessa iz porodice D’Urberville" s podnaslovom "Čista žena", roman velikog britanskog pisca Thomasa Hardyja, koji ima valjda milijun stranica papirusa (izdanje iz 1961.) i koje ću pročitati samo ako pronađem nekoga tko bi bio moj reading buddy. Priča je to o djevojci iz engleske provincije koja me podsjetila na uzoritu "Jane Eyre" (duža recenzija) u kojoj smo obje uživale. Sistaaa', will you be my reading buddy?

Guilty pleasure moje sestre je K-pop, ona voli te ljepuškaste korejske boy bendove od 25 članova više od rođene sestre (koja ju, dok s njom gleda koncert Stray Kidsa, gnjavi raznim pitanjima)! Nažalost, nemam u vlasništvu nijednu knjigu korejskog autora, iako mi je nekoliko ljudi preporučilo "Molim te, pazi na mamu", pa ću joj preporučiti istočnjački next best thing (ovo vjerojatno nije politički korektno, ali tak' je) - "Tisuću ždralova" (duža recenzija) japanakog nobelovca Yasunarija Kawabate. Sugestivan tekst elegičnog tona o ceremoniji čaja i okrhnutim šalicama svidjet će se svakoj duši koja nije prilagođena ovom svijetu, pa i mojoj sestri.


Moja sestra obožavateljica je duhovne literature i moj duhovni savjetnik, ali nema knjige iz tog "žanra" koju bih ja njoj mogla preporučiti, nisam dostojna. Zato ću joj preporučiti knjigu obraćenika na katolicizam, Oscara Wildea, koju mi je poklonila naša baby sister - "De profundis" (duža recenzija). Riječ je o pismu koje je Oscar Wilde pisao svom ljubavniku tijekom boravka u zatvoru zbog nepristojnog ponašanja, a čitajući ga, čitatelj bio mogao doživjeti prosvjetljenje, pjesnički ushit i euforiju čovjeka koji voli, koji oprašta. Dušu dalo za naše filozofske rasprave o vjeri i homoseksualizmu za nedjeljnim ručkom (sorry, mama).

"Za razliku od mene, čitaš puno domaćih autorica...", rekla je. "Bi li ih i ti čitala?" "Bih!" Zato, kao šećer na kraju, izabrah "Kud si krenula?" Nastje Kulović, spisateljice čije su mi rečenice neodoljivo privlačne, koju već smatram prijateljicom. "Kud si krenula?" njezin je debitantski roman koji se čita s velikom pažnjom i poštovanjem, jer riječ je o istinitoj priči jedne obitelji u čiju svakodnevicu je ušetala Gospođa Multipla Skleroza (duža recenzija). Prije svega, ovo je priča o nama, o sestrama, o ulogama koje su im dodijeljene, o licima koje pokazuju jedna drugoj, o ranama koje kriju i o ranama koje pokazuju - sestrinska ljubav najkompliciranija je od svih ljubavi, ponekad mi se čini. 

Volim te, Bubo, nek ti je sretan rođendan!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta