Moje sestre nisu tipična ženska čeljad, no siree! Ne bih ih čak svrstala ni u prosječne ljude, jer ne poznajem nikoga tko im je nalik. One imaju čudne navike, nepristupačne karaktere i sulude ideje - ja sam ih naučila svemu što znam, a ostatak su same updejtale.
"Imam ideju, reć' ću ti kasnije!" šapnula mi je na uho ova srednja, ova koju sam dobila za svoj četvrti rođendan, i to tijekom misnog slavlja. Dok sam ja, umjesto o evanđelju, razmišljala odnosi li se ta ideja na smisao života (ili bar mog života), na sutrašnji ručak ili, pak, misao vodilju za pisanje epskog romana, ona je skrušeno slušala svećenikove riječi. O čemu ona razmišlja, da mi je znati. Njezino povjerenje u Boga njezin je najbolji dio, ali meni je nedokučiv, jedina stvar koju mi riječima ne može opisati ova izrazito grlata i brbljava žena.
"Želim da mi za rođendan na blogu napišeš preporuku za čitanje, i to pet knjiga s tvoje police", rekla je na izlasku iz crkve. S obzirom što je za svoj rođendan poželjela najmlađa od nas (btw, ima li tko iskustva s uklanjanjem pjega žutim laserom?), ovom željom i nisam bila iznenađena.
"Je l' ti bitnija fabula ili jezik?" tražila sam vodstvo. "Bitna mi je priča, ne toliko jezik", uputila me. Hm. Ne znam zašto sam ju uopće to pitala kad na policama imam kolekciju romana u kojima se ne događa bogzna što, a koji su mi dragi zbog vješte igre s riječima kojoj se odaju njihovi autori. Zato, sestro, budeš ti pročitala "Hamneta" (duža recenzija), poetičnu fikciju o životu Shakespearove obitelji, koju je napisala one and only Maggie O'Farrell. Kud je ona jedna od mojih omiljenih autorica, tud još piše o Velikom Bardu, koji zanima svakog profesora engleskog jezika, što moja sestra, između ostalog, i jest. Slaaam dunk!
"A čiju književnost bi izabrala, da baš moraš birati? nastavila sam s pitanjima. "Britansku, američku...", slegnula je ramenima, a ja sam zadovoljno protrljala dlanove. Naime, već me par mjeseci na polici čeka "Tessa iz porodice D’Urberville" s podnaslovom "Čista žena", roman velikog britanskog pisca Thomasa Hardyja, koji ima valjda milijun stranica papirusa (izdanje iz 1961.) i koje ću pročitati samo ako pronađem nekoga tko bi bio moj reading buddy. Priča je to o djevojci iz engleske provincije koja me podsjetila na uzoritu "Jane Eyre" (duža recenzija) u kojoj smo obje uživale. Sistaaa', will you be my reading buddy?
Guilty pleasure moje sestre je K-pop, ona voli te ljepuškaste korejske boy bendove od 25 članova više od rođene sestre (koja ju, dok s njom gleda koncert Stray Kidsa, gnjavi raznim pitanjima)! Nažalost, nemam u vlasništvu nijednu knjigu korejskog autora, iako mi je nekoliko ljudi preporučilo "Molim te, pazi na mamu", pa ću joj preporučiti istočnjački next best thing (ovo vjerojatno nije politički korektno, ali tak' je) - "Tisuću ždralova" (duža recenzija) japanakog nobelovca Yasunarija Kawabate. Sugestivan tekst elegičnog tona o ceremoniji čaja i okrhnutim šalicama svidjet će se svakoj duši koja nije prilagođena ovom svijetu, pa i mojoj sestri.
Moja sestra obožavateljica je duhovne literature i moj duhovni savjetnik, ali nema knjige iz tog "žanra" koju bih ja njoj mogla preporučiti, nisam dostojna. Zato ću joj preporučiti knjigu obraćenika na katolicizam, Oscara Wildea, koju mi je poklonila naša baby sister - "De profundis" (duža recenzija). Riječ je o pismu koje je Oscar Wilde pisao svom ljubavniku tijekom boravka u zatvoru zbog nepristojnog ponašanja, a čitajući ga, čitatelj bio mogao doživjeti prosvjetljenje, pjesnički ushit i euforiju čovjeka koji voli, koji oprašta. Dušu dalo za naše filozofske rasprave o vjeri i homoseksualizmu za nedjeljnim ručkom (sorry, mama).
"Za razliku od mene, čitaš puno domaćih autorica...", rekla je. "Bi li ih i ti čitala?" "Bih!" Zato, kao šećer na kraju, izabrah "Kud si krenula?" Nastje Kulović, spisateljice čije su mi rečenice neodoljivo privlačne, koju već smatram prijateljicom. "Kud si krenula?" njezin je debitantski roman koji se čita s velikom pažnjom i poštovanjem, jer riječ je o istinitoj priči jedne obitelji u čiju svakodnevicu je ušetala Gospođa Multipla Skleroza (duža recenzija). Prije svega, ovo je priča o nama, o sestrama, o ulogama koje su im dodijeljene, o licima koje pokazuju jedna drugoj, o ranama koje kriju i o ranama koje pokazuju - sestrinska ljubav najkompliciranija je od svih ljubavi, ponekad mi se čini.
Volim te, Bubo, nek ti je sretan rođendan!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)