nedjelja, 2. srpnja 2017.

Kako me Lena uvjerila da i nije toliko drukčija od drugih

Možda, da nisam živjela sama u Šibeniku i da nisam već tisuću puta pregledala sve epizode Seks i grada, nikad ne bih počela ni gledati Girls. Pogledala sam prvu epizodu i iako su mi se na prvu učinile malo vulgarnima, zaljubila sam se u lik Hanne Horvat. Za razliku od Carrie Bradshaw, koja kupuje preskupe cipele i dizajnerske krpice, a jedino joj je primanje rezultat jedne male kolumne, Hanna je bila stvarna - završila je fakultet i nije imala pojma o ničemu. Bila je loša u poslu, bila je loša u ljubavnim vezama. Zbog njene autentičnosti i nonšalantne duhovitosti Lenu Dunham odmah sam primila u klub voljenih mi i inspirativnih žena, a ondje je ostala usprkos njenom političkom djelovanju - s kojim se nimalo ne slažem.


Otkad je izdala knjigu zapisa o svojim dogodovštinama s puta pronalaska sebe u džungli zvanoj New York, željela sam je u rukama. Savršen trenutak za čitanje - jutro provedeno u frizerskom salonu. S frizurom nisam baš zadovoljna (dobra je frizura, ali ne na mojoj glavi), ali Lena me zabavila i uvjerila da bismo mogle biti jako dobre prijateljice. Iako se tijekom mladosti nisam tražila po krevetima bezobraznih likova, niti sam ikada platonski s nekim spavala, imala sam i sama faze kad sam željela biti uzorna studentica pa bih nosila knjige priljubljene o prsa kao djevojke u filmovima u Radcliffeu, ili faze kad sam guglala serijske ubojice. Možda Lena misli da je drugačija od drugih, možda i jest - po svojoj brutalnoj iskrenosti, ali mislim da smo ispod kože svi kao ona - volimo svoju obitelj, nesigurni smo i paranoični a baš se trudimo biti otvoreni i tolerantni, i trebaju nam godine da se prestanemo dovoditi u situacije iz kojih bismo željeli pobjeći. 


O gubitku djevičanstva: "Sljedeće jutro sam se probudila kao i svakog drugog jutra i počela obavljati sve što sam i inače obavljala...gledala sam slike zgodnih stvarčica na internetu i kontrolirala bikini zonu u potrazi za uzbudljivim uraslim dlačicama. Provjerila sam e-mail, složila pa izvukla sve majice u pokušaju da odlučim koju ću obući. Te noći odlazak na počinak doimao se jednako običnim, a san je došao lagano. Nisu se ostvarile nikakve ustave. Nije se otključao nikakav trezor istinske ženstvenosti. Ona je ostala, a ta ona sam bila ja."

O dosljednosti i odbijanju uporabe računala: "Naposljetku napast postane prevelika. Želim pokušati, vidjeti oko čega se stvorio takav cirkus, ali ne želim biti licemjerna. Već sam odustala od vegetarijsnstva, pa me bilo toliko sram da sam curama na užini rekla da mi je sendvič s pršutom od tofua. Moram biti dosljedna. Ne mogu svako malo preslagivati svoj identitet, a mržnja prema računalima dio je mog identiteta. Jednog dana moja majka slaže cipele i zrak je čist. Ulazim u dnevnu sobu, sjedam na hladnu metalnu uredsku stolicu i polagano pružam prst prema tipki za paljenje. Zapljusne me ushit od ulaska na tuđi posjed."

O romantičnim komedijama: "Ironične reference na romantične komefije izvrsna su metoda da pokažeš kako ti nisi tip djevojke/žene koja drži do romantičnih komedija. A. i ja se često nismo slagali oko toga što ćemo gledati. Njega su mahom zanimali muževni klasici iz 1980-ih, dok sam ja bila (i još sam) sklonija gledati filmove gdje su glavni likovi žene. Umjesto da prizna da mu se necda potratiti dva sata na gledanje kako se razvija unutrašnji život neke žene, njemu je draže bilo meni reći da tim filmovima "nedostaje struktura". Struktura je bila stalna tema."

O plakanju nakon što joj je sestra priznala da je gay: "Plakala sam jer me najednom preplavila spoznaja koliko malo uistinu znam: o njezinim patnjama, tajnama, maštarijama koje je vrtjela u glavi dok je noću ležala u krevetu. O njezinom unutrašnjem životu. Meni se oduvijek činila nedokučivom, lijepom zagonetkom sraslih obrva tik izvan dohvata naše obitelji. Ja sam roditeljima, sestri, baki - ma svakom tko je htio slušati - odmalena pričala o svojim željama. Živjela sam u svijetu koji je gotovo kompulzivno lišen tajni."

3 komentara:

  1. Istina. Nije ona toliko drukcija. Knjigu sam progutala u dahu. I ja sam sam pronasla u njoj. Prateci je iz sezone u sezonu nekako smo skupa sazrijevale. Ove godine sam rodila i bilo mi je uzasno tesko. Zadnju sezonu pogledala sam u nekoliko dana, a ne kako je emitirana. Zadnju epizodu posljdnje sezone pogledala sam kad sam bila na dnu. Legla mi je ko budali samar i promijenila me iz srzi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam ni pogledala zadnju sezonu (mama sam skoro-dvogodišnjakinje - štošta ne stignem) - sad si me zaintrigirala!

      Izbriši
  2. I ja sam fan Lene i serije Girls, a knjiga tako jednostavna mi je bas urasla pod kozu.

    OdgovoriIzbriši

Speak up! :)