Preskoči na glavni sadržaj

Let the games begin!

That's it. Ovog adventa idem all in. Neću čak ni s prijekorom gledati prozor susjeda na kojem se lampice šepure od 24. listopada (da, da, zapamtila sam datum konkretnog kićenja). Već prve adventske nedjelje izvadit ću sve drangulije iz kutije koju čuvam ispod kreveta, pogledat ću Serendipity i Frozen (prvi dio, drugi mi je lame) i pijuckati vruću čokoladu (čitaj: kuhano vino). Onda ću kupiti deset kila brašna i pola kile cimeta, desetak božićnih limenih kutija (kunem se, jednog dana naći će me zatrpanu ispod limenih kutija za kekse) i baciti se na peckarenje kolačića. Pročitat ću Božićnu frulu Stjepana Lica, napisati pismo Djedu Mrazu (damn, sjetila sam se da sam JA Djed Mraz), napravit ću gingerbread house, ma čak ću i djecu uključiti u proces izgradnje, kad je bal...! Pogledat ću prva tri nastavka Sam u kući, Grincha, a za kraj ću ostaviti plakanje uz Georgea Baileya. Obećavam, bor ću okititi tek na Badnjak, nisam psihopat. Za dodatnu božićnu čaroliju, pročitat ću cijelu kolekciju božićnih knjiga, a i vama predlažem isto. Bilješka: kao i svaka druga lista božićnih knjiga, i ova je totalno subjektivna pa imajte to na umu kad je poželite kritizirati.

1. Božićna priča Charlesa Dickensa - za klasičare

Ova je lista složena nasumičnim redom - osim u ovom slučaju - jer A Christmas Carol je broj jedan svih božićnih lista. Iako je izdana 1843., ovu uspješnicu velikog Charlesa Dickensa do danas nitko nije nadmašio! Fabula je svima poznata - mrzovoljnog Ebenezera Scroogea na Badnju večer posjećuju tri duha, a njihov posjet rezultira Scroogeovim iskupljenjem. Ova predivno napisana (jer Dickensonov izričaj je ono što čini ovu priču klasikom) knjižica alegorija je kršćanske nauke i, bili vi vjernik ili ne, zaslužila je biti pročitana i ovog Božića (ali, u prijevodu Predraga Raosa, jedino njega priznajem kao vjerodostojnog!).


 
2. Pod starim krovovima Ksavera Šandora Gjalskog - za nostalgičare

"Snijeg uistinu padaše tako gusto, ustrajno i neprekidno da je bilo potpuno opravdano nadati se saoniku. Crne grude na polju sve su više iščezavale, već se nijedan jarak među slogovima ne raspoznavaše. Po gustim se brežuljcima niski grmovi borovice svojim cr-nim granjem oštro lučili od jasnoga bijeloga plašta snježnoga i pričinjali se kao pjege na runu starih, kraljevskih mantija. Golo granje drveća, po kojem su se hvatale fine igle inja, sad se sve više sagibalo pod trhom snijega. Zrak, oblaci, sva visina: sve se gubilo u sipa-nju snijega, niotkuda se ne čuje ništa, tek se tužno koji put nezgrapnim graktom javljaju vrane i svrake, polijećući niskim, kratkim letom od jednoga polja do drugoga, ili časomi-ce zamnije dolje iz ravnine, od potoka i crnih voda, čeznutljiv krik divlje patke, da se on-da odmah raspline u dalekom ovom miru. Inače sve tiho, ukočeno, gluho: gotovo nedo-hitna tišina, u kojoj i naši koraci odjekuju, te glasno pod nama škripi i cvili mladi snijeg. Nešto svečano, veličanstveno naleglo na sav kraj, baš kao da se pripravlja da dostojno dočeka mladoga kralja nebeskoga!" Riječ snijeg Gjalski u Pod starim krovovima spominje dvjestotinjak puta, gotovo sam sigurna, a to je dovoljan razlog za čitanje ovog domaćeg klasika ako se zaželite bijelog Božića.

3. Klub božićnih kolačića Ann Pearlman - za prijateljice

Marnie, Charlene, Rosie, Juliet, Laurie, Alice, Jeannie, Allie, Sissy, Vera, Tracy i Taylor - ne, to nije Mambo no. 5, to su žene koje se sastaju u prosincu i dijele životne radosti i tuge, i recepte za kolačiće. Zbog ovih dvanaest priča koje pršte girl powerom i mirisima vina i vanilije mogli biste sazvati, well, Zoom sastanak s prijateljicama. Budite odgovorni!

4. Jednog dana u prosincu Josie Silver - za romantičare

Znate ono kad Alanis otpjeva "It's meeting the man of my dreams, and then meeting his beautiful wife, and isn't it ironic, don't you think?" Eh, upravo se to dogodilo Laurie, modernoj ženski koja ne vjeruje u ljubav na prvi pogled, a onda mjesecima u strancima traži čovjeka na kojeg je bacila oko iz autobusa. Što se dogodilo dalje, provjerite u ovom bestseleru Sundy Timesa i New York Timesa koji je preveden na više od 25 jezika.

5. Rođena na Božić Julijane Matanović - za brižne dušice

Lani sam knjigu Rođena na Božić Julijane Matanović pronašla ispod bora. Iako ju krasi idilična naslovnica, ovo nije knjiga o božićnoj idili, nego o autsajderima, usamljenicima, čudacima - svakome koga Božić zatekne samog i žalosnog. Čitajući ovu knjigu, čitatelj na sebe preuzima veliku odgovornost - darovati tračak božićnog svjetla onima koji su ga dočekali u mraku, pa čitajte s oprezom.



6. Božićni pulover Glenna Becka - za emotivne frajere
 
Glenn Beck problematični je američki politički komentator, radijski voditelj, televizijski producent, liječeni alkoholičar, ma svašta nešta, a u ovoj simpatičnoj knjizi otkrio je dirljivu obiteljsku priču, based on a true story, u kakvoj će se pronaći svaki dječak koji je, umjesto željenog prijevoznog sredstva, za Božić dobio pulover, ili gaće, ili čarape, ili što već sredovječne žene vole poklanjati.

7. Polarni ekspres Chrisa Van Allsburga - za najmlađe
 
Možda ste gledali ekranizaciju ovog božićnog klasika, ali sigurno ne znate da je njegov autor skromni umjetnik Chris Van Allsburg, ilustrator i književnik za djecu, tvorac fantastičnog Jumanjija, poznat i po ilustracijama jednog od američkih izdanja Kronika iz Narnije! Dječaka na Badnju večer posjećuje vlak koji putuje prema Sjevernom polu. Hoće li se ukrcati, upoznati Djeda Božićnjaka i zašto treba krpati rupe na džepovima saznajte u ovoj must have božićnoj slikovnici.




8. Pisma Djeda Božićnjaka J. R. R. Tolkiena - za fantasy sljedbenike, velike i male
 
Zamislite da ste dijete i da svake godine u vaš dom stižu pisma Djeda Božićnjaka, i onda zamislite da vam je otac veliki Tolkien i da ta pisma danas možete pročitati u ovoj blagdanskoj zbirci o Djedu Božićnjaku i njegovim zgodama i nezgodama, popraćenoj Tolkienovim ilustracijama. Jeste? Da citiram čuvenog Keanu Reevesa: "Whoa."

9. Kako preskočiti Božić Johna Grishama - za Grincheve
 
Ako vam se digne kosa na glavi kad čujete "All I want for Christmas is you" na radiju, ako prezirete lampice svog susjeda i od francuske salate bude vam zlo - postoji božićna knjiga i za vas. Luther i Nora, glavni likovi ovog duhovitog romana, odlučili su preskočiti Božić, organizaciju velikog partyja za susjede, božićni shopping i sve običaje i, umjesto toga, otići na krstarenje. Ipak, iznenadni poziv njihove kćeri koja stiže kući i očekuje božićni ugođaj mijenja njihov plan, i all hell breaks loose.

10. Matt Haig - za sve

Nedavno sam pročitala knjigu "Kako zaustaviti vrijeme, zaljubila se u Toma Hazarda i svečano obećala teti knjižničarki da ću u ruke odmah potom uzeti božićnu kolekciju Matta Haiga, britanskog autora kojim bi se oduševio i Charles Dickens. U Dječaku zvanom Božić upoznajemo neustrašivog Nikolasa, dječaka koji će postati Otac Božić, a koji hita spasiti svog oca na ekspediciji koja traži vilenjačko selo Elfhelm. U Djevojčici koja je spasila Božić upoznajemo malo bolje Ameliju, malu dimnjačarku koja bježi iz ubožnice gospodina Jezovitog i spašava vilenjake i Oca Božića. Ovo su definitivno dječje knjige, što će reći da su pod 1. - gotovo nepodnošljivo čarobne i pod 2. - da će vam čitanje ovog božićnog serijala koji miriše na medenjake postati nova tradicija, najprije vama, a onda i vašoj djeci.

Napisano za


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...