Preskoči na glavni sadržaj

Proljetno spremanje

Nakon što smo ovog proljeća odlučili Franku ispisati iz jaslica, i to nakon šeste uzastopne upale uha zbog koje smo umalo završili na infuziji na pedijatriji, mogu se opustiti i donijeti nekoliko sitnih odluka koje mogu uljepšati moj život iliti, kako ja to zovem, obaviti unutarnje proljetno spremanje.

Što mogu danas, neću ostavljati za sutra - i to kako na poslu, tako i kod kuće. Nekada je očekivano nakon neprospavane noći zabušavati na poslu, ili odgađati pranje prozora tjedan dana, ali činjenica jest da nas svi ti odgođeni poslovi dočekaju kad tad, i tek nas onda uhvati panika od količine zadataka. Zato, polako, pomalo, sve se stigne - još danas!


Neću misliti na torticu! Volim slatkiše, a još više volim kolače, a više nego ih volim jesti - volim ih praviti! Međutim, iz zdravstvenih razloga trebala bih zabraniti šećeru približavanje na 500 metara, pa me ovakve ponude u knjižarama naprosto izluđuju!


Motivirat ću druge na čitanje! U posljednje vrijeme dala sam si zadatak - poticati druge na čitanje, pa su se moji rođendanski pokloni sveli na poklanjanje članskih iskaznica lokalne knjižnice, knjiga, bookmarkera ili dnevnika čitanja. Osim toga, raspačavam knjige iz svoje kućne biblioteke u tolikoj mjeri da ću morati potražiti pomoć stručnjaka u izradi prikladnog kataloga i sistema posudbe. Sve navedeno radim iz jednostavnog razloga - čitanjem se povećava inteligencija, poboljšava vokabular, koncentracija, postajete kreativniji i opušteniji, pa i zdraviji - a to sve želim svojim bližnjima! Plus, imam s kim raspravljati o knjigama!


Pit ću više vode! Davno su mi i baka i mama i doktor i muž i susjeda i... (nastavi niz) rekli da moram piti više vode, ali ja sam kao deva - u grbi mogu držati tu jednu čašu vode cijeli dan. No, svako malo, pročitam beauty savjet neke popularne žene, i opet se ispočetka namjerim na vodu. Jer, hej, ako Khloe Kardashian kaže da se treba hidratizirati - onda se to mora poslušati!


Donijet ću cvijeće u naš dom - nakon što operem one prozore s početka priče! Nisam poznata po uzgoju biljaka, naprotiv, ja sam cvijećo-ubojica (iako, ona zamija koju sam uzela u studenom itekako je na životu!), ali vjerujem da cvijeće uljepša svaki prostor! Trudit ću se ovog proljeća prigrliti prirodu u svom domu, kad ona mene već ne želi prigrliti vani. Peludi, molim te, budi milosrdna. Amen.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit