Preskoči na glavni sadržaj

Stalkerski izvještaj - 2021 edition

Već sam bila odustala od stalkerskog izvještaja za ovu godinu (moderna tehnologija je super, ali bilo bi malo neugodno da se naginjem ljudima nad Kindle da bih vidjela što čitaju, probajte me razumjeti), kad sam vidjela cijelu obitelj na plaži s knjigama u rukama. Ćorava sam i tašta (pa ne nosim naočale na plažu) i nisam mogla vidjeti o kojim knjigama se radi, ali prizor me oduševio. Ponajviše jer se radilo o peteročlanoj obitelji (5 knjiga, hej!). Iako bi netko (čitaj: moj muž) rekao da je to pomalo tužan prizor, ja bih rekla da nema ljepšeg - to je obitelj koja zna da svakoj osobi ponekad treba prostora i tišine, i koja voli čitati, čitati, čitati.

Tijekom ljeta portali nam redovito pišu članke o knjigama koje valja ponijeti na plažu, a ja vam ovim putem pišem o knjigama koje su ljudi actually na plažu i ponijeli (i obećavam da neću podijeliti ovako javno niti jednu fotografiju s plaže, anonimnosti radi - fala Gettyju na fotkama, God bless him).


1. Britt-Marie je bila ovdje - Fredrik Backman
Viđala sam Britt-Marie nekoliko dana zaredom. Njezina bi čitateljica potjerala djecu u more, a ona bi zadovoljno sjela na ležaljku i otvorila ovu duhovitu Backmanovu knjigu o jednoj picajzli. Kad narastem, želim biti kao ta žena (čitateljica, ne picajzla, je li). Kod nas Backmana redovito izdaje Fokus.

2. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald
Ovaj klasik o dekadenciji i vječnoj čežnji je čitao jedan momak od možda četrnaest godina, a jasno je od koga je nasljedio ljubav prema knjigama - njegova je majka kraj njega čitala ultimativnu knjigu za plažu - "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert.

3. Doručak za moljce - Lana Derkač
Riječ je o prvom romanu (Ljevak izdanje) jedne od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, u kojem se pripovjedačica vrzma u svojoj svakodnevici, nastojeći odgovoriti na pitanja o starosti, nepravdi, depresiji i smrti. Zvuči baš kao knjiga za mene.

4. Iza in samorog - Dani Polejnar
Slovenci na plaži mahom čitaju publicistiku, nema odmora dok traje obnova. Ovo je knjiga o tehnološkom startupu iz Slovenije koji je prodan kineskim investitorima za milijardu dolara - talking 'bout uspjeh!

5. Bijelo se pere na devedeset - Bronja Žakelj
Ljubljanska autorica isplela je ovu obiteljsku dramu o iskustvu bolesti i gubitka - ovo je bildungsroman (izdanje Ljevak) koji je kod nas jako hvaljen, svakako ću ga staviti na svoj to-read popis.

6. Ležanje na kauču - Irvin D. Jalom
Nije na kauču, ali je ležanje na plaži - jedna je gospođa čitala ovo provokativno istraživanje neobičnog odnosa koje tri terapeuta ostvaruju sa svojim pacijentima. Autor je devedesetogodišnji američki egzistencijalni psihijatar, profesor na Stanfordu, pa vjerujem da ova knjiga, kod nas dostupna eventualno u izdanju Nova knjiga plus iz Beograda, nije light štivo.


7. Drevesa - Miti, legende, zdravilnost, 1. Del - Maria Ana Kolman
Jedna je slovenska bakica čitala ovu knjigu o važnosti drveća za ljudsko zdravlje i duhovnu snagu, koju je napisala slovenska šamanka, istraživačica antičke kulture i sibirske medicine. 

8. Das Mind Flow Konzept - Tom Mögele
Autor je istraživao i razvijao sustav mindflowa dugi niz godina, a knjige o ovoj metodi nude novo razumijevanje stresa i emocionalnih blokada kao ključeva za novu energiju. Mogla bih se zakleti da prije dvije godine ovakvu knjigu na plaži nisam mogla zateći.

9. Okruženi idiotima - Thomas Erikson
Iako sam bila sigurna da su skandinavski krimići must za plažu,  ovo je najbliže tome što sam uspjela pronaći - švedski bestseler koji je prodan u više od milijun primjeraka na hrvatskom jeziku je dostupan u izdanju Poetike. Knjiga nudi četiri obrasca ponašanja ljudi u našem okruženju i uči nas razumijevanju i komunikaciji.
 
10. Mali kafić u Kopenhagenu - Julie Caplin
Baš kad sam mislila da se nitko živ na ovoj plaži ne odmara, spazila sam plave korice koje su mi itekako poznate s društvenih mreža. Britanska PR agentica svoje iskustvo putovanja po svijetu pretočila je u seriju romana Romantic Escapes, a posljednja knjiga u serijalu vodi u tajnovitu uvalu u Hrvatskoj. "Mali kafić u Kopanhagenu" (Koncept izdavaštvo) doista je lijepo izgledala na ležaljki jedne novopečene mame - nadam se da je našla malo vremena da u nju i zaviri.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...