Preskoči na glavni sadržaj

Tridesete su nove tridesete

Sutra ću navršiti tu strašnu 30. godinu svog života. Svi je se boje, jer predstavlja ulazak u četvrto deseteljeće (čitaj: korak do posljednjeg pomazanja). A ja?


Nekako sam si ovaj tjedan sva bitna zbog te tridesete - sada ću napokon postati zrela, samosvjesna (još kad bih u potpunosti znala što to znači) i mudra žena. OK, možda mi neki dijelovi tijela vise više nego prije pet rođendana, i možda su bore pred vratima, ali još uvijek se ugodno osjećam s tom tridesetom - privilegija je biti u njenom društvu, pogotovo kad uzmem u obzir da sam do sada ostvarila sve što sam željela.


Svaka žena ima snove o sebi, zamišlja ženu koja će postati do tridesete - neke priželjkuju veću plaću ili titulu, neke žele vrhunske krpice, neke žele slobodu i putovanja, ja samo želim uvijek biti zadovoljna s onim što imam. Možda bi me neki opisali kao nimalo ambicioznu osobu, ali doista želim biti sretna u ovom trenutku, jer vjerujem da čovjeka mogu napatiti one neuslišane molitve. No, tanka je granica između sanjarenja i nezadovoljstva postojećim, zar ne?

Postoji stotinu članaka na temu što bi žena trebala do tridesete godine - imati bar jednog bad boya, svoj signature parfem, solidan životopis, režim njege kože, nekoga tko će ju maziti i paziti. Do sada sam puno toga naučila (iako mi se ponekad čini da sam još uvijek u nekom dvadesetitreća-godina-state-of-mind-u) - kako oprostiti, ali kako se i ispričati, kako prihvatiti druge takve kakvi jesu, kako posložiti prioritete, birati svoje bitke i odustati od ljudi koji nemaju vremena za mene (to mi je nekada bilo nešto najteže za učiniti). Još uvijek radim na tome da naučim prihvatiti kompliment (uvijek zvučim kao da se opravdavam, i nervozna sam čim uvidim da me netko odmjerava/ocjenjuje), riješim frustracije sama sa sobom (a ne istresem se na divnog muža kojeg znam da nisam zaslužila), postanem elegantna (lijena sam za hodati u štiklama, a novac radije potrošim u antikvarijatu, nego na krpice), pobrinem se o svom zdravlju (hm, odakle krenuti?), uštedim nešto novca za crne dane (čim krenem sa štednjom, uvidim da su crni dani - ovdje), i prije svega, da prestanem planirati i uživam u trenutku - ta život me do sada dovoljno puta poučio da se najbolje stvari dogode iznenada, bez planova i često u situacijama koje se čine bezizlaznima. Često se snaga žene pronalazi u strpljenju, a ne u sirovoj ambiciji.

Wow, trideset godina! Daleko sam dogurala od djevojčice koja je po ulici igrala gume, koja je plakala zbog jedinice iz dijeljenja dvoznamenkastih brojeva, koja se bojala prvog poljupca i koja je uvijek kasnila kući i vodila zbog toga bitke s mamom i tatom. Često sam se bojala - loših rezultata, razočaranja, napuštanja, neizvjesnosti, ali nisam se nikada bojala sebe, čak ni u svojim najsamotnijim ili najgorim izdanjima. To želim svim ženama, bile u dvadesetima, tridesetima ili pedesetima - da budu sebi - ne najbolje (to bi bilo preegocentrično), ali ugodno društvo, i da uživaju u svakoj minuti druženja.


Primjedbe

  1. Sretan rođendan! I moj je za nekoliko dana, ali ja još imam godinu do velike tridesete. Joj, dok se sjetim sebe s 18, pa ti ljudi od 30 su mi djelovali staro.. 😂

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislila sam da si ti puno mlađa hehe i meni su s 18 oni s 30 djelovali ko starci

      Izbriši
    2. Bit ce da zvucim jako nezrelo hihi :)

      Izbriši
  2. Pa meni je jos 30 staro :D ali ne moze svatko ostariti pa ne bjezim od vremena! Sretan ti rođendan! Živjela!

    OdgovoriIzbriši
  3. Sretan rodendan! I ja sam se dok nisam nedavno postala mama osjecala kao ti, a 3 sam godine starija.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit