Proljetno spremanje

Nakon što smo ovog proljeća odlučili Franku ispisati iz jaslica, i to nakon šeste uzastopne upale uha zbog koje smo umalo završili na infuziji na pedijatriji, mogu se opustiti i donijeti nekoliko sitnih odluka koje mogu uljepšati moj život iliti, kako ja to zovem, obaviti unutarnje proljetno spremanje.

Što mogu danas, neću ostavljati za sutra - i to kako na poslu, tako i kod kuće. Nekada je očekivano nakon neprospavane noći zabušavati na poslu, ili odgađati pranje prozora tjedan dana, ali činjenica jest da nas svi ti odgođeni poslovi dočekaju kad tad, i tek nas onda uhvati panika od količine zadataka. Zato, polako, pomalo, sve se stigne - još danas!

Neću misliti na torticu! Volim slatkiše, a još više volim kolače, a više nego ih volim jesti - volim ih praviti! Međutim, iz zdravstvenih razloga trebala bih zabraniti šećeru približavanje na 500 metara, pa me ovakve ponude u knjižarama naprosto izluđuju!

Motivirat ću druge na čitanje! U posljednje vrijeme dala sam si zadatak - poticati druge na čitanje, pa su se moji rođendanski pokloni sveli na poklanjanje članskih iskaznica lokalne knjižnice, knjiga, bookmarkera ili dnevnika čitanja. Osim toga, raspačavam knjige iz svoje kućne biblioteke u tolikoj mjeri da ću morati potražiti pomoć stručnjaka u izradi prikladnog kataloga i sistema posudbe. Sve navedeno radim iz jednostavnog razloga - čitanjem se povećava inteligencija, poboljšava vokabular, koncentracija, postajete kreativniji i opušteniji, pa i zdraviji - a to sve želim svojim bližnjima! Plus, imam s kim raspravljati o knjigama!

Pit ću više vode! Davno su mi i baka i mama i doktor i muž i susjeda i... (nastavi niz) rekli da moram piti više vode, ali ja sam kao deva - u grbi mogu držati tu jednu čašu vode cijeli dan. No, svako malo, pročitam beauty savjet neke popularne žene, i opet se ispočetka namjerim na vodu. Jer, hej, ako Khloe Kardashian kaže da se treba hidratizirati - onda se to mora poslušati!

Donijet ću cvijeće u naš dom - nakon što operem one prozore s početka priče! Nisam poznata po uzgoju biljaka, naprotiv, ja sam cvijećo-ubojica (iako, ona zamija koju sam uzela u studenom itekako je na životu!), ali vjerujem da cvijeće uljepša svaki prostor! Trudit ću se ovog proljeća prigrliti prirodu u svom domu, kad ona mene već ne želi prigrliti vani. Peludi, molim te, budi milosrdna. Amen.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Pročitajte više

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Pročitajte više

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost. Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Pročitajte više

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Pročitajte više

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog